Nakon retrospektivne izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti
(2013.), nedavne izložbe u Ludwig Múseumu u Budimpešti te izložbe
u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu,
Josip Vaništa je danas u svom rodnom gradu
Karlovcu, Galeriji “Vjekoslav Karas”, izložio izabrane kolaže,
crteže, slike, projekte i dokumentaciju kojima se jedno od
ishodišta nalazi upravo u dojmovima i sjećanjima na djetinjstvo i
mladenaštvo provedeno u gradu na četiri rijeke. Prijateljevanja i
duhovne spone s pjesnicima i slikarima vezanim uz grad na
rijekama te sjećanja na njegove lokalitete Vaniština su posveta
rodnom gradu i ljudima koje voli i cijeni. Iz Karlovca u Zagreb
odselio je sa 20 godina.
Izložbeni prostor Galerije je prema projektu Nenada
Fabijanića, preobražen u prostor posvećene bjeline s
kojim izložena djela čine jedinstvo. Kronologija sadržaja i
njezina linearnost ostavljene su po strani. Igor
Zidić je 1964. godine zapisao da je Vaništa stanje.
Posjetitelji izložbe su povlašteni jer se to stanje Vaništa,
događa upravo ovdje i upravo sada.
Govorio je i akademik Zvonko Kusić, predsjednik
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a izložbu je otvorila
zamjenica gradonačelnika Marina Kolaković.
– Karlovačkim ranim dojmovima slikar duguje inkubaciju riječnim
vizurama i ravničarskim krajolicima s dalekom linijom obzorja, no
ništa manje ni utjecaj literarne, pjesničke lektire od Vrbanića i
Šolca do Rilka – kazao je između ostaloga književni kritičar
Tonko Maroević.
Književnik Milan Mirić je u predgovoru kataloga
“Oči Josipa Vanište” napisao: – … Ne, ne slika Josip Vaništa –
slikar! Što pred sobom gledamo, to njegove oči slikaju… ili, u
tragu onoga što vidimo njegove oči slikajući misli. A možda je
ipak bliže istini da one mišlju slikaju, ili… kako je već
zapisano, da misleći-slikajući slikaju neuhvatljivo – misao.
U katalogu izložbe s nadahnutim esejima pišu Irena
Lukšić, Tonko Maroević i Milan Mirić. O izložbi
Josipa Vanište “Ishodišta” vrlo je emotivno govorila kustosica
Gradskog muzeja Karlovac Antonija Škrtić:
– O radu Josipa Vanište nadahnuto govore i pišu najznačajniji
hrvatski likovni kritičari, povjesničari umjetnosti, književnici,
teoretičari, publicisti i urednici. Više od šest desetljeća
njegova umjetnička autentičnost i karizma neposustalom jakošću i
svježinom plijene pažnju suvremenika. U tumačenju opusa Josipa
Vanište stoga je potrebno podcrtati nedjeljivost duhovne i
intelektualne osobnosti kao ishodišta svakog umjetničkog djela i
njegovog izraza posredstvom ili odustajanjem od crtačkog i
slikarskog majstora. Hvala svima koji su sudjelovali u
realizacije ove izložbe a posebno veliko hvala gospodinu Vaništi.
Izložbi je bilo nazočno oko dvije stotine Karlovčanki, Karlovčana
i ostalih gostiju među kojima i mnogi akademici i istaknuti
pojedinci iz javnog života Hrvatske i Karlovca. Ne možemo se
oteti dojmu a ne napisati da je na tom, vjerojatno najvećem
kulturnom događaju 2014. godine u Karlovcu, neizostavno trebao
biti nazočan i karlovački gradonačelnik Damir Jelić. Za njega je,
čini se, jučerašnja proslava u Općini Žakanje značajniji
događaj?!
Izložba je otvorena do 15. lipnja a može se razgledati srijedom i
petkom u poslijepodnevnim satima.
O slikaru Josip Vaništa rođen je 17. svibnja
1924. u Karlovcu. Maturirao je 1943. na karlovačkoj Gimnaziji.
Iste godine upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u
Zagrebu, no ubrzo, zbog ratne neizvjesnosti, privremeno prekida
studij. Diplomirao je 1950. u klasi profesora Marina Tartaglie.
Od 1951. profesor je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Prvi
put izlaže 1952. s Miljenkom Stančićem. Začetnik je i član grupe
Gorgona (1959. –1966.), na domaćoj i međunarodnoj umjetničkoj
sceni prepoznatoj kao vrlo rani iskaz konceptualne umjetnosti. U
tom kontekstu od 1965. do 1967. prekida crtačku i slikarsku
aktivnost. Posebno njeguje dopisivanje kao način komunikacije,
prijateljuje s mnogim hrvatskim intelektualcima i umjetnicima. Od
1994. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti (HAZU). Od 1997. do 2004. godine voditelj je
Strossmayerove galerije starih majstora HAZU. Izložbom “Vaniština
poputbina” (2007.) predstavljena su djela hrvatske i svjetske
moderne umjetnosti koja je sakupio. Opus mu je više puta
monografski predstavljan. Autobiografske zabilješke objavio je u
knjigama Zapisi (1988.), Knjiga zapisa (2001.), Novi zapisi
(2007.) i Skizzenbuch 1932. – 2010. (2010.)
KAportal.hr