Karlovački župan u drugom mandatu i predsjednik županijskog HDZ-a u trećem, Ivan Vučić u razgovoru za KAportal ispričao je zašto su ga naljutili naši “Mramorni dvori” karlovački, najavio s koliko bi novca Županija trebala raspolagati iduće godine, objasnio zašto je razočaran Bjelolasicom, ustvrdio da on nije “pravi” ogulinski gradonačelnik, ali ni netko drugi šef županijskog HDZ-a, te otkrio da to hoće li u mirovinu ili neće, ne ovisi samo o njemu.
Suđenje je danas (razgovor je vođen u ponedjeljak, op.a.) počelo – i odgođeno – Vašoj bivšoj pročelnici Bernardici Topolnjak, jedinoj osobi od svih onih za koje je utvrđeno da su s lažnim diplomama radili u Karlovcu, pa ispada da je Županija nešto napravila po tom pitanju, Grad i gradske tvrtke nisu.
– Svatko radi svoje. Ja sam napravio što je savjetovala pravna služba – dao joj otkaz. Ali, nismo mi tužili nju, nego je ona protiv Karlovačke županije i mene pokrenula upravni postupak na sudu u Rijeci. Mi smo ga dobili.
Ovaj kazneni dio…
– Ne znam, vjerojatno je Državno odvjetništvo to pokrenulo. Županija nije pokrenula spor. Na sudu smo bili jer je ona nas tužila, tražeći poništenje odluke o prestanku radnog odnosa. Naša je odluka o otkazu potvrđena, ali nismo dobili nadoknadu štete za razliku plaće, što smo tražili.
Da ste bili na mjestu gradonačelnika, biste li postupili jednako kao i u slučaju bivše pročelnice Ureda župana ili …
– Ne znam uopće kako je gradonačelnik postupio. Kad smo dobili od fakulteta da osoba za koju smo pitali nije diplomirala kod njih, dobila je raskid ugovora. Mislim da smo postupili kako treba, i danas bih tako postupio. Ovo dalje što je uslijedilo je postupak Državnog odvjetništva i sudstva. Njezina stvar i onog tko je izdao diplomu, još u vrijeme Jugoslavije.
Je li Vas iznenadilo uhićenje Bandića?
– Je, sigurno, ovo što sam pročitao… Teško je komentirati, koliko je kriv, pokazat će se. Ali, to je gradonačelnik glavnog grada jedne države, kao da je uhićen gradonačelnik Washingtona…
Naljutio Vas je naš naslov “Mramorni dvori” karlovački, o uređenju zgrade Županije. Zašto se baš sada išlo u posao vrijedan više od 400 tisuća kuna?
– Čekali smo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, što su svi župani prije mene pokušavali riješiti za zgradu u Vraniczanyevoj 2; za one na brojevima 4 i 6 su riješeni. Bili su suvlasnici Radio Karlovac, Grad Karlovac, Carlstadt, Županija i poslije dugih dogovora i razumijevanja Grada, kao većinskog vlasnika HRK-a i vlasnika Carlstadta, dobili smo vlasništvo ove zgrade 1/1. Krovište je u katastrofalnom stanju, na tavanu su kante koje se prazne poslije svake kiše, i pokušavali smo to riješiti još od 1995., kad sam bio dožupan, ali se nije uspjelo jer ostali suvlasnici nisu dali suglasnost ili nisu htjeli sudjelovati u sanaciji. Kad je Županija postala vlasnik, kandidirali smo taj projekt i prema Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Gradu, čekali suglasnost zaštitara i po njenom dobivanju, te propisanim uvjetima – primjerice, da umjesto pranog kulira ide paljeni granit – napravili djelomice hol, lift, na broju 4 saniramo krovište, a nadam se da ćemo iduće godine, ako sredstva dozvole, i fasadu, te na zgradi na broju 2 krovište i fasadu.
Najavili ste smanjenje županijskog proračuna za 2015. za četiri do pet milijuna kuna.
– Da, temeljem poreza na dohodak, onoga što županije dobivaju, iako će to više pogoditi gradove i općine. Napravili smo nacrt proračuna, kao što smo po zakonu i dužni do 15. listopada, iako nismo dobili ni smjernice za njegovu izradu, niti znamo kolika će biti decentralizirana sredstva. Planiramo proračun u iznosu od 142,865.000 kuna. Pokušat ćemo maksimalno sačuvati školstvo, zdravstvo, socijalnu skrb, poticanje gospodarstva… “Rezat” ćemo i na plaćama koliko bude potrebito, na kapitalnim ulaganjima… vidjet ćemo kad dobijemo smjernice.
A gospodarski pokazatelji govore da nam je bolje nego što sami mislimo…
– Od pet pokazatelja, u 3 ili 4 smo najbolji. Kad bih bio demagog, rekao bih da nismo dužni ni kunu, ne prodajemo, nego kupujemo prostor…Ne pripisujem to sebi, nego djelatnicima Županije, a prije svega gospodarstvenicima čiji su pokazatelji puno bolji od hrvatskog prosjeka. Možemo se truditi mi koliko hoćemo, ali ipak oni zarađuju plaću za nas: najveći prihod Županije je porez na dohodak. Smatram da smo svaku kunu uložili namjenski, što i gospodarska zona pokazuje i da nije recesije bar 4-5 puta više ljudi bi radilo tamo nego danas. To je zalog za budućnost, vjerujem da je pitanje dana kada će se to pokrenuti. Slobodnih parcela nema osim za RibarKA-u. Ali, težim boljem, nisam zadovoljan. Želio bih da možemo više pomoći, da otvorimo radna mjesta za mlade, obrazovane, da ostaju u županiji jer mislim da su budućnost županije. Srce me boli kad mladi, sa završenim, ili i dva fakulteta, i znanjem 4-5 stranih jezika moraju otići van. I ovdje rade mladi za 1.640 kuna, u velikoj mjeri su to kvalitetni i sposobni ljudi, ali rade tih godinu dana i onda, na žalost, moraju ići, često puta i van. Završili su oni i političke akademije, bilo koje stranke, zaklade, i politički su obrazovani, ali na žalost, jako je teško naći radno mjesto, pa i za tako obrazovane ljude. A tako je i vani. Jutros mi je bila osoba iz Bruxellesa, ne može naći posao ni tamo. Djevojka iz Belgije, koja je kod nas bila na razmjeni, radi sad u Zagrebu u školi stranih jezika…
Znamo da županije mogu vrlo malo napraviti da se nešto promijeni, ali možete li gradonačelnike i načelnik potaknuti da naprave nešto više?
– Oni imaju više alata, župani zaista, bez obzira na političku opciju, nemaju. Naše prihode, 90 posto i rashode, diktira netko drugi. Često kažem na kolegiju župana, pa se kolege i ljute na mene, da smo mini platni promet! Za to da sam se ide u reforme, potrebite su hrvatskoj državi i veće, ali sjećam se kad su županije bile jedinice regionalne samouprave i državne uprave i mislim da je to funkcioniralo. Kažu da bi ojačali “lokalni šerifi”, ali ja sam za to da se da mogućnost upravljanja, ali i traži odgovornost. Način na koji mi upravljamo decentraliziranim sredstvima sigurno je bolji nego je bio prije; sjećam se kad je ravnatelj bolnice ili škole morao za jedan oluk ići u ministarstvo, a da ne govorimo koliko smo napravili fasada, obnovili škola, zgrada, promijenili kotlovnica… Da nije bilo toga, bez obzira je li bio HEP ESCO, Ministarstvo zaštite okoliša, ne znam da li bismo mogli financirati sve potrebe u školstvu, za koje je samo u 4 godine za 15,2 milijuna kuna smanjen iznos. Ne politiziram, nije da je nama netko nešto oduzeo, isti stav je prema svim županijama, a temelji se na smanjenom broju učenika prema kojem se daju materijalni troškovi i sve drugo.
Karlovačka županija jedina je županija koja ima svoju poslovnu zonu, a bit će i jedina županija koja ima projekt poput RibarKA-e.
– Da, kandidarali smo projekt Ministarstvu regionalnog razvoja i rečeno nam je da trebamo suglasnost županija koje se bave slatkovodnim ribarstvom, imaju rijeke na svom području i dobili smo Vukovarsko-srijemske, Sisačko-moslavačke, Osječko-baranjske, Brodsko-posavske i dobili smo zeleno svjetlo za taj projekt. Netko će reći zašto županija? I ja sam se pitao zašto županija nositelj, nije naš cilj da upravljamo takvim poduzećima, iako to u svijetu nije neuobičajeno. Cilj nam je dobiti sredstva strukturnih fondova EU, otvoriti pogon, dati ga u koncesiju ili javno-privatnim partnerstvom ga izgraditi. Napravili smo neke blic-ankete i postoji zainteresiranost proizvođača i prerađivača riba, a posebno stranih, za opremanje. Veza RibarKA-e i KAquariuma s Karlovcem koji ima 4 rijeke, županijom koja ima i jezera, bogata je vodom, dobar je zalog za budućnost i drago mi je da su to prepoznali i u Ministarstvu i prijatelji iz drugih županija koje su nam dale potporu, a tu su i ribnjaci Draganić.
Za kakav ste model regionalne i lokalne samouprave? Govori se, odavno, o ukidanju županija, smanjenju broja općina i gradova…
– Za restrukturiranje da, apsolutno protiv ukidanje jedinica lokalne i regionalne samouprave! Općina koja nema tri tisuće stanovnika, u Austriji, primjerice, ne može imati načelnika profesionalca. Ako županije upravljaju školama, da onda upravljaju, a ne da u školskim odborima od sedam članova imamo tri, ne odlučujemo, da škole gube sudske sporove, a plaćamo ih mi, kao osnivači, iako za odluke ni ne znamo. Dakle, upravljačka prava, ali i odgovornost. Županijama i JLS treba dati više ovlasti i fiskalno ih ojačati, da budu sposobne fiskalno se kandidirati na projekte EU, slično kao što je napravila Poljska: država je dio financijsog kolača od poreza spustila na lokalne jedinice, fisklano ih ojačala, svakako pod kontrolom ministarstva, ne može se kandidirati tko na što želi – to mora biti u katalogu projekata, a resorno ministarstvo dati zeleno svjetlo. Po sadašnjem zakonodavstvu, nismo se sposobni kandidirati jer treba isfinancirati projekt i kandidirati se. Čime financirati? Jedino kreditom, a jedinice, općine i gradovi, bit će toliko oslabljeni da neće biti financijski sposobni dići kredite za takve projekte i tu država mora naći banku, HBOR, agenciju ako neće fiskalno decentralizirati sredstva i ojačati JLS da daje garanciju za projekte za koje misli da su dobri za razvoj te regije ili države.
Odavno već niste na tom mjestu, a i dalje se priča da je “pravi” gradonačelnik Ogulina, “gazda” Ivan Vučić
– Ne, nisam gazda, i ne želim biti takav. Uvijek se volim posavjetovati sa svima, svojim zamjenicima, kolegama, koalicijskim partnerima, opozicijskim protivnicima. Sve ono što je dobro, bez obzira od koga dolazilo, povijest će pisati da je napravljeno u mandatu tog i tog.
Što biste htjeli da povijest kaže: “Napravljeno je u mandatu župana Ivana Vučića”?
– Puno toga je napravljeno, puno! Od gradonačelnika – autobusni, napravljeno je mostova, kao župan, i u županiji, puno škola, imovine kupljeno, ništa prodano…
Idete li nakon ovog mandata u mirovinu?
– Imat ću tada 60 godina i nešto, uvijek sam govorio da sam vojnik stranke, sluga naroda… Sigurno se neću uvrijediti ako kažu da ne, ali sam isto tako spreman ako kažu da da, bilo što. Kad vidim ove mlade ljude, koje sam spominjao, pomislim da je vrijeme da im i mi svojim primjerom pokažemo, da im damo mjesto. Ali, uvijek treba spoj mladosti i iskustva.
Bili ste gradonačelnik, saborski zastupnik, dožupan, predsjednik Županijske skupštine, ravnatelj ŽUC-a, župan.. Ima li nešto…
– Što još nisam bio? Direktor radija! (smijeh)
Ne, nešto što Vam je žao što niste bili?
– Ne! Ne!
A kad ste kretali u politiku, jeste li mislili da ćete sve to biti?
– Ne!
Ni to ne? Pa, kako ste uopće krenuli?
– Sasvim slučajno, kao i sve drugo. Ogulin je trebao dati podžupana, uz Slunj. I na Gradskom odboru HDZ-a su kandidirali mene, izabran sam u Županijskoj skupštini i ostao! I drago mi je da sam danas prijatelj sa svima: da razgovaram sa svim gradonačelnicima Ogulina, svim županima, predsjednicima Skupštine koji su bili, da često puta razmjenimo iskustva.
Žalite li za nečim?
– Ha, meni je brzo prošlo 20 godina! Žalim što nisam baš bio otac u pravom smislu: prođeš ujutro, dođeš na večer, rijetko koji vikend si s obitelji. Ljudi s pravom pitaju: Pa, zašto se ponovo kandidiraš? I ja bih tako pitao nekoga, ali to je…
Kao zaraza? Što?
– Ha… Da me sad netko kandidira, a ja kažem: “Neću više!”, rekli bi: “Evo ga! Briga ga: dobio je mirovinu, može kamo hoće, briga ga za stranku, briga ga za ovo… ” Osobno mislim da je spoj iskustva i mladosti dobar, ali to iskustvo može biti negdje drugdje, ne mora biti u izvršnoj vlasti. Puno mladih ljudi, i gradonačelnika i načelnika, dokazalo je da se to može vrlo kvalitetno raditi. Ali, sve u svoje vrijeme. Svako vrijeme nosi svoje, nešto što je bilo jučer i meni je danas smiješno, ali tada je to jedino bilo moguće. Čovjek u politici, kao zastupnik pogotovo, često puta mora dignut ruke i za ono što ne misliš, a kad rezimiraš, vidiš da je to jedina mogućnost. Sve zajedno, moramo biti zadovoljni. Da se riješi nezaposlenost, u Hrvatskoj je infrastrktura donekle dobra, više proizvodnje, proizvodnih radnih mjesta…
HOC Bjelolasica…
– Što s njim? Znam da je na prodaju, iz novina.
Navodno je HOO odustao od Bjelolasice, odlučio se za Delnice.
– Čuo sam već i za neki otok, Zagreb… puno je priča bilo. Što se tiče zimskog turizma, mislim da Bjelolasici predstoji redefiniranje, dakle, da se zna tko upravlja njome. Danas stečajni, a prije toga? Ministarstvo obrazovanja i sporta se odreklo, turizma nije prihvatilo, upravlja AUDIO ili DUUDI ili Club Adriatic?
Razočarani ste?
– Totalno jer zaista sam se maksimum dao, a ništa nismo postigli! Imenovan si ispred vlasnika, države, daješ prijedloge, ne možeš doći do nikoga, riješiti, vidiš kako iz dana u dan to propada, a ne možeš ništa napraviti… Vremena i vremena se na to potrošilo.
Koliko bi mogla Bjelolasica donijeti i Ogulinu i županiji?
– Treba je gledati kao i hrvatske autoceste, koliki je prihod. Možda ceste nisu rentabilne, ali koliko su doprinjele razvoju turizma, gospodarstva? Da nije bilo autocesta, Semmelrock ne bi bio u Ogulinu, sigurno! Tako isto i Bjelolasica. Potrošnja, boravišna pristojba, turistička taksa, servis koji održava, ugostiteljstvo, gospodarstvo… to je jedan pokretač razvoja Ogulina i šire! Ali, što meni vrijedi pričati, nitko mi neće vjerovati da sam se svađao na povjerenstvu Vlade s 5 ministara, da sam rekao da samo jedne godine ulože u Bjelolasicu koliko u jednu Snježnu kraljicu na Sljemenu da bi Bjelolasica funkcionirala?!
Autoceste ste spomenuli…
– Mislim da možemo biti ponosni: svi kad dođu pričaju o našim cestama, infrastrukturi… Vidi se to i kroz cijenu zemljišta, nekretnina, objekti više vrijede u Lici i Gorskom Kotaru nego što su vrijedili prije, stare kuće su obnovljene. Promet je osnov svega, a mi to trebamo kapitalizirati kroz proizvodnju, kroz naše resurse drvne industrije, finalnom proizvodonjom, a ne izvozom oblovine…
Zvučite razočarano ne samo zbog Bjelolasice, kao da ste pokušavali na puno strana nešto napraviti…
– Upravo tako!
Razočarani nakon 20 godina u politici?
– Ma, 20 godina prođe k’o ništa! Puno toga je napravljeno, ali…
Što biste promijenili?
– Sustav upravljanja.
Kako?
– Svaka država mora imati proračun, odgovarati za sigurnost, vojsku, zdravstvo… Ali, isto tako, ojačao bih fiskalno jedinice lokalne samouprave, dao im fiskalnu mogućnost, ali i totalnu odgovornost, smanjio broj uposlenih na način da neke službe, neka poduzeća, budu zajednički više općina ili gradova, neke općine ne bi imale načelnike-profesionalce: ne mora to biti 3.000 stanovnika kao u Austriji, ali možda s 1.500… Ali, isto tako treba reći da mnogih projekata ne bi bilo bez gradova i općina, bez obzira na troškove. Ako kažem da 20 županija zapošljava 1.926 ljudi, a agencije 6.5000, sve sam rekao. Taj posao netko mora raditi, možemo sutra ukinuti županije – ako se promijeni Ustav, ali…
Što županijski HDZ trenutno radi?
– Piprema se za predsjedničke izbore, osnovane su zajednice žena, obrtnika, akademska… Mislim da stranka ide u dobrom smjeru, što govore i ankete, mislim i da je naša predsjednička kandidatkinja zaista najkvalitetnija. Možda sustav promijeniti: koja je uloga predsjednika?
Priča se da Damir Jelić sve više preuzima ulogu predsjednika županijskog HDZ-a. Jeste li i Vi to čuli?
– Ne! Tamo gdje sam ja šef – nisam, gdje nisam – ja sam… O svakoj političkoj odluci raspravljamo na Predsjedništvu ŽO, on je potpredsjednik stranke, kao takvog ga uvažavam i o svakoj važnijoj političkoj odluci sigurno da razgovaramo. Ali, dok sam ja predsjednik stranke, ja sam predsjednik stranke i tako će biti! A kad ne budem, bit će netko drugi, a ja ću poštivati odluke! Svatko ima svoj način rada, to je normalno. Imaš dvoje djece, pa svako ima svoje, netko bi rado ovako, netko onako. Uvijek treba sasluštati više ljudi, pa naći sredinu. Ja sam predsjednik gradskog HDZ-a 18 godina, a županijskog 12. Doći iz manje sredine, kao što je Ogulin, i opstati 12 godina u Karlovcu, sigurno ne bih mogao bez potpore GO Karlovca, koja broji najviše članova. To bez daljnjeg! Nisam nikad primjetio – ovako možda i da, ali u političkom životu – da je netko rekao što će nam Ogulinac, što će nam ovaj, što će nam onaj…
Bitno je da je iz HDZ-a?
– Da! (smijeh)
KAportal.hr