Izuzev razdoblja Domovinskog rata i lakše dostupnosti teških
opijata, često i preko pripadnika gardijskih brigada iz drugih
krajeva Hrvatske, pa popularnosti rave kulture koja je sa sobom
donijela sintetske droge, te kasnije pomodarstva karlovačke
“zlatne” mladeži kroz veću prisutnost kokaina, Karlovac zapravo
nikad nije bilježio alarmantne brojke u zlouporabi teških droga.
Neekstreman u bilo čemu, Karlovac se uglavnom držao zdravog
principa iz pjesme Zabranjenog pušenja “Guzonjin sin”, “…ponekad
trava, nikad heroin…”.
Ali, problem narkomanije nije jučerašnji fenomen. Teškog života i
problema je bilo i prije, a nježnih duša koje su bježale od grube
stvarnosti još i više. Doznajemo tako da su početkom sedamdesetih
prošlog stoljeća nadležni organi u Karlovcu shvatili da se u to
doba tvari za “spuštanje” i “dizanje”, nabavljive u apotekama bez
recepta (!) kao što su arbiton, ferobarbifon, meprobamat,
anfetamin, ciklobarbiton i kodein troše nemilice, a onda se
kasnije uvidjelo iz policijskih statistika da se i “prave” droge
zloupotrebljavaju naveliko, sudeći po zaplijenjenim tonama. Nema
sumnje, uzimajući u obzir te činjenice i veliki broj klubova
liječenih alkoholičara, bilo je mnogo onih koji su u socijalizmu
tražili način kako da pobjegnu u drugu stvarnost. I tu se stvari
u međuvremenu nisu puno promijenile…
“Život na marginama društva”, Karlovački tjednik, 27.
prosinca 1979.
Kao što “jeans” moda osvaja svijet, tako i težnja da se bude
prihvaćen u grupama vršnjaka koji se pronalaze u svom negativnom
stavu prema nekim tradicionalnim vrijednostima starije generacije
u odnosu na način života ciljeve i sistem vrijednosti, užitak,
razonodu, oblačenje i muziku na primjer sve više opsjeda mlade u
svijetu, pa i kod nas. Neostvarene ambicije, otuđenost i
osamljenost gradskog života traže, makar i za kratko vrijeme,
djelovanjem droga “izlaz” iz često apsurdne realnosti.
U takav izlaz vode zamršeni, podzemni lavirinti noseći sobom
moderni oblik samouništenja. Njima su prve na udaru mlade,
nezrele ličnosti, emocionalno nestabilne i povodljive. Zbog
ograničenog saznanja o psihoaktivnim supstancama u našem društvu
uopće mladi primaju informacije sa ulice uglavnom od onih koji su
počeli uzimati droge. Upravo te “informacije” otvaraju vrata za
sve masovniju upotrebu i to kod mlađih dobnih skupina…
Broj krivičnih djela vezanih za zloupotrebu i
rasturanje droga u nas je u rapidnom usponu. Prema
podacima saveznog SUP-a u proteklih 3 godin3, računajući do 1.
rujna ove godine, bilo je 741 zapljena sa ukupno 13.201 kg droge
i zabilježeno je oko 1500 slučajeva nedozovljene trgovine
drogama. Prošle godine u Hrvatskoj je evidentirano 45 provala u
apoteke (od čega ih je u Karlovcu bilo 5) u cilju
pribavljanja droga, a zabilježeno je dosta krađa formulara
za recepte po zdravstvenim ustanovama, krađe narkotičkih
preparata u bolničkim odjelima. Stroge sankcije Krivičnog zakona,
prema kome se kazne kreću od 3 mjeseca do 10. godina zatvora uz
obavezno izricanje sigurnosnih mjera i
oduzimanje droga nisu uspjele suzbiti ekspanziju
ilegalne trgovine na našem području. Može to jedino, kao i kod
alkoholizma, učiniti organizirana preventiva već u najranijim
godinama. Početi, dakle, treba prvo u obitelji.
Pripremio Tihomir Ivka