Indikativan je način, trenutak, mjesto izabrao nekadašnji
predsjednik Gradskog vijeća i nekad moćni HDZ-ovac iz rečičkog
klana Željko Gojšić, za svoj obračun s njima, svojim stranačkim
kolegama, prije svega gradonačelnikom Jelićem. Bez vidljiva
povoda, prilično grubo i neobično otvoreno, dva dana nakon
Jelićeva intervjua u Jutarnjem listu, na dan Jelićeve najave
povlačenja iz Sabora, u programu Radio Mrežnice od koje je Jelić
ekspresno napravio neprijatelja zbog posredne podrške HDZ-a
gradonačelniku Duge Rese Ivanu Baršiću.
U razgovoru za Jutarnji, također bez vidljiva povoda, Jelić je
dobio priliku da naširoko iznese svoje misli i da gotovo svaku
temu svede na isto, da mu je duhovno važnije od materijalnog. Pa
se u tom kontekstu nedokazivom tvrdnjom o ulaganju u srce,
emocije i u ljude može zakamuflirati činjenica da se milijarda
kuna – s koliko je dosad raspolagao tijekom svoje vladavine – baš
ne vidi u Karlovcu. U tu demagošku retoriku uklapa se i priča o
tome da ne pati za tim da kao gradonačelnik gradi spomenike samom
sebi.
Ali, ne gradi on “spomenike” za sebe nego za građane, građani od
njega to očekuju i većinu ne zanima lamentiranje o duhovnoj
nadogradnji već materijalna životna osnova. Za sve ostalo
pobrinut će se psihijatri ili svećenici, ovisno o odgoju i
osobnim preferencijama. Gradonačelnik može govoriti osobno u
svoje ime, u ležernosti visokih primanja, da mu je duhovno iznad
u materijalnog, ali ne bi si smio dopustiti da tu ideju prenosi
na dužnost koju obnaša, odnosno posredno na sve nas. Ako već
inzistira na tome, neka se zaredi, nesumnjivo bi bio izvrstan
katolički svećenik. Duhovnost iznad materijalnog zagarantirana, a
samo je nebo u crkvenoj hijerarhiji limit za tako ambicioznog
čovjeka. Daleko bi dogurao.
I dok bi neupućeni promatrač iz intervjua u najtiražnijim
novinama mogao zaključiti kako je riječ o dobroćudnom amateru
koji Božje zakone pokušava uskladiti s onim civilnim, njegov
bivši stranački kolega Gojšić u razgovoru za Radio Mrežnicu
nekoliko dana kasnije bez okolišanja denuncira Jelića kako je
stvaranje slike produhovljenog gradonačelnika obična mimikrija.
Gojšić nije neka politička sirovina, već upravo uz Jelića jedan
od rijetkih HDZ-ovih (i ne samo HDZ-ovih) lokalnih političara s
intelektualnim gardom, erudit s pronicljivošću selskog fiškala
koji je u političkoj karijeri evoluirao i vodio gradsko vijeće s
autoritetom, podižući demokratsku kulturu u lokalnom parlamentu
ne dopuštajući da se pretvori u kokošinjac ili da od njega
napravi farsu ušutkavajući oporbu. Doduše, i Gojšić ima problema
s vjerodostojnošću kad se s vremenske distance Jelićevog
prethodnika Vukelića naziva demokratom, iako svatko tko je iole
upoznat s “tehnologijom” njegovog vladanja dobro zna da je
Vukelić bio autokrat bez čijeg se znanja nije mogla zaposliti ni
čistačica u vrtiću. Ako pak smatra da je Vukelić bio veći
demokrat od Jelića, onda je samo u celofan zapakirao grubu misao
da je Jelić monstrum u političkom smislu.
Iako se ti stranački ljudi najbolje poznaju među sobom i najbolje
znaju kakve su gadosti jedni drugima radili, ovdje ne bi ipak
išli tako daleko. Ali Gojšićev intervju, rijedak slučaj kršenja
stranačke omerte i načela da ono što se dogodilo u HDZ-u ostaje u
HDZ-u, potvrđuje ono što se na ovom mjestu piše već godinama:
Damir Jelić ne prakticira ono što propovijeda, ni kao katolički
vjernik ni kao političar. Svi političari lažu, ali Gojšić nam
ukazuje kako su samo neki gadni licemjeri. Nažalost Karlovčana
taj zaključak ne može biti nečija privatna stvar jer za sobom
povlači još jednu tužnu istinu. Gradonačelnik u sustavu
vrijednosti gdje su oni svojim stavom neprijatelji, nije odolio
iskušenju da se umjesto kvalitetnim suradnicima okruži
poslušnicima. Logična posljedica je krajnje ograničeno
iskorištavanje gradskih potencijala, stagnacija i prodavanje
priče kako je duhovno bitnije od materijalnog.
I upravo zbog spomenutog zavjeta šutnje i nesmetane prodaje priče
moguće je da unatoč svemu gradonačelnik na izborima iznova
potvrđuje svoj legitimitet. Ne kaže se bez vraga za trgovce
pričama, promoćurne gadove i razne slatkorječivce da bi ih skupo
platio onaj tko ih ne zna. Birači su iz tog razloga dosad previše
puta skupo platili niškoristi političare. Sad, barem u ovom
slučaju, znaju. I zato treba zahvaliti gospodinu Gojšiću i
unaprijed svakom političaru koji će se službeno ili neslužbeno,
javno ili tajno pridružiti akciji “upoznajmo bolje svoje
vlastodršce”. To je dobro, to je zdravo, to nama biračima pomaže
da slijedeći put budemo pametniji nad izbornim glasačkim
listićima.