Koncerti kojima je Karlovački komorni orkestar obilježio 30
godina uspješnog djelovanja bili su glazbeni događaj za pamćenje,
kako zbog izvrsne izvedbe tako i zbog programa kojim su se
karlovački glazbenici predstavili u dugo očekivanom proširenom
simfonijskom sastavu. Koncerti su održani u Gradskom kazalištu
Zorin dom u Karlovcu te u Koncertnoj dvorani Blagoja Berse na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Na programu su bila dva orkestralna djela, Čežnja Pavla Dešpalja
i Pavana Gabriela Fauréa, koja su prethodila dvama solističkim
koncertima, za saksofon Aleksandra Glazunova i za glasovir
Edvarda Griega. Pažljivo i programski profinjeno odabrane
orkestralne kompozicije imale su isti sastav glazbenika kao
koncerti kojima su prethodili, a mekoćom i nenametljivošću
ugođaja ostavljale su koncertima dominantnu ulogu u zvukovnom
prostoru i sjaju virtuoziteta. Članovi orkestra profesori su i
sadašnji i bivši učenici Glazbene škole Karlovac, te
vanjski suradnici. Orkestrom je suvereno ravnao Veton Marevci,
također nekadašnji učenik Škole, a sada student 5. godine
dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Među njegovim
dosadašnjim dirigentskim uspjesima ističu se nastupi sa
Zagrebačkim orkestrom mladih, Zagrebačkom filharmonijom i
Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić. Oboje solista, saksofonist
Ivor Reljić i pijanistica Monika Trgovčević, profesori su
karlovačke Škole i etablirani glazbenici koji iza sebe imaju
brojne nastupe kao solisti i kao članovi različitih ansambala.
Čežnja za gudački
orkestar hrvatskog skladatelja, dirigenta i akademika
Pavla Dešpalja (1934.), komponirana je 1997. na narudžbu
Tokyo University of Arts. Meditativni ugođaj
skladbe pulsira poput valova, osobito u dramatičnije obojenom
srednjem dijelu. Muzikalnost dirigenta Vetona Marevcija i njegovo
istančano razumijevanje cjelovitosti glazbenog toka, rezultirali
su odista uvjerljivom interpretacijom u kojoj su, uz suzdržanost
ugođaja, nijansirane promjene napetosti zvučale zanimljivo i
ekspresivno.
Koncert za saksofon i gudače u Es-duru, op.
109., zadnje djelo ruskog skladatelja Aleksandra
Glazunova (1865-1936), pripada među najistaknutije koncerte
namijenjene tom instrumentu. Djelo je nastalo 1934. na zamolbu
tada slavnoga njemačkog saksofonista Sigurda Raschèra koji ga je
i praizveo u Švedskoj. To je jednostavačni koncert u kojem se kao
u rapsodiji izmijenjuju dijelovi različitog tempa, ugođaja i
glazbenog sadržaja. Iako skladan u 20. stoljeću, koncert je
harmonijskim jezikom bliži romantizmu, a dinamičnost i bogatstvo
artikulacije daju mogućnost solistu da pokaže muzikalitet i
virtuozitet u punom sjaju. Upravo te raskošne kvalitete ima
saksofonist Ivor Reljić. Njegov topao, živ ton pjeva u lirskim
ulomcima poput ljudskoga glasa dočaravajući poetični dio priče.
Kvalitet tona zadržava ljepotu i u najtišoj dinamici i vodi
slušatelja u poseban svijet drugačijeg vremenskog protoka.
Virtuozni dijelovi pokazuju sve glazbeno tehničke mogućnosti
instrumenta, osobito u brzim ulomcima kao i u kadenci koja
blješti lepezom zvukovnih boja svih registara. Osobito efektan
bio je završni fugato u kojem je polifono ispreplitanje dionica
orkestra i saksofona sigurnom rukom vodio mladi maestro.
Pavana u fis-molu, op.
50 francuskog skladatelja Gabriela Fauréa (1845-1920),
skladana 1887. za klavir, iste je godine dobila i orkestralnu
verziju. Ovaj svečani renesansni dvorski ples polaganog tempa,
protječe elegantno i slobodno stvarajući ugodno melankoličnu
atmosferu. Prozračan i mekan komorni zvuk orkestra stalno se
mijenja kroz donošenje glavne teme u raznim instrumentalnim
bojama. Poput predivnog izloga ova skladba pokazuje sve
individualne i zajedničke kvalitete orkestra kao i jasnoću
koncepcije dirigenta. Pronaći pravu mjeru između smirenosti i
suzdržane uzbudljivosti nizanja harmonijskih i melodijskih
vrhunaca velik je zadatak za svaki orkestar. Karlovački komorni
orkestar se odličnom interpretacijom upravo ove skladbe, proširen
puhačkim korpusom, pokazao u svojoj punoj zrelosti i spektru
novih mogućnosti, a Veton Marevci kao dirigent s već izbrušenim
dobrim glazbenim ukusom kojeg zna prenijeti orkestru i publici.
Klavirski koncert u a-molu, op. 16 norveškog
skladatelja Edvarda Griega (1843-1907) bio je svojevrsni blistavi
finale koncertnog programa. Jedini Griegov koncert jedan je od
najpoznatijih klavirskih koncerata uopće. Svoje mladenačko djelo
Grieg je revidirao desetak puta i zadnju je verziju završio
nekoliko tjedana prije smrti. Zanimljivo da je 1909. postao prvi
ikad snimljen klavirski koncert. Na koncertu Karlovačkog komornog
orkestra izveden je prvi stavak koncerta. Njegov uzbudljiv
početak s krešendom u timpanima i svečanim akordima
klavira najavio je pravi strastveni romantički glazbeni
doživljaj. Usklađenost i suradnja orkestra i solistice pod
palicom dirigenta rezultirali su stilski uvjerljivom
interpretacijom u kojoj je zasjajilo umijeće i talent pijanistice
Monike Trgovčević. Noseći nas kroz promjene lirskih i dramatskih
dijelova umjetnica je pokazala do detalja dotjerani pijanizam kao
i pažnju u oblikovanju tonskih boja. Mekana muzikalnost u pjevnim
temama i briljantna raskoš u virtuozno zahtjevnim ulomcima,
osobito u završnoj kadenci, osvojili su publiku. Čistoća izvrsne
tehnike i energija kojom se potpuno spaja s instrumentom otvaraju
pred Monikom Trgovčević blistav glazbeni svijet novih koncerata.
Oduševljena publika nagradila je izvođače dugim pljeskom i dobila
kao glazbeni dodatak Pièce en forme de Habanera Mauricea
Ravela. Ivor Reljić i Monika Trgovčević izveli su ovu virtuoznu
skladbu s ritmom popularnog kubanskog plesa sjajno se
nadopunjujući i očigledno uživajući u šarmantnom Ravelovom
komadu.
Bio je to koncert zbog kojeg smo ponosni što smo Karlovčani i
imamo tako kvalitetan gradski glazbeni život. Zasluga je to prije
svega Karlovačkog komornog orkestra koji unatoč promjenjivim
okolnostima i teškoćama kontinuirano djeluje gotovo trideset
godina u okviru Glazbene škole Karlovac i
okuplja odlične glazbenike bilo kao članove orkestra,
dirigente ili soliste. Sreća je i ostvarena dugogodišnja želja
karlovačkih glazbenika i pedagoga da Karlovac napokon ima svojeg
prvog dirigenta. Duboka predanost glazbi Vetona Marevcija, njegov
temeljit i ozbiljan prostup interpretaciskim zahtjevima svake
skladbe, kao i dirigentska tehnika i odličan kontakt s orkestrom,
govore da je pred nama mladi glazbenik u usponu karijere.
Ovaj reprezentativni program sjajno bi predstavio karlovačku
kulturu i u drugim hrvatskim gradovima, a zasigurno je uzbudljiva
najava za sljedeću koncertnu sezonu posvećenu obilježavanju 30.
obljetnice djelovanja Karlovačkoga komornog orkestra.
Ljiljana Ščedrov