– Matoš je sve prisutniji i gotovo da nije niti otišao 1914.
godine. Hrvatski stih svoju gibljivost, sposobnost da odgovori
svakom problemu i svakoj temi, duguje upravo njemu. Od Matoša
hrvatski stih i proza postaju nešto što tvori javni život i
svojim prisustvom stvara hrvatski jezik, rekao je Milan Mirić,
hrvatski književnik, publicist i nakladnik koji se Karlovčanima
jučer predstavio na tribini u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran
Kovačić”. Ovom tribinom, i Karlovac je obilježio stoljeće od
smrti Antuna Gustava Matoša, upravo na samu obljetnicu njegove
smrti.
Mirić, kojeg je novinar i publicist Danko Plevnik nazvao
hrvatskom literarnom institucijom, a njegov nastup u karlovačkoj
knjižnici ocijenio povijesnim, u sklopu projekta “Krleža u
Karlovcu” predstavio je svoje posljednje tri knjige – “Eseji”
(Matica hrvatska, 2011), “Tri eseja za J. V. (Kratis, 2012) i
“Cesarec smrtimice” (Alfa, 2013). Riječ je o knjigama eseja u
kojima se Mirić bavi među najznačajnijim ličnostima hrvatske
kulture – književnikom Augustom Cesarcem, Karlovčanima, bliskim
Krležinim suradnicima, lkovnim umjetnikom Josipom Vaništom,
teoretičarom i povjesničarom književnosti krležologom Stankom
Lasićem, nakladnikom, povjesničarom i publicistom Slavkom
Goldsteinom, a portretira i ostale poput karlovačkog slikara
Franjom Korenom. Obradom tih i ostalih tema Mirić se bavi i sobom
te hrvatskom kulturom. Na godišnjicu Matoševe smrti je i
godišnjica “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog
jezika” iz 1967. godine koju su potpisale brojne hrvatske
institucije, a među njima i Društvo književnika hrvatske u kojem
je Mirić djelatan.
“‘Deklaracija’ je politička i kulturna činjenica. Taj akt je od
izglasavanja i objave u časopisu Telegram dobivao sve više na
značaju. No, ona nije napisana uzornim hrvatskim jezikom, nego
birokratskim. Mnogi su nekorektno tvrdili da su glasali za
donošenje ‘Deklaracije’ jer je to učinio i Krleža. To je otužno”,
prisjeća se Mirić donošenja akta nakon kojeg je uslijedio
partijski progon njegovih autora i podržavatelja, pa i samog
Krleže, jer je inzistirao na posebnosti hrvatskog jezika u odnosu
na srpski.
Cesarcem, koji je s Krležom osnovao i uređivao časopis “Plamen”
se odlučio baviti nakon što ga je Matica hrvatska zamolila da
pripremi dva njegova djela za svoju poznatu bibiloteku “Pet
stoljeća hrvatske književnosti”, ali se potom zainteresirao za
tragiku ovog komunističkog intelektualca kojeg su ustaše
likvidirale 1941., a koji je bio jedan od atentatora na bana
Slavka Cuvaja. Pročitani su odlomci iz Mirićeva eseja “Vaništom
čitani Krleža”, ali i iz eseja o Vaništinom autoportretu koji će
biti dio kataloga izložbe ovog umjetnika u Galeriji Vjekoslav
Karas koja će se otvoriti u travnju.
– Karlovac je grad koji ima puno razloga da se ponosi što je
Vaništa rođen u njemu, smatra Mirić.
Projekt “Krleža u Karlovcu” Udruga za razvoj građanske i
političke kulture Karlovac Polka provodi povodom 120. obljetnice
rođenja Miroslava Krleže, a ostvaruje se zahvaljujući pomoći
Karlovačke pivovare temeljem provedenog donacijskog natječaja
“Zajedno za bolji Karlovac i Karlovačku županiju”.
KAportal.hr