Kako to da u današnje vrijeme slabih prilika za zaposlenje
učlanjivanje u političke partije – čije knjižice u određenom
trenutku eksponencijalno dižu mogućnost dobivanja posla u javnim
službama – ide tako slabo? Zanimljiv je to paradoks o kojem se
malo javno promišlja i piše koji ukazuje ne samo na prijezir
obična čovjeka prema politici i mišljenje da je bavljenje
politikom, nasuprot izvornoj antičkoj intenciji, prljav a ne
častan posao, već i na to da je narod čestitiji od politika pod
kojima stenju. Iako je oportunije, isplativije pa i potpuno
bezopasno danas biti član bilo koje stranke ljudi, kad u
slobodnoj zemlji već mogu birati, radije biraju svoj mir. Za
prošli sistem pitanje izbora je bilo malo kompleksnije, ali iz
današnje perspektive iskrivljeno do razine predrasude. Je,
pritisak jedine partije u političkom smislu je bio velik, povici
na neželjene društvene pojave i ponašanja javno glasan, ali
prilično ograničen. Član KPJ je imao dosta strog kodeks
ponašanja, od zabrane prakticiranja vjere i življenja luksuznim
životom do ponašanja na poslu, ali nasuprot današnjoj percepciji
potenciranoj lamentiranja partijaca koji su 90-e okrenuli
kapute, svi ostali nepartijci su mogli i u crkvu i živjeti
po svome, pratiti kulturne, modne i ine trule zapadnjačke
trendove. Uz podozrivost ili čak zgražanje okoline, ali bez
posljedica. Zanimljivo, uvodnički komentari lokalnih novina iz
davnih dana bili su puni kritike stranputica upravo
političke vrhuške i članova KPJ kao najodgovornijih komponenti
društva. Iz njih saznajemo još nešto, i u neslobodi i pod
partijskim ograničenjima, ljudi su radili po svojoj volji i nikom
ništa. Čak i kad ih je Partija tjerala da prihvate direktorska
mjesta kao u slučaju koji vadimo iz naftalina.
“Zadatak”, Karlovački tjednik, 22. kolovoz 1974.
Posljednje dvije godine u Karlovcu ostalo je “upražnjeno”
tridesetak direktorskih radnih mjesta. U najvećem dijelu radnih
organizacija direktorske funkcije preuzeli su ljudi iz tih
kolektiva. Međutim, nekoliko kolektiva nije bilo u stanju na
direktorska mjesta izabrati vlastite kadrove, jer su njihove
društveno-političke organizacije, analizirajući stanje u radnoj
organizaciji, ocijenile da takvih kadrova nemaju. Zbog toga je
zatražena pomoć društveno-političkog rukovodstva općine. U takvoj
situaciji društveno-politička rukovodstva “posegla” su za
sposobnim kadrovima iz organizacija koje se ne bave materijalnom
proizvod njom. Stalo se na stanovište, da za ustanovu ne prijeti
opasnost ako iz nje ode jedan čovjek, koji bi bio potrebniji kao
rukovodilac privredne radne organizacije. Takvi su ljudi
pronađeni. Dvojica u Privrednoj komori, jedan u Stambenom
poduzeću i jedan u Croatiji. Ali ti drugovi komunisti odbili su
ponuđena direktorska mjesta i tako došli u suprotnost sa
stavovima Partije. Zbog toga je na nedavno održanoj sjednici
Općinski komitet postavio pitanje odgovornosti: može li član SK
odbiti zadatak Partije? Jer, revolucija još traje. Podsjetimo se
da su u njenim ratnim danima komunisti prihvaćali zadatke čak i
kada su znali da se sa izvršenja zadatka neće vratiti.
Pripremio: Tihomir Ivka