Možda najpodcijenjeniji feler demokracije, a jedan od najbitnijih
s obzirom da je snažan temelj svake političke manipulacije je
fenomen koji bi se mogao najbolje definirati kao kolektivno
kratko pamćenje. U demokraciji nije bitna vrlina političara,
bitna je sposobnost da se dopadne biračima, da ih se svjesno
zavara, da im se sa smiješkom laže u facu, da im se jeftinim
trikovima opravda nerad, odsutnost vizije i sposobnost da se
korist za sebe, uski krug prijatelja i podobnika, proglasi općim
dobrom.
Pa tako u predizbornoj kampanji lakonski možete obećati bazen,
kino, zabiti tablu s nepostojećim projektom podzemne garaže,
tiskati predizborni plakat s projekcijom luksuznog hotela s kojim
nemate veze i znate da nikad neće biti izgrađen, bez ikakvih
posljedica. A kad vas priupitaju zar se s milijardu proračunskih
kuna u jednom gradu u zadnjih šest-sedam godina nije moglo
napraviti više, odgovorite da vam kao gradonačelniku nije bitno
materijalno, graditi spomenike samom sebi, već stavljati naglasak
na duhovnu komponentu !? PR-ovski, ovo je ispravno kad nemate što
drugo reći, ali ljudski je u najmanju ruku bezobrazno. Najbolji
politički PR je kad nešto napravite i onda se s tim hvalite, pa
vam se i promašaji uzimaju manje za zlo. Paradoksalno, barem iz
prezentacije u starim novinama, čini se da se socijalistička
vlast u jednopartijskom sustavu, bez da se morala bilo kome
opravdavati držala se te vrste dobrog PR-a.
Ostaje dojam da se s manje novca prosječno postizalo više, a kao
olakotnu okolnost današnjim lokalnim vlastodršcima možemo
pripisati jedino to što je očito – također paradoksalno – država
bila decentraliziranija nego danas pa se na lokalnoj razini moglo
učiniti više. Ali ipak, nekako je nenormalno da bi popisom
ostvarenog u samo jednoj godini iz teksta što slijedi, danas bili
zadovoljni u četverogodišnjem mandatu.
“Dobro smo gurali druže!”, Karlovački tjednik, 25.
prosinca 1980.
Ima mnogo razloga da, sada kad ispraćamo staru i dočekujemo 1981.
godinu, pružimo ruku ruci, uputimo čestitku čestitci i da radnik
kaže radniku: Dobro smo gurali, druže! A, da je zaista tako bilo
znaju svi oni koji su u radnom kolektivu proveli trećinu svakog
dana, članovi obitelji, poslovni partneri, potrošači, korisnici
usluga… a i statističari su izračunali da je ovo jedna od
uspješnijih godina žitelja karlovačke komune. Ovogodišnjim
rezultatima možemo biti zadovoljni. Sagradili smo nove proizvodne
kapacitete, proširili i modernizirali postojeće, pripremili nova
ulaganja, bogatiji smo za nove objekte kulture i obrazovne
objekte, ključeve stana dobile su mnoge karlovačke obitelji, voda
je potekla u nekoliko naselja, sagrađene su i rekonstruirane
prometnice, elektroenergetska postrojenja…
Ove godine investirano je, ocjenjuju stručnjaci, 2,105.159.000
dinara, od čega u privredu (s komunalnom infrastrukturom)
1,636,491.000 dinara. U odnosu na 1979. godinu investicije su
nominalno 11,5 posto veće. Gotovo je nemoguće pobrojati sve što
je sagrađeno, modernizirano ili rekonstruirano. Bez namjere da
podcjenjujemo bilo koju radnu pobjedu radnih ljudi i građana
karlovačke komune izdvajamo novu tvornicu “Velebita”, farmu
“Šumbar” u koju je uloženo 44,2 milijuna dinara i koja će uzgojem
više od 1800 junadi u prvo vrijeme zadovoljavati polovinu potreba
karlovačkog tržišta za junećim mesom, te mini opskrbni centar na
Trgu Marksa i Engelsa koja raspolaže s 220 četvornih metara i u
koji je PPK Karlovac uložio 3 milijuna i 900 tisuća dinara.
Povodom Dana JNA otvorena je nova zgrada karlovačkog Historijskog
arhiva, a uoči Dana Republike galerija ZILIK na uglu Radićeve i
Mažuranićeve ulice. Sagrađena je i nova školska zgrada
Odgojno-obrazovnog centra za šumarstvo, 25 kilometara vodovoda u
Krnjaku, vodu su dobili i mještani Donjeg Mekušja, Lemić Brda i
Husja…Građen je i stambeni prostor, ali ne u obimu koji bi
zadovoljio stvarne potrebe. Radnici “Međimurja” iz Čakovca
sagradili su na Rakovcu 32 stana a “Tempo” 66 stanova… Dovršeno
je i 87 stanova u trećem nizu stanova solidarnosti.
Pripremio Tihomir Ivka