U
prošlotjednoj kolumni konstatirali smo da se stavka od 600.000,00
kn iz proračuna raspodjele sredstava Karlovačke športske
zajednice (KŠZ) za 2014. godinu za svoje članice odnosi na kredit
NK Karlovac koji je prije nekoliko godina podignut kod poslovne
banke. Konstatirali smo i to da su svi klubovi, i KŠZ ,tako na
neki način talac NK Karlovca jer ih za spomenuti iznos drži
u “neimaštini” jer moraju vraćati kredit za
drugoga, NK Karlovac? Pored toga NK Karlovac je još i među 12
prioritetnih klubova gdje, opet, povlači sredstva koja im
zaslugom možda više i ne pripadaju. Sada će se možda javiti
“dušebrižnici” i kazati da se tu ništa ne može jer da ta
sredstva pripadaju Nogometnom klubu koji je bio u višem rangu
natjecanja. To što su igrali viši rang i iste sezone ispali i
potrošili novce – kao nema veze! Konačno bi se mogao obznaniti i
stvarni status vodećeg nogometnog kluba, tko je to uopće, koje
ime nosi?
Nepotrebno je ići dalje u detalje ali treba naglasiti kako još
neki klubove iz obitelji KŠZ-a imaju kreditne obveze prema
poslovnim bankama koje redovito servisiraju, ali nigdje ne čitamo
da su i za njih izdvojena sredstva iz proračuna kao što je to
napravljeno za NK Karlovac. Zašto svi nisu jednaki i zašto svi
nemaju pravo na povlašteni status? O. K. , nekako još možemo
razumjeti kako se možda radi o političkoj odluci, ali nikako ne
možemo prihvatiti da to nitko javno ne želi priznati!? Bilo bi
poštenije kad bi se objavilo da je ovo pretposljednja ili
posljednja rata kredita koju karlovački sport treba otrpjeti za
klub s gotovo stogodišnjom nogometnom tradicijom kako definitivno
ne bi “izdahnuo”. Svima bi bilo lakše kad bi sportska
obitelj znala da će sve to skupa donijeti bolje dane, budućnost,
karlovačkom nogometu. Nažalost, nakon svega što se prošlo, to
nitko ne može jamčiti!
Žalosno je što još mnogi ne shvaćaju da novac koji se izdvaja za
karlovački sport nije dostatan niti za osnovu djelatnost sporta,
a kamoli da bi sportaši i klubovi grada kojega su nekoć zvali još
i “gradom košarke” i “gradom sporta”, adekvatno
ga mogli prezentirati u zemlji i u svijetu. Možete si zamislite
što bi bilo da su rukometaši prošli Metaloplastiku u Challange
Cupu i da su tako još više ispraznili klupsku i gradsku blagajnu.
Ili, ne daj Bože odustali od natjecanja u euro-kupu. Možda danas
više ne bi postojali? Posrećio im se u međuvremenu prijevremeni
odlazak Vuke Borozana u Metalurg iz Skoplja pa su
“inkasirali” stotinjak tisuća kuna i tako
privremeno “poštopali rupe”.
S obzirom na trenutnu financijsku situaciju našega grada (trebamo
vjerovati da će sutra biti bolje) niti jedan sport pa tako niti
nogomet, ne smije biti iznad svih ostalih sportova. Prednost
trebaju dobiti uspješni pojedinci i klubovi a ne gubitaši. Tako
nije smjelo biti jučer, a ni danas, niti sutra, već tako treba
biti zauvijek!
I za kraj nešto što bi se moglo možda povezati sa NK Karlovac.
Generacija dinamovih nogometaša iz 1997. godine od kojih su
najistaknutiji Silvijo Marić, Dario Šimić, Igor Bišćan i Tomo
Šokota poslali su poruku “gazdi” Dinama Zdravku Mamiću
da žele srušiti njegovu “diktaturu” u Dinamu koji više
nije klub navijača i naroda već klub jedne obitelji. Namjeravaju
to prekinuti na demokratski način i preuzeti klub
(privatizirati) koji možda neće osvajati trofeje, ali će zato
puniti tribine. Kažu da nisu ničiji politički instrument, već da
to rade isključivo iz ljubavi prema Dinamu. “Maminjo” je
prvo najavio da na ljeto odlazi iz Dinama a nešto kasnije kad je
pomislio da je možda “Boban arhitekt projekta”
objavio je da nikad neće otići iz Dinamo itd. Tako nas čeka
neizvjesna borba za neki novi Dinamo…
Pokušamo li povući paralelu između bogatog Dinama – Mamića –
četvorice dinamovih nogometnih velikana s jedne strane, i NK
Karlovac sa sličnim nogometnim veličinama kluba s desne obale
Korane, štošta možemo saznati. Zašto, na primjer, za spas NK
Karlovca u Upravu kluba ne bi pored vrijednog Krešimira Perkovića
i još nekih pojedinaca, njegovih suradnika, bila uključena i
nekad poznata imena tog kluba: dugogodišnji kapetan Božidar
Vuljanić, bivši vratari i poslovni ljudi Josip Kurs i Dragutin
Mikša, Vlado Baršić, Ivan Fičurin, Marijan Kralovec, Marijan
Žitko, Zdravko Bukva, pa i Zdravko Marčetić i Đuro Batinić, te
Zvonimir Mesarić, Zvjezdan Cvetković, Ivan Pešut, Dražen Mikšić,
Željko Degač, Ivan Palajsa, Ivan Furač i drugi. Možda bi nas tako
čekala i borba za neki bolji novi NK Karlovac?