Jonke je oženio Karlovčanku s kojom je imao dvoje djece, od kojih
je jedno M. Jonke. No, Mladen kaže da ga otac nikad nije
ispravljao u izgovoru, nego je to činila njegova majka, žena Lj.
Jonkea, kemičarka. Lj. Jonke je radio po diplomiranju kao
gimnazijski profesor na Sušaku i u Zagrebu, a 1942. godine
postaje asistent na matičnom fakultetu gdje postaje voditelj
Katedre za suvremeni hrvatski književnik jezik. Na tom je mjestu
od 1949. godine do umirovljenja 1973. Doktor znanosti je postao
1944. godine s dizertacijom “Dikcionar Karlovčanina Adama
Patačića”. Od 1963. godine je redoviti član Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti. Od 1970. do sloma Hrvatskog
proljeća je predsjednik Matice hrvatske nakon čega mu je
“preporučeno” da uzme “studijsku godinu”, a potom je i
umirovljen. Iako je sudjelovao u izradi takozvanog novosadskog
dogovora, bio je kritičan prema njemu, a trpio je i kritike zbog
Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u
čijoj izradi nije niti sudjelovao.
Bio je najvažniji hrvatski predstavnik u sklapanju tog dogovora.
Između 1945. i 1955. godine je s time u vezi mnogo polemizirao, a
često je ostajao usamljen u stajalištima i u obrani posebnosti
hrvatskog jezika. Vrijeđan je i proglašavan razbijačem bratstva i
jedinstva. Nikako se nije mogao složiti s tvrdnjama da ne postoje
jezične varijante, nego da je srpskohrvatski jezik jedinstven,
odnosno s tvrdnjama da kajkavski i čakavski arhaični elementi tog
jezika – kaže Pranjković.
S obzirom da je Matica bila jedno od središta maspoka, nastradao
je, no uspio je ishoditi da se ta važna kulturna organizacija ne
briše iz registra.
Zbog događanja iz 1971. godine sam sa svojom obitelji otišao u
Njemačku. Ljeti bih dolazio na Rab gdje bi mi majka ispričala što
je otac sve proživljavao, jer on o tome nije govorio. Bio je
introvertiran. Sve je “gutao”, a to je bilo najgore za njega.
Patio je – kaže M. Jonke.
“S Jonkeovim djelovanjem se povećalo proučavanje suvremenog
hrvatskog jezika”, kaže Stjepan Damjanović, predsjednik Matice.
Jonke je svjestan da su i prethodna stoljeća utjecala na jezični
standard. Govoreći o našem jezikoslovlju u 19. stoljeću Jonke je
govorio o njemu u 20. Primjerice, niti u 19. stoljeću nije
ostvareno jedinstvo hrvatskog i srpskog jezika, tada se već od
toga odustalo zbog specifičnosti svakog od tih jezika –
objašnjava Damjanović.
“Njegova je smrt dočekana gotovo s mukom u javnosti”, veli
Pranjković.
Vjesnik je objavio tek šturu vijest na zadnjoj stranici u kojoj
piše da je JAZU priopćila da je umro – kaže Pranjković.
Ulica Ljudevita Jonkea u Karlovcu se nalazi između Tehničke škole
i Domobranske ulice.
Marin Bakić/Aktiviraj Karlovac
FOTO Wikipedia i Igor Čepurkovski/Gradska knjižnica “Ivan
Goran Kovačić”