Pa, vrijeme je svakako da se čestita Božić. Dakle, svim vjernicima koji ga slave, neka je sretan ovaj Božić. Ali, čestitam Božić i onima koji ga uopće ne slave. Ili ne drže do njega previše. Nek je sretan i onima koji ga samo korsite kao povod za kupovanje, koji ga shvaćaju samo starim običajem i onima koji u njemu ne vide ama baš ništa. Sretan Božić ateistima i agnosticima, anarhistima, pobunjenicima, skepticima, prosvjednicima i svima koji često bivaju trpani u razne ladice čim iskažu mišljenje koje nije sukladno vladajućim dogmama i khm khm vrijednostima.
Zašto? E pa zato jer svi ti heretici svake godine pod mus pune kasu crkvama, poglavito Crkvi, pa su zaslužili barem čestitku. Tako je to u demokraciji. Oni nemaju svoju neku crkvu, ne duše okolo stotinama radijskih i TV emisija, ne tupe dogmama i vjeronaucima, pita ih se tek svakih 10 godina u popisu stanovništva. Pa zato bi bilo lijepo da se tih ljudi netko sjeti. Makar i za Božić. Uostalom, i On bi sigurno prvo njih prigrlio, dok bi ove jako revnosne možda nazvao farizejima. Kada bi slučajno ponovno došao. Ali, ja nisam Ivan, pa nemam pojma.
U takvome Božićnom ozračju dobili smo i nekoliko darova. Prije svega mlade iz Promenada kluba kao pobjednike TV showa, potom humanost Karlovčana za djevojčicu Nikol (prije toga i za drugu djecu), a i svečano obećanje gradonačelnika da će se pozabaviti pressicama koje počeše eto već Božićnim domijenkom (srpski: ne sme da bude posrednika između mene i moga naroda). Neću komentirati niti jedan dar; nepristojno je jer su to darovi. Kao što bi rekli Montipajtonovci u «Smislu života», svaki je dan Božić na Nebu. Ali i na Zemlji, dodajem, pa možda je vrijeme na kraju Godine Gospodnje rekapitulirati ponešto. Jer darovi su stizali cijelo vrijeme.
Umjesto temeljite rekapitulacije, za što naravno u ovom komentaru nema mjesta, pribjeći ću kao obično samo kratkim umotvorima, gotovo parolama, pa ako je na temelju par otrcanih fraza Hrvatska mogla prići (ne i ući) EU, biti će dosta. Shvatili smo ove godine javnu činjenicu da svi gurui koji su nas vodili sve ove godine nisu drugo doli banda. Naravno, neki to znaju dugo, ali sada je to postalo u kamen uklesanom javnom činjenicom. I jasno, traže se sankcije, ali teško da će ih biti, to ostavljamo za blaženu 2012. da shvatimo. Malo tko će u pržun, jer ne šalješ lopova da hvata lopove.
Shvatili smo, ili tek samo naslućujemo, da iste tete i stričeki nisu napravili nikakvu viziju razvoja, ni u čemu. Hrvatska 2015., pa i dalje 2020., 2030. je potpuna nepoznanica. To vrijedi i za Karlovac. Znamo da vizije nema, a kako će je biti kada nema ni popisa onoga što imamo. Pa, sve to će netko drugi, halo Bruxelles, kako, pa i vi imate frku, nemate pojma kako i kamo, dobro, pričekat ćemo dok PDV ne naraste na 37 %. (karlovački: ima cajta) Shvatili smo da je nogomet tek dobra paradigma za cijelo hrvatsko društvo. Da se krade gdje se stigne, da se lažira stvarnost dogovorenim rezultatima (hrvatski: statistika), gdje god otvoriš ladicu smrdi, da o poštenju govore primarno oni koji su jamili (karlovački: maznuli)… Da sam još zločestiji, rekao bih: Karlovac u Prvoj ligi, pa to vam je isti klinac kao Hrvatska u EU. Ali, neću. Shvatili smo da za nezaposlene, stare, hendikepirane, siromašne, gladne, jadne i bijedne malo tko brine, te da se narod mora samoorganizirati humanitarnim akcijama iako ima vlastitu državu. Khm, khm…
Shvatili smo da jedni žive u drugačijoj stvarnosti od većine, te da je to priroda kapitalizma (jesmo li?), da obični ljudi glasaju da bi bogati bili bogatiji, a kad im to veliš, jako se ljute na komunjare. I ostaju fukara. Valjda to mazohistički vole. Zatim, da životni put nekih, protkan wellnessima, fitnessima, bazenima, novogradnjama, sinekurama, zasebnim vrtićima i školama, šampanjcima i broševima, satovima i umjetninama, blindiranim vozilima, nije naš životni put, put većine. Mi smo 99 posto. I da smo im mi to dali (karlovački: mito). Da kapitalizam nije društvo jednakih šansi i demokracije, da teče globalna medijska prevara, da je sav novac koji gledamo lažan, da je sredstvo za moderno dužničko robovlasništvo, da je lobiranje čista legalizirana korupcija, da Big Brother nije samo na TV – to i srodne teme ostaju nam za prihvaćanje tijekom 2012., 2013. i sljedećih godina. Zato, sretan Božić svima vama, 99 posto.
Čitam kako je jedan karlovački Pavlin odlučio tjedan dana oko Božića provesti s karlovačkim beskućnicima. Klanjam se ovoj heretičkoj ideji. Bila bi to dobra terapija ne samo za naše biskupe (jer čak je i Papa, kaže on sam, načuo da nekima u svijetu nekak nije dobro), već i za sve političare. Za sve gurue. Da se malo spuste na zemljicu crnu iz dvora bjelokosnih. I nešto nauče. To bi bila malo jača duhovna obnova, a ne pri kupici u Hercegovini… Ali, ostati će na jednom bratu Pavlinu. Ne bojte se, neće biti kardinalnih promjena u trulom sustavu. Ići će dok se ne razbije. Dok ne pukne. Glupost uvijek pokazuje mišiće. A raspad se ionako mora dogoditi. Do tada, pozdravljam vas iz Latinske Amerike, sve vas u Hrvatskoj, Latinskoj Americi Europe. I čitamo se.