Ovogodišnjem susretu odazvali su se: Josip
Rogoz – Joga, Dubravko Bončić – Bona, Mario Havaš, Rajko
Krištof, Zdenko Selaković, Zdravko Maček, Miroslav Kovačević –
Žila, Ivan Lorković, Stipa i Braco Dobranić, Tomica Pajtak,
Dubravko Čunko, Vlado Mađar, Rudolf Kenk, Lorko Dorer i Marijan
Stipaničić.Minutom tišine prisjetili su se prijatelja kojih više
nema među njima: dr. Nino Šikić – Šika, Marijan Pajtak
– Paja, Marijan Komerički – Komer, Ivica Dol – Žvan, Željko
Perković –Salo, Branko Jurčić – Pečak, Miran Kenk i Josip
Boljkovac.
Bilo je tu još pregršt “štofa” jer je “Jogin” govor bio napisan
na tri i pol stranice gusto kucanoga teksta pisaćim strojem!? On,
naime, još uvijek živi u nekom drugom svijetu, stoljeću, tako da
još nije upoznao novotarije današnjice – kompjuter, tablet i
e-mail. U svom obraćanju Urbi et Orbi (Rimu i cijelom svijetu)
sjetio se još berbe ekološkog voća i povrća u vrtovima Žmige i
Bončića, Paušnera, a navečer hajde-pajde do kasnih noćnih sati a
što je znalo biti začinjeno u toplije vrijeme noćnim kupanjem na
Korani – popularnoj gredi. Unatoč već poodmaklim godina još su mu
nezaboravni ostali sati psihologije i seksologije u stanu pod
palmom dr. Mačeka. Tu su pale mnoge žrtve…
– Upečatljiva je bila aktivnost našeg Komarca koji je izluđivao
Žmigu po dvorištu – vrag Talijanski, mami Margiti dovođenje
kvalitetnih mački, ala Eržika, a i dostava novoga lijeka za srce
tj. kremšnite od Crnoga. Jedan od težih zadataka bio je
aktivirati u radni odnos stalnog gosta prvog karlovačkog kafića
Napoleon u Riječkoj ulici i vozača formule Fićo registracijskih
oznaka KA 45-72. Tu su mnogi podmetnuli leđa pa je Bona postao
najveći broker jedne banke u našem gradu – kaže Rogoz.
Podosta toga je još bilo napisano na A4 arcima, ali kako rekoh,
Rogozov bi govor još samo izdržali slušati u Sjevernoj Koreji.
KAportal /autor: dubovački uljez (tako me nazvao Joga)