Završile
su ZOI Soči 2014. Toliko je
toga već rečeno o njima u proteklih dva tjedna, pa i u ovoj
kolumni, stoga za kraj nešto sasvim kratko, telegrafski; Rusi su
najuspješniji, ali bez zlata u hokeju. Po ukupnom broju osvojenih
medalja (33) i po sjaju svojih odličja (13 zlata) Rusija je
najuspješnija sudionica Igara. Hokej je kanadska igra, a Kanađani
se iz Sočija vraćaju kao vladari ekipnih sportova. Ole Einar
Bjorndalen postao je najtrofejniji zimski olimpijac u povijesti.
S 40 godina osvojio je svoju 13. olimpijsku medalju. Sada na
kontu ima osam zlata, četiri srebra i jednu broncu. Slovenka Tina
Maze je i dalje vladarica alpskog skijanja. Najbolja slovenska
sportašica donijela je Deželi prvu zimsku zlatnu
medalju. Hrvatska (Ivica Kostelić) osvojila je jednu medalju
(srebrnu). Nakon Sočija Ante Kostelić više neće postavljati staze
jer Ivica ovoga proljeća napušta skijanja.
SŠKŽ proglasio je u Ogulinu najbolje pojedince i
klubove za 2013. godinu. Članica TKD Banija Mateja Kunović
najbolja je sportašica. Naslov najboljeg sportaša podijelila su
dva Ogulinca – rukometaš Karlovca (sada skopskog Metalurga) Luka
Cindrić i tenisač Ogulina Ante Pavić. Nagrađeno i pohvaljeno je
još niz drugih uspješnih, mladih i talentiranih sportskih nada.
Za dugogodišnji rad u sportu nagrađeni su Ogulinac Željko
Tonković i Karlovčanin Đuro Batinić.
Mladen Kuka, član Upravnog odbora KŠZ-a, nam je
uputio pismo Upravnom odboru KŠZ s namjerom da ga objavimo, a
radi se o nominacijama za nagrade SŠKŽ-a. U dopisu koji je poslan
i KŠZ-u Kuka između ostaloga još piše: ” … Kao dobar
poznavatelj razmišljanja pojedinih sportskih djelatnika čiji
je rok trajanja očito odavno prošao smatram da je konačno došlo
vrijeme da već jednom počnemo razmišljati na pozitivan, ispravan
i sportski, ali prije svega ljudski i pošten način. Ako u
Karlovcu kao najjačoj sportskoj zajednici imamo barem pet
kvalitetnijih prijedloga za nagrade od ostalih gradova u županiji
zašto mi uporno moramo “diplati” po komunističkom ključu,
ili uravnilovki da smo svi jednaki ? E pa nismo kolege sportski
djelatnici i sa time se neću, prije svega kao čovjek koji
razmišlja na pozitivan i objektivan način, svojom a ne partijskom
glavom, nikada složiti. Ako Ogulin, Duga Resa, Ozalj ili Slunj
imaju nekog tko je bolji od nekog iz Karlovca onda je red da
takve i nagradimo, ali sam apriori protiv načina razmišljanja g.
Josipa Mate Zaborskog da svi gradovi i sela moraju biti
zastupljeni pri dodjeli nekih nagrada jednako samo zato “da su
sve ovce na broju a vuk sit”! Zbog čega i kakvog ključa to
moramo?! To je po mojem mišljenju ipak relikt jednog
vremena koje je iza nas (na sreću)…”
Nadalje, odluku krovnog sportskog tijela sporta u županiji
svakako treba uvažiti. Međutim, naše je pravo iznositi svoje
mišljenje, a kako nemamo priliku to činiti u tijelima SŠKŽ,
činimo to kroz pisanje. Vrlo često smo ukazivali na dosadašnji
način izbora ali je taj naš apel uglavnom završavao negdje u
smeću. Kad se dodjeljuju nagrade sportskim djelatnicima tada bi
se svakako trebalo voditi računa o tome da se nagrađuju ljudi
koji žive za sport, a ne od sporta. Na primjer, nekad vrstan
nogometaš a danas profesor kineziologije Đuro Batinić kojemu je
rad u sportu prvotna obveza – profesija, nije sportski djelatnik
u rangu onih koji žive za sport. On je profesionalac s plaćom iz
proračuna, tajnik je ŠUK-a. Kao nogometni trener volontirao nije
već je to radio za naknadu, a honorarno je držao i satove iz
tenisa itd… Koje je to sportsko životno djelo postigao za koje
je zaslužio nagradu?
Desetak dana prije proglašenja poslao sam upit na SŠKŽ zatraživši
podatke za objavu na KAŠonline o tome kako je tko glasovao (npr.
KŠZ je dao podatke). Pismeni odgovor na moj upit nisam primio do
danas, a podatke – to je čista utopija! Registar branitelja je
objavljen, a glasovanje za laureate sporta KŽ ne smije u
javnost!? Zašto? To dovodi u sumnju objektivnost ovogodišnjih
izbora u sportu županije.
Rukometaši Karlovca su u fantastičnoj atmosferi
kojoj je svjedočio rekordan broj gledatelja (2500) svladao
Metaloplastiku iz Šapca (23:22), ali nažalost nije uspio izboriti
četvrtfinale Challenge Cupa. Bila je to na kraju pobjeda samo za
utjehu. Bili smo blizu, ali koštale su nas pogreške. Definitivno
je to bila večer za karlovačku rukometnu povijest, osim krajnjeg
rezultata; puna dvorana, izvrsna atmosfera, dobra igra domaćih
rukometaša… Već danas (srijeda, 26. veljače, 19 sati ŠSD)
igraju jednako važnu utakmica. Dolazi im RK Umag u možda
presudnom susretu za plasman u domaću Ligu za prvaka.