Hoće li NK Karlovac kao sportski kolektiv koji se u svojoj dugoj povijesti tek nedavno prvi put dokopao najvišeg natjecateljskog ranga ispasti kolateralna žrtva velikih u slučaju “Širić & Co”, potpuno je nevažno. Važno je hoće li s tim povezano privođenje njegovog bivšeg tajnika, sadašnjeg predsjednika NS Karlovačke županije i aktualnog tajnika Udruge prvoligaša Nevena Šprajcera biti prvi korak ka nogometnoj katarzi, pročišćenju i isušivanju nogometne močvare.
Ako se to dogodi – na stranu navijački sentimenti – neka samo NK Karlovac krene ponovno iz 4. lige, to je mala cijena velikom postignuću da se i iz nogometnog segmenta ovo izbezumljeno društvo počne obračunavati s jednim kriminalnim mentalitetom, lopovlukom, korupcijom, mafijaštvom, prešutno odobravanim i vjerojatno blagoslovljenim iz najviših političkih krugova. To uvijek treba imati na umu, jer meteorski uspon NK Karlovca je prije svega politička priča s prizvukom kriminala, a sportski aspekt, sad se to jasno vidi, ne puno više od fasade. U ovom je trenutku teško iščitati koji je krajnji cilj Uskokove istrage, ali ima se razloga čvrsto vjerovati da privođenje Nevena Šprajcera nije kraj, nego tek početak raspetljavanja jednog gordijskog čvora. I to na način da se ne ubijaju (samo) komarci, ljudi koji su uz Šprajcera na nižoj razini operativno “rješavali” stvari, već s intencijom da je Šprajcer na neki način sredstvo preko kojeg će se doći do krupnijih zvjerki. Nije jednom Šprajcer u posljednjih godinu, dvije unutranjih previranja oko NK Karlovca s kulminacijom oko podrške Štimcu ili Markoviću znao reći da ako on potone, neće potonuti sam. Dakako, na ovom mjestu bi bilo neozbiljno bilo što tvrditi, ali osnovane sumnje da Šprajcer nije bio solo igrač i glava nogometnog projekta su evidentne. Svakako da je izgradio čvrstu poziciju u klubu kao tajnik i u teška vremena kad je politika još sramežljivo prelazila preko Korane u Mekušansko polje, i da je u jednom trenutku s trenerom Pamićem bio Bog i batina u klubu.
No kad je ministar Vukelić iz sjene odlučio da se uključi u projekt ulaska “Karlovca” u prvu ligu, te su se stvari mijenjale, ili su se morale promijeniti. To da je Šprajcer verbalno možda “obrađivao” suce mimo znanja novih, politički instaliranih predsjednika kluba još bi se moglo povjerovati. Ali, u trenutku kad se s verbalnog prešlo na cifre koje se spominju u Uskokovom istražnom postupku, imamo otprilike 25 plus 15 tisuća razloga posumnjati da je Šprajcer s desetinama tisuća klupskih eura raspolagao na svoju ruku, uz sve predsjednike, uprave, klupske nadzorne organe i “projektanta” prvoligaškog “Karlovca” iz sjene. Tim više što su neki od prije aktualnih funkcionera NK Karlovca, posebno se tu isticao Zdravko Marčetić, nisu ni u jednoj prilici govoreći o NK Karlovcu, zaboravili sklopiti sintagmu tipa “tako misli gazda”, “tako je rekao gazda”, “gazda je odredio”, “gazda će riješiti”…Možda je u pitanju tek dodvornički sjevernokorejski sindrom “dragog vođe”, ali odražava moć jednog političara na odlasku koji je u potpunosti modelirao društveno-političke odnose u Karlovcu zadnjih 15 godina.
Nije problem u tome što je u NK Karlovac ušla politika, dapače, ponekad je to jedini način da se sportski kolektiv podigne iz prosječnosti. Problem je u činjenici da je politika aktivnim angažiranjem oko kluba, u najmanju ruku odlučila prihvatiti kriminalne uzuse koji očito funkcioniraju godinama u HNS-u, uključujući tu i kupovinu “poštenog suđenja”. Umjesto da ih uz pomoć moćnih političara raskrinka. Zatvaranje očiju, nečinjenje, pa čak i poticanje nečasnih radnji s najviših razina je i dovelo ovu državu na rub ponora. I zato se s pravom uzdamo u Uskok; ako su uspjeli izvesti svjetski presedan privođenjem pravdi kvarnog premijera, onda je privođenje Šprajcera tek korak u stezanju obruča oko krupnih riba u nogometnoj močvari.