Davor Petračić, privatni poduzetnik i nezavisni gradski vijećnik, u razgovoru za KAportal objašnjava što bi u Karlovcu najprije valjalo napraviti i zašto, kakav javni prijevoz, pa i tramvajski, treba gradu koji, po njemu, može u mnogočemu biti bolji i od europskih, zašto je odustao od predlaganja točaka za sjednice Vijeća i koliko u našem “lokalnom Saboru” ima demokracije, što priželjkuje u politici, otkriva kako bi “jahao” po gradskim tvrtkama i zašto voli igrati košarku s gradonačelnikom.
HDZ i oporba su se jučer (razgovor je vođen u petak, op.a.) uspjeli dogovoriti, svatko je malo popustio i Aktualac je vraćen na tri pitanja. Ne bi li bilo dobro da je to obrazac za neke druge, gradu bitnije stvari?
– To smatrati demokracijom, demokratskim potezom? To je politički folklor! Ne postoji želja za istinskom demokracijom u karlovačkom Vijeću i ne vjerujem da će je i biti dok bilo koja strana ima većinu. Demokracija traje jedan dan, na dan izbora, i tada se formiraju koalicije u svrhu suspenzije demokracije unutar cijele četiri godine. Demokracija bi se trebala ogledati u predlaganju, obrazlaganju i usvajanju najboljih ideja za Karlovac, bez obzira na političku pripadnost.
Pokušavali ste predložiti u ovih godinu i pol…
– Da. Odustao sam, više ne predlažem jer je besmisleno predlagati manje dok se najveće ideje ne ostvare, one koje su najbolje za Karlovac. To je onaj energetski dio; grad bi trebao proračun popuniti novostvorenom vrijednošću iz tih korisnih projekata. To su prvenstveno oni u kojima imamo besplatnu sirovinu, a na nama je da je pretvorimo u novostvorenu vrijednost koja se može na tržištu prodati ili upotrijebiti na korist stanadarda građana u obliku snižavanja cijena grijanja, struje, uvođenja svrshishodnog javnog prijevoza. Najprije tu mislim na projekte za gospodarenje otpadom iz kojeg je moguće dobiti vrijedne energente, smanjiti količinu otpada na polovicu i pri tom ogromno zaraditi i doprinjeti proračunu s 20 milijuna kuna godišnje, što je skoro 10 posto proračuna. Neka svatko od nas 25 vijećnika predloži 10-postotno prihodovno povećanje proračuna, pa izračunajte koliko bi proračun prorastao! U stvari, ne mogu se sjetiti bilo kojeg prijedloga, koji je bio konkretan, s izraženom procijenjenom koristi od bilo koje strane u Vijeću, a to je za mene zabrinjavajuće. Uvijek su na djelu nekakve političke, nekorisne manipulacije koje ne vode ničem konkretnom, nego doprinose egu političkih stranaka i pravaca. Pune ego kako je netko jači politički od nekoga, a to nema nikakve svrhe. Osim otpada, na prvom mjestu, tu je korištenje geotermalne energije koje ima u podzemlju uže i šire okolice grada, a kojom bi se cca 30 posto smanjila cijena grijanja; sada je previsoka i nalazi se na nivou grijanja električnom energijom, što je daleko previše za trenutni standard građana. Infrastruktura grijanja bi duže trajala jer bi cijevi imale manje oscilacije u promjeni temperature tijekom godine, iskorištena toplina bi se automatski upotrebljavala u medicinske i rekreacijske svrhe, u agrokulturi, a bio bi stvoren i niz drugih efekata kojih danas još možda nismo ni svjesni i zasigurno bi korištenje geotermalne energije podiglo svim građanima standard.
Govorite o izvorima u Rečici?
– Ne samo njima, ima ih i drugdje, na ušću Korane i Kupe, treba napraviti istraživanja, bušotina bi koštala nekih milijun kuna. U ovoj krizi se nitko ne usudu potrošiti, pa naći nešto što ti dugoročno koristi, jer u cijeloj hrvatskoj politici vlada četverogodišnji sindrom kratkovidnosti: većina političara gleda kako za četiri godine ostati na vlasti i čini samo ono što efekte postiže u te četiri godine, a ne i ono što bi prave efekte dostiglo nakon te njegove vladavine. Svi ovi energetski projekti koje sam spomenuo spadaju u skupinu projekata čija je isplativost nakon pet godina, onda se vide pozitivni efekti jer sve te investicije su opterećene kreditima koje se sadašnja poltika ne usudi podizati iako bi ih većinu mogla amortizirati u suradnji s državom, njenim fondovima i povlačenjem sredstava iz EU. Treći najveći projekt koji sam predložio, energetski također, jer mislim da taj sektor mora biti u vlasništvu lokalne samouprave ili države budući se jedino na taj način može voditi politika koja nije samo usmjerena na izvlačenje novca od stanovništva nego služi za povećanje njihovog standarda, je brana ili sustav brana na rijeci Kupi: osim brane Brodarci, o kojoj se najviše priča, trebalo bi podignuti i branu na Vodostaju, prije ušća rijeke Korane, kako bi se nivo Kupe podigao u cijelom gradu i bio konstanatan, ne smetajući pri tom brani Brodarci i radeći električnu energiju za javnu rasvjetu i za sva gradska poduzeća koja imaju velike izdatke za električnu energiju, kao ViK. Time bi, osim što se proizvodi energija, štedjelo u proračunu, ali i potaknulo iskorištavanje rijeke Kupe u rekreacijske, turističke i ugostiteljske svrhe. Tada bi se Karlovac približio rijeci Kupi koja je sada neugledni otpadni kanal, negdje duboko ispod nas.
Zašto ste odustali od predlaganja?
– Svaki moj prijedlog na Gradskom vijeću je bio uobičajeno odbačen, pod izlikom nepridržavanja forme, pri čemu nije bitan sadržaj. Iako u aktima Gradskog vijeća piše da su obavezni prijedlog gradskog vijećnika – koji može biti slijep ili nepismen – uobličiti u traženu formu kako bi Vijeće moglo raspravljati o prijedlogu.
A što ćete onda predlagati do kraja mandata?
– Svakako i dalje svoje ideje i ideje Nezavisne liste u kojoj ima niz eminentnih, poznatih i priznatih stručnjaka iz različitih struka. Imamo mi prijedloga još, od kojih su neki vizionarski, za neke možda nije vrijeme, nisu još sazrijeli da budu spomenuti, ali svakako postoje ideje o unapređenju gradskog prijevoza o kojem treba početi razmišljati.
Mislite na tramvaj? To ni od jednog drugog političara još nisam čula, samo od Vas.
– Reći će: “ovaj je lud!”, ali moraš potaknuti razmišljanje o nečemu. Da bi Karlovac postao grad, fali mu i gradski prijevoz. Centar grada postaje sve zagušeniji osobama koje iz prigradskih naselja svakodnevno dolaze raditi u grad, a gužva se može izbjeći tako da se uvede jedan racionalan i vrlo potreban gradski prijevoz Karlovcu koji je zapušten, anakron, zastario, pa zašto ne razmišljati o uvođenju tramvaja, s dvije linije, koje bi povezale sjever i jug, Ilovac i Turanj i Malu Švarču i Dubovac preko Domobranske ulice, čime bi se ostvarila korist u rastu cijne nekretnina u rubnim dijelovima grada, koje bi postale još atraktivnije za stanovanje jer više ne bi bilo potrebe i opterećenja stanovništva oko prijevoznih potreba članova familije, na posao, u vrtić, u školu, na rekreaciju, u izlazak, u kino..
U kino, ta Vam je dobra! Često se Karlovčani žale kako Karlovac gubi obilježja grada…
– Grad je grad ako ima škole, vrtiće, knjižnicu, poštu, banku, glavni trg, željezničku i autobusnu stanicu, kazalište i kino… i tu očito neke stvari, od spomenutih, nedostaju. Jedan od najvećih nedostataka, pored javnog prijevoza, je gubitak autobusnih linija, odnosno, povezanosti grada s ostalim dijelovima Hrvatske jer smo izgubili većinu autobusnih linija koje sada idu autocestom. To, također, treba hitno riješiti, a moj prijedlog je da se autobusni kolodvor jednostavno sagradi na budućem izlazu s autoceste, ugrubo, u poslovnoj zoni Ilovac, poveže efikasnim gradskim prijevozom sa starim autobusnim kolodvorom, koji bi služio za lokalni i, sporedno, za međugradski prijevoz. Znači, glavni autobusni sagraditi gore i onda bi građani Karlovca opet dobili kvalitetnu povezanost autobusnim linijama sa svim dijelovima zemlje. Moja politika nije “tjeranje politike”, nego tjeranje projekata korisnih za ovaj grad jer smatam da samo uz pomoć takvih projekata Karlovac može postići napredak u smislu povećanja standarda građana, što je primarni cilj moje politike. U slučaju realizacije navedenih projekata, moguće je onda, naravno, obnoviti Zvijezdu jer ona bi trebala biti naš biser i ponos, ali i podići nivo uređenosti i organiziranosti cijelog grada, koji bi mogao biti perjanica Hrvatske, ali i, po standardu, bolji od mnogih gradova Europe. Jedina prepreka tome je naša neučinkovita i impotentna politika koja se zadržava samo u plićaku nebitnih, nekorisnih diskusija.
Građani su birali i izabrali takvu potliku.
– Izabrali su opcije, pri tome nisu izabirali projekte, a nisu zato jer ni jedna politička stranka, osim naše Nezavisne liste, nije imala ozbiljan program! Tradicija biranja u Hrvatskoj nije tradicija biranja programa, nego je tradicija biranja iluzija politike koje ona prodaje. Možda korak naprijed donese moguće biranje preferencijskim sistemom, gdje će se gledati svaki čovjek ponaosob i njegov afinitet provođenju korisnih projekata.
Doista mislite da će ljudi birati imena, osobe, a ne stranke?
– Ne znam, ja se nadam! Imam pravo se nadati i nadam se. Ljudi, kad si izaberu, nek si izaberu, Bože moj, što sad! Ako želimo bilo kakvu politiku, možemo izabrati.
Na prošlim izborima, kada ste se kandidrali za gradonačelnika, jeste li doista vjerovali da možete proći?
– Nisam se sam kandidirao, grupa ljudi me kandidriala, napravila koaliciju Naprijed Karlovac, gdje su me odabrali valjda zato jer sam prepoznat u svojim stavovima. Kod ulaska u izbornu utrku imao sam realan stav da neću pobijediti. Ne iz razloga što nisam bolji od postojećeg kandidata, nego zbog toga što su dvije najveće stranke veće i organiziranije, s puno više novca i to je jedini kriterij uspješnosti politike u Hrvatskoj.
I onda ste došli u predstavničku, a ne izvršnu vlast.
– To je i bio cilj: ulazak u Gradsko vijeće kako ne bih sjedio skrštenih ruku i kako bih imao sam prema sebi čist obraz da sam pokušao utjecati na neke odluke u gradu Karlovcu.
A sad, kad ispada da ste “Don Quijote”?
– Neke moje informacije govore da su se, ipak, mojim djelovanjem neke stvari pomakle, iako su direktni moji efekti vrlo mali i beznačajni. Ali s terena mogu dosta puta čuti da se sad ipak vodi briga da li će se neki prijedlog sročiti na ovaj ili onaj način, kako bi moje primjedbe na te prijedloge bile što manje.
Ali istovremeno Vaši prijedlozi, od tvornice biogoriva do utičnica u Vijećnici, ne prolaze.
– To je inaćenje, ne demokracija. To je zaista prijedlog koji bi zdravom pameću trebao biti usvojen: da nam se uvede struja s priključnim mjestom kako bi vijećnici mogli koristiti laptope i imati dostupne informacije, ne samo iz materijala za sjednice nego i gradske arhive, kao i s interneta, a posljedica toga bi bila značajno smanjenje troška rada Gradskog vijeća koji iznosi oko 100.000 kuna u četiri godine samo za kopiranje, što nije nebitan novac u sadašnjoj krizi! Neprihvaćenje toga tumačim samo kao inat vladajućih i predsjednika Gradskog vijeća i činjenice da je to predložio jedan nezavisni Davor Petračić! Prema tome, nedostatak demokracije u Gradskom vijeću se vidi i po tom pitanju, gdje racionalni prijedlozi, koji ne koštaju, ne prolaze ako su predloženi od druge poltičke opcije! Zato, ono što sam rekao na početku, vraćanje tri pitanja vijećnicima, u stvari, je samo politički igrokaz, a ne stvarna volja uvođenja demokracije!
Predlagali ste uštedu i ukidanjem nadzornih odbora u gradskim tvrtkama.
– Da. Grupa ljudi, u kojoj djelujem u sklopu Nezavisne liste, čitajući zakonsku regulativu, došla je do podatka da u poduzećima s do 200 zaposlenih zakonski nije potrebno osnivati nadzorne odbore. I došli smo do logičnog zaključka da je u gradskim firmama nepotrebno trošiti na nepotrebne nadzorne odbore koji služe samo za političke apanaže! A paradoks je i što članovi nadzornih odbora, koji u pravilu ne rade ništa i ne koriste ničemu, dobivaju oko 1.000 kuna mjesečno! Vijećnici, na primjer, dobivaju 400 kuna po sjednici, a one nisu svaki mjesec, što znači da su članovi nadzornih odbora za manje odgovoran rad, odnosno, nerad plaćeni više nego dvostruko od gradskih vijećnika. Naravno, onih koji se za sjednice pripremaju i potroše značajan broj sati prije i za vrijeme sjednice Vijeća.
Kad smo već kod gradskih firmi, komunalnih pogotovo, često tvrdite da su njihove usluge preskupe.
– Analizom njihovih cjenika usluga došao sam do frapantnih podataka: da nam je Toplana među najskupljima u Hrvatskoj, a godišnja cijena grijanja u rangu grijanja cijelog stana na struju, zatim da je cijena Vodovoda i kanalizacije 30 posto veća od prosječne cijene na nivou RH, čak u rangu sa najvećim gradovima u Americi i Europi, te da je cijena odvoza otpada definirana tako da je potreban doktorat, kao i za ViK-ov cjenik, da shvatite koliko vas košta odvoz kilograma otpada dnevno koji prosječan čovjek stvori. Cijena otpada je već sada na nivou europske cijene otpada, koji se 100-posto zbrinjava, dok je kod nas situacija takva da vršimo samo manipulaciju otpadom: od mjesta nastanka ga samo premjestimo na mjesto deponija i to skupo naplaćujemo, preskupo. Osim toga, cjenik Čistoće je, po meni, protuustavan jer samac u privatnoj kući ne plaća jednako otpad kao samac u stanu, niti plaća jednako samac u stanu kao i četvrti član familije u nekom drugom stanu; ako si jedan u stanu, plaćaš jako puno, ako je četvero, puno manje po čovjeku, što je protuzakonito.
Izgleda da biste Vi malo drugačije organizirali tvrtke u vlasništvu Grada? – Jako bih jahao na njima!
Kako to “jako”? – Svaki ponedjeljak bih dirigirao i tražio bih efekte, terminske planove i financijske projekcije, a za svaku investiciju bih tražio u ovoj krizi da mi se obrazloži da li je ona nužno potrebna, da li donosi nekakve financijske efekte ili značajnu korist. U ovo doba krize nema kopanja Domobranske da bi se promijenila neka stara cijev! Takvi se projekti ne rade u krizi, nego kad u proračunu ima više novca za nekakvu infrastrukturu! Ta cesta, kakva je, moža se napraviti potpuno nova, a može, bome, i krpati pet godina i taj novac štediti za neke projekte koje sam naveo. Očito je u proračunu značajna suma novca!
Malo gradskih proračuna raste kao karlovački.
– On ide fiktivno gore zbog 20 milijuna koji su krivo uplaćeni i “plivajućih” 20, koji se kao višak stalno vrte. 220 milijuna kuna je realan proračun Grada Karlovca.
Bio je i manji, zar to nije dovoljno za nešto napraviti?
– Da sam gradonačelnik, nastojao bih ga podići, a istovremeno smanjiti troškove gradskih poduzeća kako bi ostao novac za daljnje investiranje u cilju smanjenja troškova građana grada Karlovca. Gradonačelnički posao upravljanje gradom nije jednostavan posao i trebao bi biti prvenstveno menadžerski, a on je, danas, na žalost, prvenstveno politički. Ako se gradonačelnik želi prvenstveno baviti politikom, što danas radi, trebao bi bar osigurati dogradonačelnike koji su menadžeri kako bi oni vršili tu funkciju koju, po meni, ne vrše dovoljno ni po obimu ni po kvaliteti.
Pojašnjavao je gradonačelnik na zadnjoj sjednici Vijeća razliku u poslovanju privatnih i gradskih tvrtki…
– Dobro je rekao Miroslav Radman – nisu ga primili u HAZU – svi mi koji smo privatnici ili naučnici parazitiramo na svojim radnicima, odnosno naučnicima, a tako i Grad Karlovac na svojim stanovnicima. Jedini problem je što parazitiranje mora biti primjereno, tako da bi obje strane imale korist: moji radnici imati dovoljno visoku plaću iz koje ja imam dovoljno visok profit, naučnik biti dovoljno stručan i izvrstan da omogući predaju svog znanja ljudima koji za njega rade ispitivanja, a on ih iskoristiti da izvrše pokuse koje on sam nikad ne bi uspio: on će dobiti rezultate tih pokusa, a oni potrebno znanje. U gradu je stvar slična: mora biti na usluzi svojim građanima i od njih uzimati poreze kako bi mogao vršiti svoju funkciju, ali tom uslugom Grad mora stvoriti uvjete da isti ti građani za plaćeni porez žive puno bolje i kvalitetnije nego što bi živjeli negdje drugdje i to je jedini način mjerenja uspješnosti upravljanja gradom! Vrlo sam uvjeren da grad Karlovac može postići standard kao i neki europski, ali je poteban dogovor u gradu: ‘Ajmo ovdje napraviti raj! Imamo položaj, imamo resurse, pametni ljudi neće odlaziti, procvjetat će poljoprivreda, procvjetat industrija, turizam će procvjetati, energija biti jeftina, grijanje vrlo jeftino… Svi uvjeti postoje, samo je pitanje postavljanja i želje da se krene za nekavim ciljem.
Radi li Vaša firma neke poslove za Grad?
– Radila je uvijek, od kad sam vijećnik najmanje. Tako je; ja se ne javljam na natječaje da ne moram na Vijeću raspravljati o tome, sam sam se autocenzturirao, a i Grad me manje angažira, zbog istog motiva, jer sam vijećnik. Nikad mi Grad nije bio značajan kao izvor prihoda, taj iznos je bio na nivou pet posto mog prometa. A u njegov proračun sam uplatio puno više od prosječnog građanina, a i puno više od prosječnog poduzetnika.
Obilazili ste s gradonačelnikom groblja nedavno, prije toga igrali košarku…
– Jesmo, ne vidim razloga da ljudi različitih političkih opcija ne bi porazgovarali, popili piće ili se rekreirali, ponekad. Osim što smo odigrali poneki hakl na Vunskom Polju, jer mi je zadovoljstvo pobjeđivati HDZ makar u sportu, odigrali smo i jedan na Korzu u sklopu promocije ulične korašarke; bili u istoj ekipi i zamalo izgubili od profesionalne momčadi. Ne vidim tu nikakvu prepreku, niti odskakanje od nekakvih načela ili odustajanje od vlastitih stavova. On dobro zna koliko sam kritičan prema njemu, često mu to kažem čak i oštrije nego što to radim na Vijeću.
Vrlo oštro nerijetko komentirate i na našem portalu, i to ne anonimno.
– Da, i to je jedna moja misija: da dokažem da je moguće komentirati argumentirano po formi u kojoj ste anonimni, jer pojava prezimena u komentaru ipak je dodatna garancija ozbiljnosti komentara. U pravilu, komentari koji su pod nickovima često budu neprimjereni i neodgovorni, a moje je iskustvo pokazalo da, iako sam pod prezimenom, dakle, nisam anoniman, ne trpim nikave posebne napadaje i vrijeđanja preko KAportala. Na drugim portalima ne komentiram, zanima me lokalna priča, grad u kojem sam rođen. Smatram da će s vremenom sve više komentatora imati prezimena, a ne nickove jer se vrlo često neke teme dodatno obrade, dodaju vrijednost i obave se vrlo kvalitetne rasprave s puno kvalitetnih i korisnih ifnormacija. Neozbiljni komentatori su, smatram, čak i rijetkost.
Komentirali ste i gradnju Hotela Korana…
– Neke teme, poput hotela, su već toliko puno puta argumentirane, iskomentirane tako da se svaka daljnja rasprava o tome pretvara u vrhunsku zezanciju i nevjerojatno je kako je i dalje forma bitnija od sadržaja onog što se radi.
Mislite da će tamo biti replika?
– Ja ništa ne mislim. Gledam i ne vjerujem!
KAportal.hr