Na prijedlog Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) predsjednik
Republike Hrvatske Ivo Josipović odlučio je odlikovati legende
hrvatskog sporta Vladu Lisjaka, Dragutina Šurbeka te posthumno
Matu Parlova i Matiju Ljubeka. Odlikovanja su uručena 10. rujna
2014. godine, na dan obljetnice osnivačke skupštine HOO-a, u
Uredu predsjednika na Pantovčaku. Redom kneza Branimira s
ogrlicom odlikovani su Šurbek, Parlov i Ljubek a Redom Danice
hrvatske s likom Franje Bučara Lisjak.
Odlikovanje u ime pokojnog Mate Parlova primila je supruga Laura
Parlov, a u ime Matije Ljubeka njegov sin Nikica Ljubek.
Mate Parlov je prvi meč i pobjedu ubilježio 1965. godine u
srednjoj kategoriji. Nakon trogodišnjeg boksačkog staža toliko je
napredovao da je već 1968. godine nastupio na Olimpijskim igrama
u Meksiku. Prvi veliki trofej u poluteškoj kategoriji u karijeri
bila je srebrna medalja na EP-u 1969. godine. Na EP-u 1970.
godine osvojio je svoje prvo europsko zlato a na EP-u 1973.
godine drugo. Sudjelovanje Mate Parlova na Olimpijskim igrama
1972. godine u Münchenu jedna je od najljepših priča hrvatskog
boksa, pa i našeg sporta uopće. Meč protiv Kubanca Carrila ušao
je u antologiju povijesti svjetskog boksa kao jedan od najboljih
i najdramatičnijih mečeva uopće. Vratio se u Pulu sa zlatnom
medaljom. Na prvom Svjetskom boksačkom prvenstvu u Havani 1974.
godine postao je prvi amaterski prvak svijeta. Za reprezentaciju
Jugoslavije nastupio je 18 puta, zabilježio 17 pobjeda i 1 poraz.
U amaterskoj konkurenciji imao je ukupno 310 borbi, od toga 291
pobjedu, 13 poraza i 6 neodlučenih rezultata. U razdoblju od
1967. do 1974. godine osvojio je 8 naslova prvaka države. Otisnu
se 1975. godine među profesionalce. U Beogradu je 1976. godine
osvojio naslov profesionalnog boksačkog prvaka Europe u
poluteškoj kategoriji i obranio naslov tri puta. U profesionalnom
boksu nastupio je 28 puta, od toga pobijedio 24 puta. U anketi
Hrvatske radiotelevizije 2000. godine proglašen je hrvatskim
sportašem 20. stoljeća.
Matija Ljubek u bogatoj je sportskoj karijeri na velikim
međunarodnim natjecanjima osvojio više od 300 odličja, među
kojima su i četiri medalje sa olimpijskih igara te 10 odličja sa
svjetskih prvenstava – četiri zlatna, tri srebrna i tri brončana.
Na OI Montreal 1976. osvojio je zlato na 1000 metara i broncu na
500 m u jednokleku. Na OI Los Angeles 1984. bio je zlatni na 500
metara i srebrni na 1000 metara u dvokleku. Jedan je od
najtrofejnijih hrvatskih sportaša uopće i najuspješniji muški
hrvatski olimpijac svih vremena u pojedinačnim sportovima. Nakon
završetka aktivnog veslanja Ljubek je bio savjetnik, trener i
predsjednik u svom Kajakaškom klubu Belišće te dugogodišnji
dužnosnik Hrvatskog kajakaškog saveza. Jedan je od osnivača i
prvih potpredsjednika HOO-a. Obnašao je dužnost izvršnog
direktora i direktora višesportskih aktivnosti HOO-a, a
posljednja mu je zadaća bila dužnost šefa Misije hrvatske
olimpijske delegacije na OI Sydney. Njegove su fotografije i
odličja uvršteni u Kuću slavnih olimpijskog muzeja u Lausanni, a
Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je 1996. godine posebno
priznanje povodom stogodišnjice olimpijskih igara. Najviša
nagrada HOO-a, ona za životno djelo, nosi njegovo ime.
Dragutin Šurbek u svojoj je prebogatoj karijeri, dugoj 55 godina,
osvojio 37 medalja na svjetskim i europskim prvenstvima te još 17
na veteranskim natjecanjima. Bio je pojedinačni prvak Europe,
dvostruki prvak svijeta u parovima, tri puta prvak Europe u
parovima te momčadski prvak Europe. Za reprezentaciju Jugoslavije
igrao je 503 puta, a kao hrvatski reprezentativac nastupio je 15
puta. 30 puta bio je prvak Jugoslavije, 30 puta prvak Balkana.
Dva puta je bio pobjednik Top 12. Ukupno je 16 uzastopnih godina
bio među 12 najboljih igrača u Europi. Jedan je od
najpopularnijih stolnotenisača svih vremena. Na Olimpijskim
igrama je zaigrao 1992. godine u Barceloni. Imao je tad 46
godina. Vjesnik je s njim u šest godina bez poraza nanizao 123
pobjede. Ne pamti se takva nedodirljivost na domaćoj i europskoj
klupskoj sceni. U svjetskom stolnoteniskom vrhu održao se
nevjerojatnih 20-ak godina. Pojedinačno i u parovima s drugim
igračima i igračicama dominirao je europskim i svjetskim stolnim
tenisom. Njegov ubitačan forhand topspin nadaleko je poznat u
stolnoteniskim krugovima. Jedan je od najvećih velemajstora
svjetskog stolnog tenisa svih vremena.
Vlado Lisjak bio je član hrvačkih klubova Gavrilović iz Petrinje
i Zagreb-Velebit. Na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los
Angelesu 22-godišnji Lisjak ovjenčan je najvećom mogućom
sportskom slavom, kući je donio zlatnu olimpijski medalju u
hrvanju grčko-rimskim stilom, osvojenu u “vrlo prometnoj”
težinskoj skupini, onoj od 68 kilograma. Iste 1984. godine
proglašen je najboljim sportašem Hrvatske u izboru Sportskih
novosti. Četiri godine prije nastupa na Igrama bio je treći na
SP-u do 18 godina, godinu poslije treći na SP-u do 20 godina, a
1982. godine četvrti na Svjetskom seniorskom prvenstvu. Karijeru
je završio 1993. godine, u 31 godini, te se odmah prihvatio
trenerskog posla. Na čelu reprezentacije bio je puna četiri
mandata, do 2009. godine, kada je imenovan direktorom
reprezentacije. Vlado Lisjak jedan je od tek osam Hrvata koji su
u pojedinačnim sportovima osvojili olimpijsko zlato.
HOO/ Manuela Sentđerđi Čorković