Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta
ustupilo je za objavu imena sportaša koji su dobili sportske
mirovine, ili kako je netko to nazvao još “najvećim državnim
priznanjem”. Unatoč poznatih problema oko financiranja država je
za tu svrhu za ovu godinu izdvojila 14 milijuna kuna. Mjesečno se
izdvaja 734. 525 kuna ili 8,8 milijuna godišnje, na što država
plaća i dodatke, ovisno o prebivalištu primatelja naknade.
Radi se o 163 sportaša od kojih je 89 osvajača olimpijskih i 26
svjetskih medalja, sedam paraolimpijskih i 41 osvojena medalja na
Olimpijskim igrama gluhih. Od 163 sportaša koji dobivaju trajnu
naknadu za postignute uspjehe u sportu, njih 84 osvajalo je
medalje za bivšu državu – FNRJ i SFRJ, 48 na Paraolimpijadama i
Olimpijadama gluhih, te 31 za Hrvatsku. Još 24 osvajača medalje
mogli su zatražiti naknadu, pod uvjetom da imaju prebivalište u
Hrvatskoj, a nisu, a još 115 nisu još navršili 45 godina što je
jedan od uvjeta za dobivanje stipendije.
Pravilnikom ili Zakonom se, uz osvojenu medalju, traži i
državljanstvo, prebivalište i 45 godina. Sportaš koji je osvojio
medalju na Paraolimpijskim igrama, Olimpijskim igrama gluhih i
svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i
disciplinama stječe pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu kada
to zatraži, prema Zakonu koji je na snazi od kolovoza 2013.
godine, pod uvjetom da je: hrvatski državljanin, ima prebivalište
u RH, navršio 45 godina starosti i nije pravomoćno osuđen na
zatvorsku kaznu. Iznos trajne naknade određuje se prema formuli u
odnosu na prosječnu plaću u Hrvatskoj godinu prije zahtjeva za
naknadu: za olimpijska zlata 100 posto, za olimpijska srebra i
seniorska zlata 80 posto, za olimpijske bronce i svjetska srebra
60 posto te za svjetske bronce 40 posto te plaće.
Na popisu sportaša koji primaju naknadu nema svjetske rekorderke,
Karlovčanke Jelice Pavličić – Štefančić, osvajačice zlata, srebra
i bronce na europskim prvenstvima ali nije nažalost imala svoj
dana na Olimpijskim igrama, te biciklističkog velikana Ivana
Levačića koji je nastupio na Olimpijskim igrama u Rimu 1960.
godine. Sportsku mirovinu prima bivši karlovački rukometaš član
RK Karlovačka banka, Labinjanin Valner Franković, koji je vlasnik
zlatne olimpijske medalje iz Atlante 1996. godine. Kad navrši 45
godina (sad ima 42) svakako će se na listi naći i nekadašnji
karlovački rukometaš Vladimir Šujster koji je također vlasnik
medalje iz Atlante, a rodom je iz Ruda kraj Samobora. Posljednji
karlovački olimpijac je veslač Tihomir Jarnjević, 14. na
Olimpijskim igrama u Sydneyju. Od karlovačkih sportaša to je sve.
Neki koji bi možda imali pravo na naknadu više nisu među živima.
Svaki vrhunski sport zahtjeva odricanja pa su rijetki sportaši
koji stignu završiti neku srednju školu ili fakultet, a nakon što
se prestanu baviti sportom i više nisu aktivni, moraju se
snalaziti kako znaju i umiju. Država čije boje su zastupali i
branili na sportskim natjecanjima zato je tu da uskoči i pomogne
osigurati novac za te sportaše. Između svega ostaloga i to je
argument zašto su sportske imovine dobra ideja jer nisu svi
sportovi poput nogometa, košarke i tenisa profitabilni. Premijer
je to komentirao otprilike ovim riječima: “Među ljudima koji su
osvajali medalje ima ljudi koji nakon 45. godine, zbog prirode
sporta, nemaju novca, a donijeli su zlato Hrvatskoj. Ima i onih
koji su bogati, a na njihovoj je savjesti da se ovim koriste ili
ne koriste.” Naknada tako, na primjer, dobro dođe vlasniku dviju
zlatnih olimpijskih medalja koji radi kao domar, ali naknadu
dobiva i tenisač Goran Prpić, koji je, prema Wikipediji, zaradio
1,2 milijuna američkih dolara, kao i sportaši kojima su klubovi
podijelili stanove i poslovne prostore ili su zaradili u
inozemstvu.
Povod za ovu kolumnu bio mi je nedavni tekst objavljen u jednim
dnevnim novinama koje pišu o spornoj naknadi novog pomoćnika
ministra sporta Tomislava Paškvalina, bivšeg proslavljenog
vaterpoliste, u Karlovačkoj županiji poznatog još i kao direktora
HOC-a Bjelolasica. Naime, njegovom šefu – ministru znanosti
obrazovanja i sporta , nije moralno što mu pomoćnik za sport uz
plaću od 13.694 kune prima još i naknadu za sportsku izvrsnost na
koju je kao osvajač olimpijskog zlata 1988. godine stekao pravo
prošle godine temeljem izmjene Zakona o sportu. Njegov iznos
trajne naknade iznosi 5.464 kune mjesečno. Ministar smatra da bi
se Paškvalin na poziciji državnog dužnosnika naknade mogao
elegantno odreći.