I shvatiš jednom da si ti grad. Jednako kao što su to i zgodne
djevojke u kutu Modsa, namršteni i nasmijani ljudi na gradskim
ulicama, djevojčica s pletenicama na crvenom biciklu, maleni
debeli dječak s naočalama s crnim okvirom kojem s ramena spada
školska torba, neobrijani klošari u masnim tankericama, dječaci u
hladu stoljetnih dubovačkih platana, zagrljeni šetači u perivoju,
ribiči na ni manje ni više nego osam obala, svi oni dragi,
sretni, tužni, zabavni, dosadni, bezlični, iritantni, depresivni,
uvijek nasmijani, lijepi, ružni, dobri i loši ljudi koje viđamo
svaki dan. Svi su oni jednako važni – muškarac pospanog lica u
kombiju s novinama u pet ujutro, žene iz Zelenila na klupi na
promenadi u pauzi okopavanja cvjetnjaka, nadrkana teta s trajnom
na šalteru pošte, djeca s plavom, smeđom, crnom i riđom kosom, s
pjegicama i naočalama, s velikim zečjim zubima, sa škrbavim
osmijesima, klinci na biciklima, s loptama, klinci koji glasno
viču u želji da što prije postanu odrasli, čovjek koji u nekom
bezveznom trenutku zalupi vrata tamnoplavog automobila i ulazi u
hladni haustor kroz masivna smeđa vrata okružena ispucalom rozom
fasadom, malena djevojčica koja s malo straha da će se mama
ljutiti i s velikim krupnim suzama u rubu očiju gleda kuglicu
netom kupljenog sladoleda od jagode kako se rastapa na vrućem
srpanjskom asfaltu, djevojka, možda sedamnaestogodišnjakinja, u
starkama, maslinastoj majici, tamnim noktima, naslonjena na zid
ispisan grafitima, čovjek u čamcu nasred rijeke nad kojom se diže
blaga izmaglica, žena koja dugo stoji u donjem dijelu groblja,
stoji i šuti i razmišlja, dijete iz doma u krilu odgajateljice,
ljudi na terasi u kolovoškom žamoru, sa zveckanjem žličica za
sladoled i kocki leda u čašama zamagljenim hladnoćom u vrućem
danu. Pa još i djevojka koja ponekad poluzažmiri u
prašnjavo-prljavom svijetloplavom autobusu i trudi se da nitko ne
vidi knedlu u njenom grlu, djevojčica koja trči mami u zagrljaj,
dječak koji na zvuk pijanih koraka bježi u sobu i pravi se da
spava, curica koja nema prijatelja u razredu i boli je trbuh
svakog jutra kada kreće u školu, curica koja vedro skače iz
kreveta i s teškom torbom na leđima trči do svoje nove
prijateljice koja čeka na uglu, starci okupljeni oko šahovske
table, dečki s pivskim bocama u rukama, ljudi koji trče na
iznenadnom ljetnom pljusku, dečki i cure iza transparenta “Samo
Karlovac”, čovjek s naočalama i dobrim pogledom koji gleda
osmrtnice, svi oni koji ovo čitaju, svi oni koji ovo pišu.
Sretan vam rođendan.
KAportal.hr