Koliko je nisko karlovački nogomet nisko pao iznova nas je
podsjetila svježa groteskna situacija “derbija” u županijskom
kupu između “Karlovca 1919.” i “Petrove gore” zakazana za 9.
ožujka, kad će bard karlovačkog nogometa Stjepan Benić Štef na
neki način odigrati utakmicu protiv samog sebe s obzirom da je
trener i jedne i druge momčadi. Ta bizarnost lijepo simbolizira
razmjere propasti jednog megalomanskog političko/nogometnog
projekta kojim se u vrijeme kad nema puno kruha naivnim
biračima/navijačima htjelo podvaliti malo igara, a usput i
okrenuti koju društvenu kunu za privatne džepove.
Klub koji je visoko letio u prvoj ligi je jednostavno je nestao,
baš kao i političari koji su se naslikavali u loži dok je to bilo
oportuno i dok je bilo novaca. I nikome se ništa nije dogodilo,
nitko nije odgovarao za neodgovorno rasipanje i mažnjavanje
društvenog novca, svi su oprali ruke. Prije ravno tri godine
tadašnji predsjednik kluba Stjepan Turković mahao je javno
navodnim nezakonitom ugovorima i drugom inkriminirajućom
dokumentacijom. Policija je obavila svoj dio posla, bilo je
kasnije još istraga zbog sumnjivog financiranja nogometnog kluba,
zametani su tragovi krađom dokumentacije, no i tri godine
kasnije, ne prvi put kad su političari u pitanju, predmet se kisa
u ladicama državnog odvjetništva, pa ni danas ne znamo je li
konkretni papir s konkretnim potpisima, kojim je mahao Turković,
kriminal ili ne. Šteta što za slučajeve koji žuljaju karlovačku
javnost nije više zainteresiran Karlovčanin na vrlo visokoj
poziciji u DORH-u, zamjenik državnog odvjetnika Dragan Novosel,
koji bi sve to jednim telefonskim pozivom mogao ubrzati. Ili
možda dodatno sve zaštopati, kako sumnjaju karlovački skeptici
koji načelo trodiobe vlasti, bar u karlovačkom slučaju, smatraju
pričom za malu djecu. Tko, zna možda će se stvari promijeniti s
dolaskom Dinka Cvitana na čelo DORH-a.
Dok institucije rade svoj posao, a lokalni političari u strahu od
utapanja pobjegoše kao štakori s tonućeg broda, neki široj
javnosti nepoznati, financijski i utjecajem slabašni nogometni
neimari koji su naslijedili tu nevolju, bili su nedavno na rubu
odluke da ugase prvu nogometnu momčad. Uz ovu tragikomediju s
Benićem, stvarno jadan epilog jedne promašene politike trošenja
tuđih novaca. Da bude jasno, Benić, koji u “Karlovcu” uvijek
dobije nogom u dupe kad love ima i priliku kad krene po zlu je
najmanje za zamjeriti. On je barem uvijek odan klubu, u dobru i u
zlu, spreman da podmetne leđa u nogometnim trenucima kad ih drugi
okreću.
Kad već lokalna vlast više ne želi čuti ni čuti za nogomet, s
jakim argumentom kronologije propasti prvoligaškog projekta bez
obzira što je upravo ista ta lokalna politika kriva i za početak
i za kraj priče, čudi kako ne pokazuje malo inventivnosti u
ispravljanju starih grijeha. I pod tim ne mislimo na jutarnju
ispovijed u Crkvi presvetog Trojstva. Naime, pratimo već dva
desetljeća sagu o gradnji kampa HNS-a, odnosno baze nogometne
reprezentacije bez konkretne realizacije. Bacale su se već prve
lopate i postavljali kameni temeljci, nova je pak garnitura u
HNS-u zapela da kamp mimo svake empirije i logike sagradi u
centru Zagreba, na Sveticama. Razjarili su usput korisnike
tamošnjeg kompleksa koji ima smislenu društvenu ulogu, a
razbistrili i pamćenje Crkve koja polaže pravo na tu zemlju, kao
i na pola Zagreba iz vremena kad je Crkva bila najveći
veleposjednik, ne mareći tada, kao ni sada, na onu biblijsku da
će deva prije kroz ušicu igle, negoli bogataš u raj. U
međuvremenu, pojavio se određen broj lokalnih čelnika, posebice
iz Dalmacije koji su nudili svoja zemljišta za kamp. Slali pisma
namjere HNS-u, lobirali, radili nešto. Ali sve je to bilo na
razini greenfield investicija. Karlovac nema ni blizu sunčanih
dana kao Dalmacija, ali nema ih ni manje od zagrebačkih Svetica,
a za razliku, recimo Baške Vode koja se spominjala u tom
kontekstu, ima kompleks koji ne samo da nadilazi potrebe kluba,
već je i gadan financijski teret i u vrijeme kad se klupski
prvotimci za bodove na gostovanjima bore po poljanama gdje uz aut
liniju pasu krave. HNS-u se, bez ironije, moglo i moralo poslati
ispred Grada zaista argumentirano pismo namjere. I još se može.
Gradonačelnik koji pretendira na ministarsko mjesto ako desnica
dođe na vlast u državi, je valjda već u metropoli stekao krug
moćnih političkih prijatelja koji bi mogli učinkovito lobirati za
to rješenje. Kompleks je već tu, s reflektorima koji više ničemu
ne služe, treba ga samo ušminkati i eventualno dograditi kompleks
smještajnim kapacitetima. Mjesta za proširenje ima, lokacija je
točno po europskim standardima, ni preblizu ni predaleko od
Zagreba, odnosno stadiona gdje prva vrsta igra domaće utakmice.
Naravno, šanse za uspjeh nisu velike, jer HNS ne vode ljudi
kojima je društveni interes na prvom mjestu i ćudoređe glavna
odlika, ali svejedno…Ako se ne proba, nikad se neće niti znati.
Najlakše je ne činiti ništa i poput razmažena djeteta odbaciti
igračku jer joj je dosadila ili ju je jednostavno potrgala kao
što je s NK Karlovcem bio slučaj.