Koliko god se lokalni političari i ekonomski magovi od 1990.
naovamo trsili deindustrijalizirati Karlovac, činjenica jest da
ovaj grad i dalje u ekonomskom smislu drži glavu iznad vode
zahvaljujući krupnoj industriji koja je postojala i davno prije
1990. i imala sreću da je zadesi zdrava, a ne pljačkaška
privatizacija koja je mnoge nekad prosperitetne tvrtke pretvorila
tek u komad više ili manje atraktivnog zemljišta spremnog za
preprodaju. Zahvaljujući sposobnim vlasnicima koje je zanima
sadržaj, a ne pozicija i kvadratura njihovog vlasništva, krupna
karlovačka industrija danas i dalje svrstava Karlovačku županiju
u red onih koje više izvoze negoli uvoze.
Prije te 90-e u gospodarstvu se sve radilo planski mimo tržišnih
principa, s manje ili više uspjeha, a jedan od kurioziteta je što
je karlovačka industrija od početka 60-ih do kraja osamdesetih i
u tim uvjetima također uspijevala biti izvozno orijentirana. No
kriza krajem sedamdesetih prekinula je izvoznu idilu i otkrila
sve strukturno/mentalitetne manjakvosti sustava od kojih se neke
dobro drže i danas. Problemi su ostali skoro isti, ali stara
rješenja iz teksta u nastavku, u smislu da neki komitet dekretom
firmama naređuje da moraju izvoziti kad već i uvoze, danas zvuče
gotovo komično.
“Više odgovornosti oko izvoza”, Karlovački tjednik, 26.
srpnja 1978.
Izvršno vijeće Skupštine općine Karlovac poduzelo je na
posljednjoj sjednici mjere za ublažavanje izrazito nepovoljne
vanjskotrgovinske razmjene. Mjere stabilizacije, zaključak je
Izvršnog vijeća, moraju ublažiti razlike između uvoza
i izvoza. Stoga se inzistira na dosljednoj primjeni Programa
mjera i aktivnosti za ostvarivanje politike stabilizacije i
štednje u komuni. Radne organizacije moraju težište akcije
usmjeriti na proširenje asortimana proizvodnje, povećanje
discipline i odgovornosti u pogledu kvalitete i rokova isporuke,
racionalnije poslovanje, povećanje produktivnosti… Sve ove
akcije trebaju doprinijeti povećanju izvozne moći karlovačke
privrede. Istodobno, kolektivi koji koriste uvozne sirovine i
repromaterijal trebaju povećati proizvodnju i izvoz, a radne
organizacije koje ne izvoze, a koriste uvoznu sirovinu,
dužne su dio proizvodnje plasirati na inozemno tržište. Od radnih
organizacija zatraženo je nadalje da sačine analize razloga
smanjenja izvoza i povećanja uvoza što treba da posluži za
iznalaženje mogućnosti za proširenje proizvodnog programa i
povećanje izvoza. Ujedno, ove analize radnih kolektiva
koristit će se prilikom donošenja samoupravnog sporazuma za
stimuliranje izvoza čije je potpisivanje predviđeno
programom stabilizacije u komuni. Obaveza je, nadalje, da se
ispita mogućnost potpisivanja samoupravnog sporazuma radnih
organizacija koje imaju devize i kolektiva kojima su devize
neophodne za osiguranje repromaterijala i sirovina. Realizacija
ovih zaključaka i stavova Izvršnog vijeća Skupštine općine
Karlovac od ogromnog je značaja s obzirom na izrazito nepovoljnu
vanjskotrgovinsku razmjenu. Podsjetimo: uvoz je u prvom kvartalu
povećan za 44 posto, dok je izvoz smanjen za 17 posto,
u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Situacija se sada još
više pogoršala. Od siječnja do svibnja uvoz je povećan za 60
posto, a izvoz je manji za 25 posto, u odnosu na isto
razdoblje 1978. godine, tako da je, nakon mnogo godina,
vrijednost uvoza nadmašila izvoz za gotovo 50 milijuna
dinara. Naime, sve više kolektiva uvozi i povećava uvoz sirovina,
opreme i repromaterijala, a gotovo da se na prste mogu nabrojati
radne organizacije koje povećavaju izvoz. Razlozi nepovoljne
vanjskotrgovinske bilance karlovačke privrede su poznati.
Produktivnost rada, ekonomičnost, iskorištenost kapaciteta,
kvaliteta i proizvodni programi radnih organizacija karlovačke
komune su takvi da teško mogu ravnopravno konkurirati
proizvođačima iz razvijenijih zemalja. Ovome treba dodati i
sistemske mjere i carinsku politiku koja često ne
stimulira izvoz. Na drugoj strani, izrazito prerađivačka,
karlovačka privreda prinuđena je da uvozi sirovine i
repromaterijal ako želi osigurati normalnu proizvodnju i
izvršenje proizvodnog programa.
Pripremio Tihomir Ivka