Hoće li izdržati?
– Poduzeli smo 7-8 mjera kojima smo smanjili količinu otpada, od sortiranja do bušenja zdenaca kako bi brže izlazio plin, točnijeg mjerenja, probijanja jedne nove ceste… to tijelo bi po izračunima moralo biti dostatno do otvaranje Babine Gore, ako ona bude do 2018. Nakon toga na Ilovcu slijedi sanacija, zatvaranje i on će biti 20 godina u procesu praćenja, eventualno se može iskoristiti plin koji se oslobađa jer 20 godina je deponij biološki aktivan i taj plin možete puštati u atmsoferu, spaljivati na baklji kao sada ili eventualno pustiti na neki motor pa da vam proizvodi toplinu, struju, nešto… Uz potporu Fonda za zaštitu okoliša došli smo od divljeg deponija do uređenog odlagališta koje ima svoj vijek trajanja – kota mu je 138, sada smo na 127 – do otvaranja Centra Babina Gora. Po zatvaranju, na njemu bi trebalo biti reciklažno dvorište, sortirnica, da li pretovarna stanica, pokazat će studija za Babinu Goru. Gospodarenje otpadom u Karlovcu podložno je gospodarenju otpadom u RH i ne možemo solirati, biti izdvojeni primjer. Ali možemo smanjiti troškove, promijeniti energente, imati jeftinije kamione… biti učinkovitiji kako bi ’18 i gašenje tog deponija dočekali spremni. Moramo biti svjesni da sva komunalna društva nemaju svoja odlagališta, primjerice Ozalj, Duga Resa… dovoze ga nama i plaćaju nam. Tako ćemo i mi, kao kocnesionar, ubuduće plaćati Babinoj Gori. Vidimo kod onih koji otišli naprijed, Istra i Primorje, da su tu veliki problemi i da će cijena zbog tih centara vjerojatno građanima porasti. To je proces gdje vrlo ozbiljno i točno treba planirati da budemo i dalje kvalitetni, a da cijena ne ode u nebo. Što se tiče istrage same, to će vrijeme pokazati. Kao što je pokazalo i s Jovanovićem, koji me prije 3 godine smijenio. Sad se pokazalo da je to nepromišljen potez, gdje je sud poništio za 21 ravnatelja. Neki su tužili i sada dobivaju odštete, ja sam našao drugi posao, pa nisam. Ali, prekinuo je neke projekte koje sam radio. Neke je škola nastavila, ali, na žalost, urbani vrtovi, renta sirana… jednostavno su stali. Čovjek se držao slova zakona, a nakon 3 godine se pokazalo da odluka o smjeni 21 ravnatelja baš i nije bila ispravna. Da ne ulazimo u političke vode, zašto je to napravljeno, vrijeme će pokazati ispravnost. Tako se nadam da će i ovdje vrijeme pokazati ispravnost. Inspektori su bili ovdje, dao sam što su tražili, svu dokumentaciju i dalje radim svoj posao. Da li ima sumnje za daljnju istragu, utvrdit će se.
U stvari je sve te sumnje iznio Vaš nekadašnji stranački kolega, u ovom sastavu koalicijski partner. Jeste li pomislili da to nije slučajno?
– Tko je gradonačelniku dao i iznio to, ja mogu sumnjati, ali obzirom da istraga još nije završila…
Iz Grada su nam odgovorili da je gradonačelnik to učinio “na usmenu i pisanu obavijest predsjednika Gradskog vijeća da sumnja u štetnost ugovora koji su sklopljeni u Čistoći”, dakle, Mihovila Stanišića.
– Činjenica da smo bili članovi iste stranke i ja, i g. Stanišić i g. Marčetić, ali ja sam otišao prije njih. Bio sam član SDP-a i otišao sam u ništa, nigdje, prestao sam politički biti aktivan; oni su promijenili stranke. Tek na nagovor nekih ljudi prije četiri godine, pristupio sam HSS-u i pokušao biti ne toliko vidljiv, više sam inženjerski tip, pokušavam stvarati a ne biti vidljiv, ali prilike su me natjerale da budem vidljiv i ne samo pokažem rezultate svog rada, nego se moram i braniti od nekih stvari. Zašto je g. Stanišić i temeljem kojih podataka sumnjao u to, on se to mora zapitati. Da li je imao podatke da nije bilo sortiranja prije mog dolaska, da se balirana plastika nije mogla prodati, kolika je cijena nebalirane plastike i smeća… moguće da je pobrkao kruške i jabuke. Da li je bilo dovoljno kvalitetnih podataka da on tako zaključi… Prikupljanje papira i ostalih sirovina mi moramo bez naplate obavljati, što košta. Primjera radi, krenuli smo na području Dubovca prikupljati papir putem kanti. Da bismo prikupili 1.500 do 2.000 kg, koliko skupe mjesečno stanovnici, treba 4,5 do 6 sati rada kamiona. Uz dva djelatnika, cijena je oko 500 kuna, znači odrade za 2.000-2.500 kuna. Nakon toga, to ide na sortirnicu, znači, treba obračunati rad tih ljudi i u najboljem slučaju 1.200 do 1.600 kuna dobijete. Ali, kada sustav postavimo da bude funkcionalniji, da ta cijena dovoza i sortiranja bude bar na nuli s prodajnom cijenom; ista stvar je i s plastikom. Za to treba puno iskustva, prava sortirnica, poticaji neki, energente u kamionima promijeniti itd. Normalno da ćemo se u tom smjeru razvijati, ali za sada smo još u gubitku i pokrivamo ih od drugih prihoda koje, srećom, još imamo.
Je li Čistoća u kakvim poslovnim odnosima s tvrtkom g. Stanišića? Čuli ste vjerojatno i Vi priče da je nešto zbog nečeg…
– Mislim da je bila po pitanju odvoza komunalnog otpada; obzirom da je firma, mislim, u predstečajnoj nagodbi ili stečaju, vidio sam da postoje neka dugovanja koja su ušla u masu sa svim ostalim. Ne vidim razlog za to. Da li postoje neki drugi aranmžmani, ja ne znam. Ovo što sam iz papira vidio je neznatan dug.
Kažete da ste ušli u HSS na nagovor nekih prijatelja. Jeste li na nagovor pristali i nakon prosvjete doći u privredu, odnosno, gradsku tvrtku? S kojom ste u doticaju do tad bili uglavnom po pitanju ekologije.
– Moj životni vijek je dosta zanimljiv. Diplomirani sam inženjer elektrotehnike, koji je imao ugovor s Jugoturbinom, na žalost, jedini od šest iz generacije koji je ostao u Karlovcu. Ostali su otišli u bijeli svijet, rade u svom okruženju. Ja sam stjecajem okolnosti završio u prosvjeti: ondašnji EAB, kod kojeg sam imao stipendiju, “trampio” se s Tehničkom skolom koja je bila u sastavu SOUR-a i slučajno završio u prosvjeti kao strukovni inženjer. Već onda sam radio u inovacijama, pa nakon ratnog puta ’91 i ’92 otišao u Hrvatske šume, tamo radio četiri godine, pa imao uspješnu firmu s Ivicom Pranjićem. Kad je on iznenada umro, zatvorio sam je i vratio se u prosvjetu. Na nagovor ljudi, pristao sam biti ravnatelj i 12 godina mislim da sam uspješno obavljao taj posao. Biti ravnatelj strukovne škole je izazov, nije to klasični put. Jedna strukovna škola je mala privredna organizacija, gdje morate posao osigurati svojim učenicima, prihode, imate niz drugih aktivnosti uz klasično obrazovanje, niz kontakata s privredom i nikad, praktično, nisam prestao biti dio tog sustava. Znate kako je 2000. Tehnološka škola izgledala, škola na kraju grada, neuređena, s nedefiniranim pravima… 12 godina je trebalo da se transformira. Prema ocjeni ljudi, ministara, veleposlanika, UN za društveni razvoj… put koji sam postavio tamo bio je izuzetan. “Doveo sam”, kroz projekte, poznanstva gotovo 15 milijuna kuna koliko je u nju uloženo. Danas ta škola ima laboratorij, dvorana, koja nije bila ni u kakvom planu, je izgrađena, čak se iznajmljuje, a i spasila je neke klubove kad je izgorjela ona na Dubovcu. Omogućio sam i da centar za mlade uđe u prostor koji je bio vlasništvo škole, dječje igralište, sirana, fotonaposnki sutav… Nova ekipa je malo stala, ali dio kapitala tamo vrijedno je pokrenuti jer škola ima perspektivu. I dalje surađujem sa školom, kolegama, prijateljima, planiramo neke aktivnosti, dalje pisati projekte gdje bismo spojili Čistoću i školu. Što se tiče mog iskustva, bio sam dugogodišnji član Udruge za zaštitu okoliša, u školi su se školovali ekološki tehničari, gdje sam i autor jednog programa, tako da tu problematiku poznajem prilično dobro. Upravo zbog suradnje Čistoće i škole imao sam kontakte s g. Polovićem i tvrtkom… Mislim – mislio sam – kao i svi, da ja to prilično dobro poznajem, a onda kad dođete, vidite sve probleme, malo promijenite mišljenje. Sada, nakon godinu dana, je drugačije. Nije to moj prvi izlet u privredu; bio i sam i ravnatelj i vlasnik obrta, poznajem prilike na tržištu i sva ta iskustva prenosim ovdje. Ako imate školu gdje rukovodite s 50-ak ljudi, ovdje imate 150. Triput više obveza, triput više problema itd, ali slična stvar. Ja sam se četiri puta kandidirao za ravnatelja, sva četiri puta prošao, a ovo mi je 5. kandidatura na mandat na određeno.
Vjerojatno kao i u školi, ovdje se znao i prije izbora raspored direktorskih mjesta po gradskim tvrtkama između koalicijskih partnera, znalo se da ćete biti direktor.
– Nisam znao.
Kako Vi niste, a novinari jesu?
– Ako se raspoređuju mjesta, ostavlja se prostor. Ako se kaže da će biti otvoren natječaj, onda se koalicijskim sporazumom, pušta mjesto – da ne ide jedan kandidat HDZ-a i jedan HSS-a, da nema sukoba oko tog mjesta. Isto tako natječaj je javan, žao mi je što se nitko drugi nije prijavio, da se usporede moje diplome…
Prave.
– Prave! Fakulteta, poslijediplomskog studija, objavljenih radova, objavljenih knjiga, onoga što sam napravio za školu i programa koji sam dostavio, s nekim drugim. Žao mi je što težina moje prijave nije uspoređena s nekom drugom. Onda bi se moglo reći “imali ste boljeg kandidata, izabrali ste čovjeka koji nema diplomu, nema iza sebe ništa”. Da je netko imao boljeg kandidata, onda bi mogli reći “politika je postavila”. Natječaj je bio dva tjedna otvoren, očekivao sam da će se neki prijaviti i vrlo studiozno napravio plan rada, obzirom da sam radio EU projekte i to sam studioznije posložio po pravilima EU, pročitao literature, pripremio se prije dolaska da bih u nekoj ravnopravnoj borbi se pokazao. Dogovor je bio da ne idu s kandidatima ostali koalicijski partneri, ali očekivao sam da će se netko javiti. Na žalost, nitko se nije javio i ja se moram boriti protiv ničega! Što ne znači da i danas ne mogu dati na uvid sve ono što sam dostavio da se usporedi s nekim tko bi eventualno bio bolji kandidat od mene.
Čuli ste za priče da je – sad se taj koalicijski partner doduše raspao – HSP AS htio mjesto direktora?
– Možda su htjeli, ali zašto se nisu onda kandidirali ni na jedno mjesto? To je stvar politike. Imam svog predsjednika Bartolca, dogradonačelnicu Kolaković i oni su meritorniji da o tome govore, oni su vjerojatno sudjelovali u nekim razgovorima itd. Ja sam operativac kojem su ponudili da se prihvati ovog izazova. Imao sam stalan posao nastavnika tehničkog odgoja, ponuda je bila da s posla na neodređeno pređem na određeno i to je veliki izazov. Smatrao sam da još imam dovoljno malo godina da se prihvatim izazova. Rođeni sam Karlovčanin, malo me bolila ta smjena od Jovanovića i htio sam pokazati da je napravio i štetu ovom gradu. Mislim da mogu znanjem i idejama i na ovom području dati doprinos. Područje je vrlo, vrlo izazovno.
Obzirom na tako posložene stvari: koalicija – Grad – vlasnik, kome odgovarate, koga morate slušati? Koliko samostalno možete odlučivati?
– Imam dosta otvorene ruke. Prvo se savjetujem sa svojim timom, a smatram da je ovdje dobar tim, pogotovo mislim na g. Polovića koji je sada dobio puni zamah. On je sjajan tehnički inženjer, ja sam na udaru, dobivam batine, a on meni iza leđa radi, računa, pregovara… ja moram izdržati pritiske. Puno surađujemo, sjajna kombinacija dva tehnička inženjera, jedan elektrotehnički, jedan strojarski, i često se zanesemo, ostanemo dugo poslije 15 sati u vizijama. I rukovodni kadar je odličan, deponij baš i nije, ova osnovna djelatnost je dobro posložena. Više me vežu zakoni nego Grad. Čekamo tu novu uredbu o komunalnom otpadu, čekamo kada će Babina Gora, što će biti na Ilovcu… Tu sam vezan, a ne da mi Grad kaže “moraš ovo ili ono”. Jedino što definira je cijena, a ona će se i uredbom mijenjati. Suradnja s ostalim kolegama direktorima je uredna, neki su, kao Polić i Latković, bili moji učenici, s nekima sam surađivao dugi niz godina. Pokušavamo smanjiti troškove, biti ujednačeni prema partnerima i djelatnicima, suradnja s Gradom i pročelnicima je isto odlična, tako da nije da sve moramo odraditi. Neke stvari dobijete da morate odraditi, ali ne stižu nerazumne naredbe. Nisam dobio da bih morao odraditi nešto protiv mojih uvjerenja, nitko me nije tjerao da nekoga zaposlim ili odraditi nešto što izalazi izvan domene grada. Tako da iz Grada su vrlo, vrlo korektni. Naravno, tu je “natezanje” s proračunom, imali smo i sukob, bili su dosta škrti u financijskim sredstvima prema nama, ja sam tražio više i tu smo pokušali naći zajednički jezik. Razumijem da Grad ostaje bez 20 milijuna kuna i da i mi moramo snositi; “odrezali” su nam milijun i nešto kuna, s tim da mi moramo kavalitetu usluga zadržati. Kroz racionalizaciju ćemo to morati namiriti.
Morate s Gradom surađivati na odvajanju otpada, to je njegova odgovornost.
– Oni su obveznici, odgovorni, a mi nosioci.
Nekoliko ste puta javno govorili da su građani odgvorni i sortiraju otpad. No, u javnosti je bilo primjedbi na Čistoću: što vrijedi sortirati, ako sortiran otpad odvoze u istom kamionu?
– Slušamo građane, nastojimo njihove primjedbe uvažiti. Nemamo specijalne kamione, ali oni “klasični” koji inače odvoze komunalni otpad, odvoze jednu vrstu otpada i to je označeno naljepnicom papir, plastika, staklo itd. Ako građani vide da se u kamionima odvozi nešto drugo od onoga što na njima piše, molim da prijave. Otpad je sortiran i na Ilovcu se mogu vidjeti hrpe sortiranog papira, folije, kontejneri stakla…
Čeka nas još puno posla u tom odvajanju i sortiranju otpada, zakonskoj obvezi svih – od građana nadalje.
– Možda nismo jedina u Hrvatskoj, ali sigurno smo jedna od rijetkih tvrtki koja je osigurala po zakonskim uvjetima – do 300 metara – korisnicima posude za različite vrste otpada. Sa zelenim otocima i digitalnom kartom, jedinstvenom u Hrvatskoj, na kojoj se vidi gdje su, te mobilnim otocima, pokrili smo i sva udaljenija mjesta. Nedostaju reciklažna dvorišta, posude će ostati kakve jesu, s tim da će se nove dodavati. Htjeli smo vidjeti što je građanima prihvatljivije, pa smo na Baniji dali vrećice, na Dubovcu kante… da vidimo što njima više paše i što je financijski isplativije. Nema smisla da stavljamo kante, pa stvaramo gubitak i onda to moramo prevaliti na leđa građana kroz povećanje cijena. Zato je to održivo gospodarenje otpadom, sustav mora biti održiv, mora se pokriti cijena tog otpada; ona je mala i morate precizno gospodariti. Kad ljudi misle da je novac u smeću – on je u metalu, on je u opasnom otpadu, a time se drugi bave. Gospodarenje miješanim komunalnim otpadom je matematika velikih brojki i malog profita i tu morate biti vrlo točni. Srećom, po profilu sam matematičar, fizičar i imam dobru ekipu, pa smo stalno u tablicama, kalkulatorima, programima… računamo da ne bismo negdje promašili.
Jedinstveni ste i po voznom parku – električnim vozilima.
– To je samo vrh ledenog brijega jer po tiho, kao što je prije 20 godina došlo do nekakve informatičke, prije 100-njak automobilske i industrijske revolucije, na sceni je energetska revolucija. Ona podrazumijeva i zamjenu vozila, zamjenu energenata. Nismo išli se razbacivati novcem, uzeli smo najjfetnije na tržištu, ovaj automobilčić registrirali kao moped, pa onda samo na tome u 5 godina štedimo 20.000 kuna… Trenutno smo u fazi zamjene benzinskih motora na plinske, za što dobivamo poticaje i ekonomski je isplativo, a što se tiče velikih diesel motora, mora se terminal za točenje plina napraviti, pa onda preinaka ili nabavka tih kamiona na plinski pogon. Uz to radimo i na prozvodnji struje jer to je sastavni dio, pa smo uzeli 10 kW elektranu da na njoj testiramo sve zakonske i ostale smicalice koje nas čekaju. Bude li sve kako treba, ići ćemo u gradnju veće. Pripremamo pretvaranje plina na deponiju u električnu energiju i to su vrlo opsežne i složene radnje da biste iz toga izvukli korist. Krećemo i u projekte energetske učinkovitosti, grijemo se na plin, energetski obnavljamo zgrade i radione da smanjimo potrošnju energije i podržavamo Grad u tome da bude energetski osvješten. Mislim da je zgodno da se Karlovac može pohvaliti električnim automobilima. Da li će i Grad, kao Koprivnica, krenuti u tom smjeru, ne znam. Ispitujemo učinkovitost ovakvog sustava, da vidimo kolika je ušteda. Zato ne idemo odmah sa svime, krećemo s jednim, dva projekta, izračunamo da li je isplativo, ukoliko je, krećemo s većom izmjenom.
Rekli ste kako se trudite da ne dižete cijene za građane, ali to je najava za iduću godinu i to ne samo za Karlovac.
– Sigurno nas očekuju veće cijene kad profunkcioniraju centri za gospodarenje otpadom; vidimo iskustvo Istre i Primorja kada su lokalna komunalna poduzeća sa svojih odlagališta prešli na ona koja moraju plaćati. Ovdje, ukoliko ne bi bilo velikih potresa ne bi smjelo doći do povećanja. Problem je što se broj korisnika smanjuje, novi subjekti se ne otvaraju, cijena sekundarnih sirovina vrlo je mala i ili ćemo otvoriti neke nove grane izvore prihoda ili smanjivati broj ljudi ili cijenu prebaciti na građane. Mi za iduću godinu nismo planirali povećanje cijena. Obzirom na uredbu, malo će biti drugačiji obračun, formulu definira država, ali ako će biti korekcije, nadam se da neće biti velike, unutar kategorije. Izračun cijena nije kompliciran kao što neki vijećnici misle, ali po novoj uredbi će biti. Ona je trebala biti na snazi od 1.7., ali je prolongirana i očekuje se iduće godine.
Žao Vam je što ste otišli iz škole ili je Čistoća novi izazov?
– Od 27 radnih godina, 20 sam proveo u školi i stjecajem prilika prošao put od predavača na višoj, profesora i ravnatelja u srednjoj, radio u osnovnoj školi… tako da poznajem taj sustav dobro i vidim da u njemu treba velikih promjena kako bi naša djeca stekla radne navike i počela razmišljati da trebaju nešto raditi; radna kultura, vještine su nestale. Mi smo školu pretvorili u sjedilačku, naša djeca sjede doma, pa sjede u školi… od sjedenja nema ništa! Razvoj tih radnih vještina, vještina rada rukama, razmišljanja, razvoja, komunikacije… sve skupa je totalno zanemareno. Ako bih se vratio u školu, vjerojatno bih opet došao u sukob jer drugačije razmišljam. Ovdje mi je izazov. Veća je firma, na početku smo jednog novog procesa. Ja bih, što bi rekao Glavašević, prestao se boriti, ali ne mogu, ne mogu odustati od samog sebe. Takav sam! Unosim nemir novim idejama, time što želim promijeniti da to bude logički, jasno, pravilno. Naravno da se onda javljaju otpori i izvan i unutar firme jer imam osjećaj da mi želimo biti “ne talasaj sustav”, ništa ne mijenjaj. A možda taj moj inženjerski duh izaziva pomutnju. Rekao sam da sam jedini ostao iz generacije, a kad sam već ostao, ne mirim se s tim da bude “ne talasaj”, nego “stvaraj”.
KAportal.hr