Godine nebrige i samo nekoliko dana ekstremno obilnih padalina
zbrojene rezultirale su katastrofom na Židovskom groblju i
zaprijetile jednoj obitelji na Strmcu ponad groblja da u klizištu
pjeskovite crljenice izgube sve. Kako gotovo nema živućih
nasljednika, za zaštitu Židovskog groblja od propadanja se kod
nadležnih zapravo i nema tko boriti, no to bi se trebalo
podrazumijevati iz dva razloga. Prvo, riječ je o zaštićenom
kulturnom dobru što i zakonom obvezuje na brigu, ali
konzervatorski ured koji bi trebao biti “advokat” groblja nije
baš revan u njegovoj zaštiti. Kao dokaz, ne treba ići dalje od
otužno devastirane mrtvačnice.
Drugi je razlog sentimentalan. S nestankom židovskog groblja
nestao bi jedini konkretni fizički trag zajednice koja je
Karlovcu u njegovim slavnijim danima dala puno u materijalnom i
duhovnom smislu i koja je tako brutalno fizički uklonjena u
vrijeme ustaškog režima. Imena na nadgrobnim spomenicima groblja
koje će za dvije godine “proslaviti” 200 godina postojanja
zaslužuju bolje od sudbine da nestanu u odronima blata.
Ignoriranje ovog zaštićenog kulturnog dobra nije odlika samo
aktualne gradske vlasti, već i svih prijašnjih, kao i onih
komunističkih. Već šezdesetih godina prošlog stoljeća karlovačka
groblja su postala pretijesna, pa je vlast u svojoj ignoranciji
jednostavno prekopala dio Židovskog groblja i usput nije našla
ništa etički upitno da spoji ugodno s korisnim u toj raboti.
Naime, dio mramornih spomenika iskorišten je za izgradnju stalaka
za brončane biste narodnih heroja postavljenih u parku pored
“Edisona”, odnosno ULAK-a.
Na kraju se netko ipak sjetio da ne tjera mak na konac pa je
donesena odluka da Karlovac mora graditi novo groblje i širiti
stara. Tako je Jamadol već 1968. odabran kao najbolja lokacija, o
čemu donosimo tekst, ali gradnja nije počela ni za deset godina.
Ipak su nekadašnje vlasti držale više do živih, nego pokojnih
ljudi.
“Jamadol najprikladniji”, Karlovački tjednik, 5. rujna
1968.
Iako Karlovac raspolaže s devet groblja može se vrlo lako
dogoditi da za koju godinu ne bude više mjesta za ukope. Na nekim
grobljima kao što su u Hrnetiću, Velikoj Švarči i Donjem Mekušju
mjesta više i nema tako da se ukopi vrše lijes na lijes. Na
dubovačkom groblju ukopi će se moći vršiti još za razdoblje od 5
do 7 godina. Iz tih razloga u komunalnom poduzeću “Zelenilo” koje
vodi brigu o održavanju groblja nastoje pronaći lokaciju za
novo groblje. S time su svojevremeno bili upoznati i
odbornici Općinske skupštine. Prema izvjesnim planovima, koji već
postoje, novo groblje moglo bi biti završeno za 10 do
15 godina. To je, međutim vrlo dug period, jer na groblju Dubovac
ima još slobodnih lokacija na podvodnom tlu tako da je ukop veoma
otežan. Prema nekim procjenama potrebno je godišnje oko 300
grobnih mjesta. Ako Karlovac dobije novo groblje za 15 godina,
onda bi se na dosadašnjim moralo naći mjesta za oko 4500 ukopa.
Smatra se da bi tim potrebama udovoljilo vojno groblje na kojem
postoji slobodna površina od 9 tisuća četvornih metara.
Za novo groblje bit će međutim potrebna površina od
najmanje 60 tisuća četvornih metara. U komunalnom poduzeću
Zelenilo predlažu da se novo groblje izgradi u Jamadolu uz
mogućnost širenja prema Kozjači. Smatra se da je ovo mjesto
pogodno jer je dovoljno udaljeno od grada, a ne ipak isuviše
daleko.
Gradnja novog centralnog groblja predstavlja nužnost koja se ne
bi smjela odgađati, jer su postojeća groblja takoreći
iskorištena. Preseljenje groblja na novo mjesto iziskuje velika
sredstva, a potreban je prilično dug period vremena. Sadašnja
groblja, međutim, smetaju daljem širenju grada, a nisu ni
predviđena generalnim urbanističkim planom grada na sadašnjim
mjestima. U Zelenilu su se izgleda opredijelili za Jamadol i sada
bi trebalo detaljnije razraditi plan. Za ovaj poduhvat trebat će
osigurati izvanredna sredstva, jer poduzeće nije u mogućnosti da
ih osigura iz vlastitih prihoda.
Pripremio Tihomir Ivka