Kada misliš da je Hrvatska iscrpila sve svoje potencijale da te osupne svakojakim izjavama svojih vlastodržaca, pardon, demokratski izabranih predstavnika naroda, preletiš internet i uvjeriš se da su ti potencijali nemjerljivo veći od sposobnosti da se radi, proizvodi i stvara pravedno društvo. Tek se oporavih od Šekija i njegove da je «HDZ pobijedio na izborima» (pa valjda opet sastavlja Vladu) kadli uletismo u Europsku uniju. Raznježio se naš predsjednik Ivo Play It Again Sam Josipović. Pa je na facebooku (karlovački: spomenar) napisao kako je EU u Hrvatskoj dobila promotora mira, demokracije i vladavine prava. Sada, na stranu to što neki dan (hrvatski: dej bifor tumorou) nismo ušli u EU, osim ako se ne misli na ulaženje kao u NATO, bez referenduma. Jer, demokracija ne pita narod (sarajevski: fukara) o takvim trivijalnostima. Ali, veselje je to djeci političarima, pa ih nemojmo podsjećati na referendum. Idemo redom. Promociju mira osjećamo svakodnevno. Taman prođu navijački neredi, kadli se nastavi oružanim pljačkama banaka i pokušajem guranja namještaja u učenika. Dobro, to su sporadični incidenti. Ali, o kojem se to miru priča kad je vojska Lijepe Naše u stranoj zemlji (Afganistanu), a da ti nitko suvislo ne zna objasniti što dečki u «digitalkama» rade po tuđim državama. Dečki iz zemlje koja je itekako osjetila što je to okupacija (karlovački: Turanj).
O demokraciji ne moramo ni pričati; birački su popisi uredni i razumljivi kao Mahabharata, a sustav financiranja stranaka transparentan toliko da se njime moraju baviti naraštaji Bajića sljedećih desetljeća. A vladavina prava je tek hit; vjerojatno su Predsjedniku mumljajući i grokćući tezu potvrdili svi oni kojima se protuzakonito pače protuustavno uzimaju primanja, da ne spominjem milijune pravomoćnih osuda za korupciju. A to je samo vrh ledenog pravosuđa. No, naš se simpatični i nabrijani presidente nije tu zaustavio. Nadodao je da EU oplemenjujemo «svojim iskustvom i uspjehom», misleći na rad Hrvatske u proširenju EU. Sada, taj veliki uspjeh svakako jest iskustvo. Koje je trajalo tri tisuće i nešto dana, pa valjda mi znamo, zerpa mi. Ali riječi iskustvo i uspjeh posvetiti zemlji čija je ekonimija rasturena, koja grca u kriminalu, organiziranom dakako, te prijevarama svih boja i vrsta znači ratovati s činjenicama.
Ta virtualna stvarnost koju kreiraju političari i prenose mediji uvijek me fasacinirala. A tu pojavu vidimo širom EU i SAD; mediji i političari jedno, a život drugo. Laž na sve strane (karlovački: kao fol). Ljudi žive sve bolje iako vide da žive sve gore. Ima sve više slobode, iako se slobode oduzimaju svakoga dana. Ekspresno. Ali, to je ta «new age» filozofija; u knjizi «Tajna» gospođa Rhonda Byrne je objasnila kako dobiti novi auto. Veli, samo sjedneš navečer na krevet i misliš kako bi bilo lijepo voziti novi auto. I drugi dan on je tu. Tako su i Josipović i Kosorica navečer mantrali «E, da mi je u EU bez referenduma».
Političari sve pravdaju globalnom recesijom. Kuc, kuc, vrijeme je da netko u Hrvatskoj otklrije istinu: u recesiji, primarno morala, potom i lažnoga novca, su samo EU i SAD. Kolijevke lagarija i opačina. Recesija nije globalna. Rusija nije u krizi (mada se i tamo laže na izborima). Kina i dalje raste 10 posto i više. Države Latinske Amerike mogu posuditi kintu EU. Azija na čelu s Indijom, Južnom Korejom i Malezijom juriša, tek Japan malo štuca, ali to je zato jer se previše vezao za SAD i tsunamije. Australija i Novi Zeland se uopće ne žale. U Africi se događaju pozitivni pomaci, pa i Burkina Faso ima gospodarski rast na razini hrvatskih rekorda.
Naši su političari zarobljeni u mantrama. Globalna recesija-ommmmmmm. Europska unija-ommmmmm. Za to vrijeme drugdje ljudi rade. Brazil čisti favele dok se u Hrvatskoj stvaraju. Peruanski suficit može otplatiti sve hrvatske dugove za jedan dan. U Guatemali koja je četvrta na svjetskom indeksu sreće, ljudi ujutro nasmijani idu na posao i pokrivaju uvoz izvozom, dok se u Hrvatskoj raspravlja treba li otpustiti dio igrača pasijansa (karte se već upekle u monitore) iz državne uprave.
Surađivati s tim i takvim zemljama? Bljak. EU – ommmmmmm. Karlovac, koji se tako uspješno brendirao, tek polako shvaća u čemu je štos. A štos je u tome: da su istinite Josipovićeve riječi, sada bismo mi slali humanitarnu pomoć u Alessandriju. A ne raspravljali o katastrofi zvanoj Toplana. Baj d vej, tražim po internetu taj dokument o brendiranju za skinit (karlovački: brendbuk), pa kako je plaćen javnim novcem, pa je valjda i javan. Za sada ga nisam našao, pa molim poštene nalaznike da mi ga nekak dostave (karlovački: skoko).
Elem, brendirani Karlovac sada otkriva mogućnosti turizma, pa se na studijskim putovanjima uče činjenice koje vam je prosječni klinac kompjuteraš (karlovački: štreber) mogao naći u par minuta na netu. Za pukih dvadesetak godina skužiće da turisti ne moraju nužno biti iz EU i SAD. A otkriti će i jezivu istinu, cca negdje 2050. godine: Karlovac se može promovirati na internetu i to vrlo jeftino.
Ali, pustimo sve to neka se razvija. Turizam – ommmmmmmmm. EU projekti – ommmmmmmmmmmm.