Najpopularniji i po mnogima najsposobniji ministar Slavko Linić
nakon smjenjivanja s funkcije začuđujuće tankom većinom glavnog
odbora SDP-a isključen je jučer iz Partije. Premijer se pristojno
ispričao građanima Hrvatske što su ih cijeli dan terorizirali tom
sagom i mora se reći da je termin “teroriziranje” izvanredno
opisao jučerašnja događanja. Ne bi bilo tako da se u izboru
između Linića i Milanovića zapravo biralo između dvije ideološke
koncepcije, tvrdo socijaldemokratske i blairovskog “trećeg puta”
koji nije ništa do umivena verzija fridmanovske ekonomske logike,
različitih strateških vizija u razvoju gospodarstva i općenito u
vođenju države. S obzirom da smo svjedočili prije svega sudaru
dvaju nepomirljivih ega, krajnji rezultat je skoro pa nevažan za
građane, možda važan tek za SDP jer isključenja s tankim većinama
nikad ne koriste dobrom rejtingu i mirnoj budućnosti, već upravo
suprotno. No povijest isključivanja iz partija je duga i trajna
praksa. Uvijek se oni koji isključuju pozivaju na čiste ruke,
skretanja s kursa isključenih, nanošenje štete stranci, a oni
koji bivaju isključeni kao razlog uvijek ističu osobni animozitet
rukovodećih. Tako je bilo i jučer, tako je bilo kad je morala
otići Holy, kad je isključivan Bandić, tako je bilo kad je letio
Sanader, i prije kad je Sanader izbacivao Pašalića iz HDZ-a, kad
su Lesar i naš Vuljanić odlazili iz HNS-a po Čačićevoj volji, pa
Čačić po Pusićkinoj. Tako je bilo i kad je Zdravko Marčetić dobio
nogu u karlovačkom SDP-u jer je bio izgledni kandidat da ga
preuzme, pa i kad je gradonačelnik Jelić politički eutanazirao
svog političkog oca Vukelića… Kronologija isključenja je
beskrajna. Na kraju, stare novine nas uče da se ništa drugačije
nije događalo kad se nisi mogao upisati u drugu partiju ili
osnovati novu nakon isključenja. U ovom slučaju, riječ je o
“pročišćavanju” partijskog kadra nakon Maspoka 1971.
“Ravnoteža” , Karlovački tjednik, 13. travnja
1972.
Kao eho vraćaju se u politički život Karlovca riječi isključenih
iz Saveza komunista. Vraćaju se niskim udarcima protuoptužaba uz
pomoć čaršije i zlonamjernih.
Kažu da su došli na red zato što netko od rukovodećih ljudi ima s
njima osobni obračun. Uz brojne riječi vjernosti Partiji i ovom
poretku, u žalbama što su ih uputili Statutarnoj komisiji CK,
nerijetko im je glavnih razlog za isključenje iz SK
osobna netrpeljivost nekog rukovodioca.
Dodaju tome još i to kako je već unaprijed napravljen spisak
ljudi koji su na redu iza njih za isključenje. Kombinacije
su zapanjujuće, i u njima se nabrajaju imena nacionalno
izmiješana. Jer, kažu kombinatori, mora se računati na ravnotežu
kakvom se, tobože, služe općinski rukovodioci obračunavajući sa
svojim protivnicima. Razumljivo je što isključeni traže političku
rehabilitaciju, ali nije u redu da se služe ovakvim načinom
obrane napadajući druge. I to bi se dalo podnijeti da glasovi o
osobnim obračunima nisu dospjeli i do republičkih organa, pa nisu
rijetka izravna pitanja pojedinim karlovačkim rukovodiocima imaju
li što osobno protiv isključenih. Tome je dijelom uzrok
bespoštedni obračun karlovačkih komunista s onima koji nisu na
kursu SK, prije i poslije 21. sjednice, o čemu se glas brzo i
daleko širio.
Kombinatori se koriste trenutnim raspoloženjem da se u Partiju
vrate oni koji su eventualno nepravedno isključeni prije 21.
sjednice. Zaboravljaju pritom na davno poznato načelo Partije
prema kojem odluku o isključenju može donijeti samo mjerodavni
skup komunista, a ne pojedinci. Ili, možda, i oni, kao i
isključeni u žalbama, odriču pravo demokratskog odlučivanja. o
navodnoj hajci na ljude, bolje da sami razmisle dok prave
kombinacije o tome tko je “sljedeći na redu”.
Pripremio Tihomir Ivka