Karlovčanka Marijeta Željković – Ćelić (nositeljica je crnog pojasa u taekwodou 6 DAN, s položenim stručnim ispitom suca I klase i trenera taekwondoa, šesterostruka je prvakinja Hrvatske. U svojoj sportskoj biografiji ima upisano da je osvojila sve 3 europske medalje (zlato, srebro i broncu) te dvije svjetske medalje (zlato i broncu). Uz nastupe na europskim i svjetskim prvenstvima nastupala je i na brojnim prestižnim turnirima. Štoviše, osvajala je US Open, German Open, Belgian Open, Austria Open i Dutch Open. Vlasnica je odličja i s niz drugih vrijednih natjecanja diljem svijeta u taekwondou. Višestruka je najbolja sportašica grada Karlovca i karlovačke županije. Kruna državnog priznanja za postignute rezultate i uspjehe je proglašenje za najuspješniju sportašicu Republike Hrvatske, 1994. godine, u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO). Njeno ime nalazi se i u Američkoj kući slavnih.
– Iskreno dok sam se bavila aktivnim natjecanjima nisam previše razmišljala o tome. Kada ste u natjecateljskom programu koncentrirate se isključivo na protivnice i na osvajanje medalja, a sve ostalo ili dođe ili ne dođe samo po sebi. Nemojmo zaboraviti da je sportaša puno te da i drugi osvajaju medalje, uvijek želite i nadate im se, no to ipak nije u domeni samog sportaša već drugi procjenjuju i valoriziraju naš učinak – odgovara na naš upit da li je nadala priznanju HOO-a.
Sedam puta osvajala je titulu najbolje sportašice grada Karlovca, jednom i najbolje sportašice Karlovačke županije.
– Moram priznati da su mi ta priznanja nekako najdraža. Ostvarila sam svoje sportske želje i snove u mojemu gradu, a nadam se da se i kroz moje sportske rezultate i moje ime čulo za njega u svijetu. Karlovac je posebno zabilježen na svjetskoj karti taekwodoa i meni je posebno drago da se to prepoznalo davanjem titule najbolje sportašice grada Karlovca jednom taekwondo natjecatelju, a vjerujem također, da je to potaklo barem pokoje dijete da se bavi tim divnim sportom.
Kako je tvoje tadašnje uspjehe doživjela tvoja obitelj?
– Ah, moji roditelji nisu nikada previše ulazili u same trenažne procese i natjecanja. Uvijek su mi bili logistika i podrška na osobnoj razini na čemu im od srca zahvaljujem. Bez njih i njihove potpore postigla bih vjerojatno isti cilj, ali zasigurno puno teže. U današnjem svjetlu i iz današnje perspektive uzimajući u obzir stanje u i oko sporta, a gledajući s roditeljske perspektive, ponavljam zahvalna sam im na tome. Prvenstveno su me izgradili kao osobu koja se zna nositi s problemima, osobu koja ne klone duhom i kada tijelo klone. Naučili su me da su usponi i padovi sastavni dio života a ponajviše su me naučili skromnosti bez obzira na uspjeh. Vjerujem i nadam se da i danas živim takav život koji su mi usadili.
Koji rezultat smatraš svojim najvećim sportskim uspjehom?
– Ovdje bi većina odgovorila vjerojatno osvajanje neke velike medalje ali otkrit ću vam što je meni intimno bio najveći uspjeh i kao takav sam ga doživjela. Definitivno povratak na borilišta nakon teške ozljede koljena i tri operacije te nakon oporavka koji je trajao godinu i pol dana. Nakon svega toga nastupila sam s posebnim ponosom na Svjetskim vojnim igrama gdje sam osvojila srebrnu medalju. Mislim da nikada veći napor, trud i želju u uspon i ponovni povratak na borilište nisam prije, a niti poslije, uložila i nikada proživjela što sam proživjela kroz tih godinu i pol dana.
S obzirom na zdravlje a posebice na obveze, na funkciji kao profesionalni tajnik Karlovačke športske zajednice (KŠZ), tako i obveze prema obitelji, pronađe vremena za bavljenje sportom. Osim taekwondoa bavi se i drugim sportovima ali isključivo u rekreativne svrhe. Vožnja biciklom, rolanje, ponekad trčanje te poneka teretana ili fitnes osiguravaju joj prijeko potrebnu snagu za bolje i lakše obavljanje dnevnih obveza.
– Slijedeće 2017. godine planiram ići polagati za 7 DAN stoga moram ostati u dobroj fizičkoj kondiciji i formi.
Sinovi ti se bave sportom ali ne taekwondoom. Kako to?
– Uh, teška srca sam preboljela to, ha,ha, ha…. Od njihove rane dobi vodila sam ih na razne sportove želeći u njima probuditi moju ljubav prema sportu. Nisam ih forsirala niti u jednom pravcu, niti nametala ili favorizirala bilo koji sport ili klub. Na kraju su se eto oboje našli u rukometu što mi je sada drago. Prošli su kroz Rukometnu školu Karlovac i sada su po nekom logičnom slijedu članovi i natjecatelji u svojim selekcijama HRK Karlovac.
Karlovac je kolijevka taekwondoa u Hrvatskoj a u Karlovcu je godinama već jedan od vodećih sportova, po rezultatima i s velikom perspektivom. Danas, nažalost, odnosi dva najistaknutija kluba (TKD Karlovac i TKD Banija Pandas) nisu baš idealni.
– Koliko će sami čelnici klubova (Brežan i Trbojević op.a.) naći snage i pameti reflektirat će se i na kvalitetu pojedinog kluba. Prvenstveno bi im poručila da vode brigu o sportašima i njihovom dobru jer samo dobra i zdrava okolina donosi plodove kako u taekwondou tako i u ostalim sportovima.
ODNOSI GRAD – KŠZ KŠZ vozi u 5., a Grad u 3. brzini – Plastično ću vam objasniti da KŠZ trenutačno ima potencijala voziti u petoj brzini a Grad nas prati negdje u trećoj. Vjerujem da ćemo sljedeće godine, a obećanja i signali iz grada postoje, to malo prilagoditi. Ovdje ne mogu ne spomenuti da su upravo sportaši i cjelokupni sport unazad dvije godine podnijeli najveći teret smanjenja proračuna odnosno kriznih situacija nastalih oko poplava i drugih nepogoda, odričući se sredstava za rad, većih plaća i višeg standarda. Bojim se da je sport došao do ruba i više ne može preživjeti takav teret. Šteta koja bi nastala imala bi nesagledive posljedice na sport u Karlovcu i ja čvrsto vjerujem u vodstvo grada da ćemo zajedno naći najbolja rješenja. Naravno da i Grad očekuje jasno zacrtane ciljeve od nas i realizaciju istih što smo mi jasno i definirali. Očekujem i nadam se da ćemo pri izradi proračuna za sljedeću godinu biti uvažavani kao partneri te da će svima postati jasna naša uloga u razvoju mladih ljudi.
Koliko uopće oni akceptiraju tvoju današnju funkciju?
– To bi trebalo prije svega pitati njih. No da pojasnim. KŠZ, na čelu s predsjednikom Želimirom Feitlom i mene kao profesionalnim tajnikom, sukladno zakonskim odredbama i datim mogućnostima, pokušavamo voditi brigu o stabilnosti svakog kluba unutar “obitelji” Zajednice. Ponekad u tome imamo više a ponekad manje uspjeha no ono što nam je primarni zadatak jest ujednačen i pošten odnos prema svima. Ne postoje favorizirani klubovi niti favorizirani sportovi i od toga nećemo odstupiti. Tu smo dakako da pomognemo kada prijete problemi i stvaramo povoljnije uvjete za rad kroz zakonske okvire.
S posebnom se radošću veseli svakom uspjehu hrvatskih taekwondo reprezentativaca kroz sva natjecanja diljem svijeta, bila oni mala ili velika. Na upit naš upit da li je lakše bilo postići uspjeh nekad, u vrijeme njenog aktivnog bavljenja taekwondoom, ili je to danas sestrama Zaninović, odgovara:
– Ne usudim se baš uspoređivati ali svako vrijeme nosi svoje. Definitivno je taekwondo nekad i sada nemjerljiv. U ono vrijeme bila je puno veća konkurencija na samom državnom nivou pa samim time i vani. Činjenica da ste nekad samo seniorsko prvenstvo Hrvatske odrađivali u tri dana a danas u jedan dan govori sama za sebe. Danas, pak, imaju pritisak od skupljanja bodova, puno je natjecanja ali su i sami natjecatelji više zaštićeni što sudačkim pravilima, što opremom što brojem borbi kroz samo natjecanje. Mogu samo reći da je nekad bio puno grublji no obzirom na olimpijske zahtjeve za očekivati je da se i pravila mijenjaju. Imala sam tu sreću da sam kroz svoju sportsku karijeru trenirala u jednoj izuzetnoj generaciji sportaša, u klubu i u reprezentaciji, koji su ostvarivali velike rezultate u jakoj konkurenciji. Tada vas je ta konkurencija tjerala na brže, više i jače.
Do medalje u Riju sigurno mogu, smatra, te da nije upitno kojega će biti sjaja ali da treba biti realan jer i drugi se spremaju za natjecanja, i drugi žele medalje, a o medaljama često odlučuju najsitniji detalji i djelići sekunde.
– Nikako ne bi trebali stavljati pred naše borce bilo kakve imperative a to se nama kao narodu često događa. Osobno vjerujem u naše taekwondo olimpijce i žao mi je što još par njih nije ostvarilo normu. Oni su mladi ali i čitava nova generacija taekwondo sportaša je spremna nastaviti uspjehe a mi smo tu da im osiguramo uvjete i da ih pratimo u svakom smislu.
ODNOSI KŠZ – ODJEL ZA DRUŠTVENE DJELATNOSTI Ne postoji stručna osoba za sport unutar Odjela Odjel obuhvaća gotovo pola djelatnosti grada Karlovca uključujući predškolstvo i školstvo, socijalu, razne udruge, kulturu i slično… Sport je sam po sebi kompleksan i zahtjevan, ne trpi odgađanja i zastoje a posebno nepoznavanje sustava tako da ponekad se treba ulagati dodatni trud što nam uvelike otežava situaciju. Sport je stil života i nemojmo zaboraviti koliko se ljudi naših sugrađana danas bave nekim vidom sporta, pa onda kada tome dodamo njihove obitelji postanemo svjesni koju snagu u stvari ima sport. – Mislim, a to često i naglašavam, ljudi često percipiraju sport samo kroz natjecanja i natjecatelje, no sport je nešto puno više. Koliko ljudi unutar Odjela imaju sposobnosti djelovati u području sporta, a ne postoji stručna osoba za sport unutar Odjela, to je već drugo pitanje.
Da li su te iz Hrvatskog taekwondo saveza (HTS) zvali i ponudili koju funkciju?
– Uvijek sam spremna na nove izazove i otvorena za razgovor – odgovara, te da bi ozbiljno razmislila kad bi primila neku ponudu. Obzirom na višestrano iskustvo, znanje i dovoljno motiva koji joj ne nedostaje mogla bi obnašati i neku od vodećih funkcija unutar Saveza.
– Za sada su moji planovi vezani uz dalji rad na razvoju KŠZ i karlovačkog sporta.
Na funkciji profesionalnog tajnika KŠZ-a je točno na pola mandata, što znači dvije godine. Usvojenom Strategijom sporta grada Karlovca utvrđeni su ciljevi i sve određeno za ovaj period je ostvareno. Za funkciju prvog operativca karlovačkog sporta kaže da joj je čast to biti, ali još je i veća obveza. Svjesna da se nju kao bivšu sportašicu gleda kroz duple naočale i da često mnogi preispituju njene odluke. Taj posao zahtjeva angažman cijeli dan, a za radno vrijeme kaže da je samo akt na papiru. Kada imate dobar tim gdje vlada uzajamno povjerenje i uvažavanje, ništa nije teško. A da li je lako, ovisno je o tome kako doživljavate probleme i kako im prilazite.
– Ne mogu reći da u ovih dvije godine nismo imali problematičnih situacija, nezavidnu financijsku situaciju i niz neriješenih naslijeđenih problema, ali smo ih timski i koordinirano uspjeli riješiti.
KŠZ je u potpunosti uskladila svoje poslovanje sa Uredbom Vlade RH o financiranju sportskih udruga i klubova te je sukladno istoj provela Javni poziv za sufinanciranje klubova i jedna je od prvih u Republici Hrvatskoj završila natječaj te počela dodjeljivati sredstva po pozivu. Svi klubovi djeluju u zakonskim okvirima i po Pravilnicima koje je Upravni odbor tijekom prošle godine usvojio.
Što smatraš najvećim uspjehom u radu KŠZ-a otkako si na funkciji profesionalnog tajnika?
– Najveći uspjeh i zadovoljstvo predstavlja financijska konsolidacija klubova u gradu te povećanje broja djece koja se bave sportom, za oko 80 posto. Imamo 12 školovanih profesionalnih trenera u 12 sportova, stipendiramo sportaše, osiguravamo liječničke preglede za sve sportaše. KŠZ ima kombi vozila za besplatan prijevoz sportaša na natjecanja. Sljedeći mjesec postavljamo unutarnju atletsku stazu koju sami financiramo. Imamo velikih planova i ciljeva koje smo si zacrtali.
O izgledima naših tekvondaša u Riju Do medalje u Riju sigurno mogu, smatra, te da nije upitno kojega će biti sjaja ali da treba biti realan jer i drugi se spremaju za natjecanja, i drugi žele medalje, a o medaljama često odlučuju najsitniji detalji i djelići sekunde.
U Karlovac si se vratila prije dvije godine s funkcije PR-a u HAK-u.
– Niti u jednom trenutku nisam požalila povratak u Karlovac na ovo radno mjesto. Svoje uspjehe, rad i HAK sam ostavila iza sebe i krenula u KŠZ s velikom vjerom i željom. HAK mi je ostao u lijepom sjećanju sa svim svojim dobrim i lošim trenucima ali sam tamo stekla neizmjerno radno iskustvo upravo zahvaljujući ljudima s kojim sam radila. To iskustvo mi pomaže i u današnjem poslu i pokušavam ga prenijeti i na svoje suradnike.
Nakon nekih loših primjera iz sporta (NK Karlovac, KK Šanac Karlovac, BK Grabrik i slični) sanacija HRK Karlovac je uspjeh i KŠZ-a, čime je praktički spašen karlovački rukomet koji je godinama u samom vrhu karlovačkog sporta. Zaslužuje li karlovački rukomet bolji tretman KA-politike?
– Situacija u kojoj sam zatekla klub na početku mojega mandata nije izgledala dobro ali KŠZ, predsjednik Želimir Feitl i gradonačelnik Damir Jelić te dobri ljudi, imali su sluha i volje pomoći našem rukometnom prvoligašu. Karlovački rukomet perjanica je sporta grada i tako se prema njemu treba i odnositi. Vjerujem da su svi problemi s kojima se Klub u ovim teškim vremenima nosio sada iza nas. Zahvaljujem sportašima, trenerima i malobrojnim pojedincima koji su ostali i zajedno s nama izdržali. Želim im uspjeh jer se njihovim pobjedama svi zajedno veselimo. Na kraju ipak moram napomenuti da se prilika pruža jednom u životu, te se nadam da će poučeni iskustvom, ne ponavljajući greške, tu priliku i iskoristiti.
SPORTSKI OBJEKTI Nezadovoljni odnosom prema sportskoj infrastrukturi Tvrtka Mladost upravlja sportskim objektima koji su u vlasništvu grada. Međutim, stanje sportskih objekata u Karlovcu je na nezavidnom nivou. Prvenstveno je to atletska staza (otvorena i zatvorena), sportsko strelište, grijanje u dvorani gdje se trenira na 5 stupnjeva po zimi i dolazi do ozljeda kao i niz drugim sadržaja koje čine infrastrukturu sporta. Da bi sportaši mogli ostvarivati rezultate, a ovdje sada ne možemo govoriti samo o sportašima koji se natječu nego i o ostalim osobama koje se bave sportom, bilo to na rekreacijskom, zdravstvenom ili školskom nivou, morate im omogućiti uvjete za rad. – U potpunosti smo nezadovoljni odnosom prema sportskoj infrastrukturi i moramo zajednički poraditi na tome. Ovdje se ne može tražiti krivac jer ponekad osobe koje su zadužene za određene stvari nemaju dovoljno informacija, znanja ili ne obraćaju pažnju. Zato smo mi tu da ih konstantno na to podsjećamo i upozoravamo.