– Idemo u šetnju, onda pospremamo, kuhamo – jučer tikvice s
tijestom, išli smo u Jaškovo. Kad jedan kuha ručak, drugi kuha
večeru. Slažemo se, ne svađamo se i bolje nam je nego u Zorkovcu.
Još ćemo se bolje priviknuti i zahvaljujemo na domarima što su
ovo sve napravili, kazali su Darvin Sinovčić i Anđelko Grman,
donedavno štićenici Centra za rehabilitaciju Ozalj u Jaškovu, a
sada stanari u Gundulićevoj ulici u Karlovcu.
U stanu od 64 kvadrata, što ga je Grad dao Centru na pet godina,
bez plaćanja najma, njih su dvojica posljednja dva tjedna, a
uskoro će im se pridružiti još dva korisnika Centra.
Druga je to stambena zajednica Centra – prva, s troje korisnika
je u Ozlju – u kojoj štićenici Centra, institucije u kojoj su
proveli od 15 do više od 30 godina, započinju samostalan život.
Naravno, uz podršku asistenata u stanovanju i Centra u Jaškovu, u
kojem su ih, s partnerima na projektima, na samostalnost
intenzivno učili posljednjih godina. – Pokazalo se dobrim što su
u vlastitom prostoru i što su se s lakoćom uklopili u zajednicu,
koja ih je primila bez ikakvih problema. Ono loše je što nema
mogućnosti da se zaposle, a upravo to im želimo omogućiti: da se,
nakon posla, vraćaju u vlastiti prostor. Pokušat ćemo to, ako nam
projekt bude odobren, premostiti osnivanjem centra za razvoj
radnih i socijalnih sposobnosti i volontiranjem kod poslodavaca,
kazala je ravnateljica Centra Dijana Borović-Galović, naglasivši
da žele podignuti svijest o tome da su njihovi korisnici sposobni
i voljni raditi.
Da se odlično snalaze u obavljanju svakodnevnih poslova, Darvin i
Anđelko dokazali su ljubazno pokazavši gostima lijepo uređen i
savršeno uredan stan, ali i izvrsnom kavom, kojom su počastili i
dogradonačelnicu Marinu Kolaković. – Oduševljena sam urednošću i
atmosferom u ovom stanu! Grad uvijek ima manjak stanova, ali
odluka da se ovaj stan da Centru u najam pokazala se odličnom!
Nadam se da ćemo Centru moći i ubuduće pomagati, rekla je
Kolaković.
Pomoć je Centru itekako potrebna jer planiraju oformiti 15
stambenih zajednica u kojima bi samostalno živjelo 60 njihovih
korisnika. Uz svesrdnu potporu Centra kakvu daje i sada, od one u
povrću iz vlastita vrta do novca potrebnog za osnovne potrebe. On
je, objasnila je knjigovotkinja Štefica Mance, strogo namjenski,
za hranu, osobnu higijenu, čišćenje… skromno, ali dostatno za
samostalan život. – Mi smo tu, spremni da nas prihvatite, a mi
ćemo se truditi to opravdati! Naši su korisnici socijalizirani i
pripremljeni na izlazak iz Centra, spremni za posao i život u
lokalnoj zajednici, zaključila je Borović-Galović.
KAportal.hr