Kad me netko pita kako je u Hrvatskoj, ja uvijek odgovaram: «Po starom, normalno». Zato jer već dvadeset godina jest po starom. «Kako to misliš?» – ne pita me nitko. E, pa ovako…
Idu izbori. Svi su se ushitili, jer jednom u četiri godine netko njih nešto pita. Pa su sasvim smetnuli sa uma da je u Hrvatskoj sasvim normalno da ima više birača nego stanovnika. Da u nekim selima postoje neboderi sa po par stotina birača. Izmišljeni. I to je normalno. A to zapravo fakat nije normalno. Onda je sasvim normalno da na TV ljudi gledaju predstavnike stranaka koje ne postoje. Za koje nikada nisu čuli. A nisu čuli zato jer je normalno da između izbora mediji, a posebno državni, informiraju samo o strankama koje sjede u parlamentu. Iako Ustav kaže da to nije normalno. Pa ipak je normalno. A onda iznebuha evo ovih drugih, nepoznatih i nepriznatih i to je sasvim normalno. Ali, to rekoh nije normalno.
Normalno je da kandidat jedne stranke kaže za političke protivnike da su oni protiv Hrvatske. Dakle, optužuje ih da su strani plaćenici i agenti, da potkopavaju ustavni poredak. No, on to ne prijavljuje mjerodavnim tijelima. To je normalno. A mjerodavna ga tijela ne zovu na informativni razgovor glede njegovih saznanja. Potkopavati Ustav je normalno. E, to pak nigdje nije normalno. Ista ta stranka, koja optužuje druge da surađuju sa stranim silama, uporno se hvali da surađuje sa stranom vladom iz Bruxellesa. No, to je dobro. To je normalno. Iako Ustav kaže da nije. No tko šiša Ustav. U Hrvatskoj je normalno ono za što se šaka nenormalnih odluči da je normalno. Ali, vjerujte mi, zapravo nije.
Onda, dođe jedna gospođa i veli da prokleti pas mater komunizam, ako ne glasaju za nju da će doći strašni kazamati, Sibiri, kolektivizacija, Gulag. Iako toga nigdar nije bilo. Ali će biti, to je zdravo za gotovo. Naravno, ona i mnogi oko nje i njihov neumrli duhovni uzor bili su komunjare. Teške. Staljinisti. Normalno. E, pa to doista nije normalnica.
Borba protiv korupcije. Vodi ju stranka čiji članovi završavaju u pritvorima. I koja se time ponosi. Ali ne kaže tko je to dođavola proizveo silnu korupcijetinu. To je normalno. Glasajte za nas. Nismo mi ništa znali. Ali, to nije normalno. Nije normalno, kad smo već kod toga, da se stranka hvali radom neovisne vlasti – pravosuđa – ali i to je u Hrvatskoj normalno. Naravno, nitko se ne sankcionira zbog utjecaja na pravosuđe. To je normalno.
Onda, gledamo kako se na suđenjima svjedoci javljaju, pa kažu kako se ne sjećaju jesu li primili tu i tu proviziju ili ne. Znači da su primali mnoge provizije. No državni odvjetnik smatra da je normalno primati mnogo provizija, ako nisi primio baš tu proviziju za koju se sudi. Pa se nikoga ne hapsi. Ni počasne građane neke županije. I to je sasvim normalno. Ali, ne, već rekoh, nije…
Onda, sasvim je normalno da Vlada hoće graditi hidrocentralu. I traži novac od EU. Ali nije napravila studiju. No, svejedno bi lovu. E, to nije normalno, ali u Hrvatskoj je to normalno i nitko za to ne odgovara. Ministar vanjskih poslova pozapošljavao rodbinu i prijatelje. Sasvim normalno. Ali, oprostite, to nigdje drugdje nije normalno. Poduzetnicima je već godinama normalno da izdaju račun, plate PDV i onda boktepitakada naplate račun. To je normalno. Normalno je i da Vladi, tj. državi puca lajbek hoće li se ti računi naplatiti. Daj moj PDV. Najnormalnije. Ali, to nije normalno i zato smo tu gdje jesmo.
Normalno je da postoje firme s jednim zaposlenim koje rade s proračunom, i kojima je to barem 80 % ukupnog prihoda. Znači, zato su osnovane. Ali ipak, kaže se da je to stvar sasvim poštenih natječaja. I to je normalno. Ne, to nije normalno. A u našem gradu?
I tu je svašta normalno. Otprije znam da je normalno da se obećavaju bazeni i boktepita kaj, dok nema love da se napravi čestito raskrižje sa semaforima. Osim ako nije u pitanju trgovački centar. Onda je to moguće, što je sasvim normalno. Onda je normalno da se hvali enormnom promocijom grada okolo, iako malo tko zna u upravi beknuti strani jezik. I iako su web stranice i sve na internetu samo na hrvatskom. Iako grad malo tko uopće posjećuje, osim namjernika. To je normalno, jer internet je besplatan, pa bolje je za promociju nekom ruknut debelu lovu, nego se koristiti nečime što je tu pri ruci. A istovremeno svi koji ne znaju beknuti imaju diplome, što je u Hrvatskoj normalno. Dej bifor tumorou. Normalno je i da grad ne sudjeluje nigdje gdje sudjeluju drugi gradovi, jer to će nama sve riješiti Europska unija. Ona zna. Lažem, imamo mi europski dan bez automobila. I onda i parkiranje u povijesnoj jezgri. To je normalno. Baš je superiška revitalizirati istu jezgru podzemnim garažama, valjda i neboderima, tako se to u svijetu radi. Sagraditi ćemo još ljepše i starije. Ali, pogledajte sami, to nigdje nije normalno. Normalno je još i hvaliti se svim tim bedarijama.
Dajte ljudi, pogledajte kako je oko vas sve toliko jako normalno da to nije normalno. Sve se može. Sve se hoće. Sve se zna. 21. stoljeće, stoljeće normalnosti. Mjehur od sapunice.