Nedavno je portal www.posao.hr napravio istraživanje na temu
»Nepotizam i dobivanje posla« u kojem je na pitanje jesu li
svjedočili nepotizmu prilikom zapošljavanja drugih osoba, čak
88,2 posto ispitanika odgovorilo pozitivno. U nas je i dalje
dominantni način upošljavanja radnika po sustavu veza i
poznanstava. Ono što je znakovito i očito ima veze s
mentalitetom, je nalaz istraživanja da po tom pitanju nema velike
razlike između javnih službi i privatnog sektora, svuda je dobar
CV i dojam na intervjuu za posao slabija “karta” od aduta u
obliku veze. U javnim službama javni natječaj za radno mjesto
često je čista farsa i jedini je problem hoće li se za posao
javiti netko tko po zakonskim odredbama ispunjava više uvjeta za
posao pa se koriste mala lukavstva. Izigrava se zakon tako da se
natječaj za ravnatelja škole, recimo u Dubrovniku, objavi u nekom
niskotiražnom glasilu u Slavoniji, pa za natječaj nitko ne zna,
ili se potencijalnim kandidatima unaprijed ubije volja da se
jave, odnosno gube vrijeme i novac za kovertu i marku. Za takve
primjere ne treba ići dalje od Karlovca, još je svjež slučaj
Nikole Rogoza koji je direktorom “Inkasatora” predstavljan
tjednima prije negoli je natječaj za direktora “Inkasatora” uopće
raspisan. Kad je napokon raspisan, javio se jedino – Rogoz. U
socijalizmu visokoobrazovanog kadra je uvijek nedostajalo,
razlike između direktorskih plaća i svih ostalih bila je
višestruko manja nego danas, pa se do posla, čak i rukovodećeg
moglo i bez osobitih veza. Bez partijske knjižice malo teže.
Nažalost, ni u tome nismo daleko odmakli, samo su knjižice
drugačijih boja.
“Natječaj”, Karlovački tjednik, 26. lipnja 1974.
U štampi svakodnevno nailazimo na po koji natječaj za popunjenje
radnog mjesta direktora ili drugog rukovodnog radnika. Uvjeti,
navedeni u natječaju, koje kandidat treba da ispunjava obično su
šablonizirani, sa već uobičajenim dodatkom “reizbornost” ili
“nije reizbornost” ili “ispražnjeno”. Valjda da bi se
potencijalnim kandidatima unaprijed dalo do znanja imaju li šanse
ili ne. Ipak, u Karlovačkom tjedniku broj 25 od 20. VI 1974.
godine mogli smo pročitati natječaj za popunjenje radnog mjesta
glavnog direktora OUR-a, koji se bitno razlikuje od ostalih i
koji najavljuje bitne promjene u prilazu izboru i postavljanju
direktora OUR-a. Pažnje vrijedna su tri od navedenih uvjeta
objavljenih u natječaju. Evo tih uvjeta:
– poznavanje najmanje jednog stranog jezika
– da u razdoblju za koje se bira ostvari ciljeve i zadatke u
poslovanju i razvoju OUR-a a koji ciljevi i zadaci su utvrđeni
programom razvoja OUR-a
– da na osnovi postojećeg programa razvoja OUR-a u pismenoj formi
izloži vlastitu koncepciju budućeg razvoja i poslovanja OUR.
Iako “jedna lasta ne čini proljeće” nadajmo se da nije daleko
vrijeme kada će se prići izboru direktora i ostalih rukovodnih
radnika, prema uvjetima koji daju više garancije za dobar izbor,
odnosno kada će se tražiti od kandidata da se obaveže na
ispunjenje određenih zadataka i kada će, ako te zadatke ne ispuni
u određenom roku, morati ustupiti mjesto drugom, sposobnijem.
Naravno ako na neispunjenje nisu utjecali objektivni faktori.
Konačno, da nećemo izbor i postavljenje rukovodilaca vršiti kao u
vrijeme kada smo oskudijevali školovanim kadrovima.
Na kraju treba napomenuti da se radi o natječaju Tvornice kože
“Ivo Marinković” Karlovac.
Pripremio Tihomir Ivka