Pričalo se da bi toliko željena obnova Zvijezde mogla ići uz pomoć EU fondova. Radi li se na tome? – Fondovi ne mogu financirati sve. Ono što je u ovom trenutku u bazi Ministarstva kulture je Trg bana Jelačića i Oružana. Idemo u novu fazu projektiranja tako da budućnost govori da smo mi spremni vrlo brzo raspetljati tu priču, normalno ako se tu nađe investitor. Misli se prije svega na privatni kapital, a ne na novac iz EU. On može ići za infrastrukturu, ali u ovom dijelu još ne. Dolazak do lokacijske dozvole bi bio veliki pomak jer bismo tada imali gotove papire za potencijalnog investitotra. Ono unutar Zvijezde što veseli je da će se na proljeće raspetljati imovinsko-pravni odnosi za Central i da je Jozo Kaleb, vrlo ozbiljan poslovni čovjek, iznimno zainteresiran pokrenuti taj projekt, što bi u pravom smislu riječi bila revitalizacija Zvijezde.
Iduće godine zaposlene u cijelom gradskom sustavu očekuju manje plaće, najavili ste i bolne rezove, smanjenje broja zaposlenih. Vi kažete da su 44 zaposlena manje u sustavu u desetak godina, ali oporba Vam predbacuje 37 zaposlenih više u Gradskoj upravi. – Kada predbacuje, zaboravlja da je 11 novih poslova dobiveno u sustavu. Međutim, mene ne čudi da se to kritizira jer sustav nije tvrdo funkcionirao od 2001. do 2005., kada je oporba preuzela odgovornost za grad Karlovac. Ovdje je kontradiktorna situacija: kritizira se višak ljudi, a kritizira se i zašto mora doći do otpuštanja ljudi; jedno od toga se mora raspetljati. Grad u sustavu ukupnom je dobio 10-ak novozaposlenih ljudi na dozvolama, 10-ak na legalizaciji, JOPPD, kao novi sustav ove Vlade, je tražio dva nova zaposlenja, u razinici, koje prije nije bilo, dva do tri nova zaposlenja, u vrijeme kada je oporba radila, nije bio Odjel za EU integracije – to je četvero novih, kad je oporba radila, nije radio pročistač otpadnih voda, to je 20-ak novih ljudi, kad oporba kritizira, ne zna da javna nabava kao takva nije postojala, sada je ona puno kompliciranija, u to vrijeme nije bilo informatičkih sustava, nije se kretalo prema reciklaži otpada, signalizacije vertikalne koju je Grad preuzeo i održavanja cesta za koje su prošireni poslovi. Kada zbrojite sve ove novozaposlene ljude i kada znate da je uistinu 44 manje trenutno u sustavu, a ovdje je 40-ak i više moralo biti novih zaposlenih, to je ogromna razlika u kojoj se vidi kako sustav čvrsto funkcionira. Što se tiče ovih naših mjera, one su bile nužne zbog dvije odluke koje sam prokomentirao kao najlošije što nam se dogodilo uz poplave – ukinuće PPDS-a i novi porezni zakon. Nama je porez i prirez u gradu, kao odbljesak radnih mjesta, bio povećavan u kontinuitetu, iz godine u godinu. Sad nam je država ušla u taj prostor. Ne bih htio biti politikant i kritizirati Vladu, ali je činjenica da su te odluke imale uzročno-posljednične veze na naš proračun. Napravili smo uštedu u sustavu, različitim mjerama, pa i plaćama, od približno dva milijuna eura ili 66 posto, a 33 posto ili približno milijun eura su različita povećanja: prirez i komunalna naknada. Moram upozoriti da je moja i plaća Marine Kolaković i Dubravka Delića, kao dužnosnika, najniža od 30-ak velikih gradova u Hrvatskoj; prvi smo krenuli sa šest posto dodatnog smanjenja iako imamo najniže plaće. To je u ovom trenutku bilo nužno i uvjereni smo da će građani shvatiti o čemu se radi, uz mnoga druga smanjenja. Nakon dugo vijećanja, u nemogućim uvjetima stvaranja proračuna zbog informacija koje nismo imali od Vlade RH, svi zajedno smo, kao partneri koalicijski, došli do zaključka da je ovo najbolje rješenje u ovom trenutku za grad. Otvoreni smo za sve sugestije građana i jednu od njih smo prihvatili – na tome zahvaljujem udruzi Korana, koja je argumentirano inzistirala da se ne korigiraju cijene vrtića. U ovome nisu, a u budućnosti se može očekivati da će maksimalno 10 posto građana osjetiti moguće korekcije cijena, ako dođe do njih. U čitavom sustavu doći će i do mogućeg viška ljudi, a ono što sam uputio svim direktorima je da od svih očekujem socijalnu osjetljivost.
Koliko ste zadovoljni radom gradskih tvrtki i ustanova? – Zadovoljan jesam. Dva ključna elementa koja su poremetila u Hrvatskoj afirmaciju služenja zajednici, a to znači da su to gradski službenici, da je gradonačelnik prvi službenik grada, se ne mogu preko noći mijenjati. Prvi element koji je utjecao na promišljanje ljudi jer je ušao pomalo u našu krv je komunističko nasljeđe, a drugi je ratno zbivanje, Domovinski rat, koji razara logiku rada jer su abnormalni uvjeti za življenje, ljudske egzistencije su u trpljenju. Taj dio služenja zajednici, ili kako se kaže, servisa građana, uvijek može i mora biti bolji. U tom sam pogledu relativno zadovoljan; onog trena kad bih postao zadovoljan, mislim da bih se trebao maknuti s ove časne gradonačelničke pozicije. Vidim određene pomake i to me raduje. Vidite li pomake u gradskim medijima, odnosno, sada, jednom? – Ne naziru se još uvijek jer ni prva faza još nije završena – to je faza pripajanja dva medija. Trenutno još žive kao dva medija pod istim krovom. Kada ta faza završi, negdje u proljeće, tada ću moći govoriti o prvoj fazi; po slobodnoj procjeni ima 4-5 tih faza, do kad bi taj medij mogao u potpunosti biti ono što smatramo da bi trebao biti, a opći politički konsenzus je postignut: da valja opstati i Radio i Tjednik, a to logično uključuje i portal koji je zajednički. Zašto faza prva nije završena? To najbolje može reći da još postoje dva portala; to znači da je to proces koji će potrajati. Nema potrebe za neke abnormalne žurbe, međutim, valja mjeriti progres. Mislim da Radio i Tjednik se nisu strukturno ozbiljno mijenjali 20-ak godina, od kraja Domovinskog rata na ovamo, a logike medijskog prostora i tržišta su nametale neke druge norme. Nitko do sada to nije napravio, a sada nas je nova europska regulativa natjerala na to, tako da sam došao u poziciju da moram nešto što je dugo stajalo, pod utjecajem europske regulative mijenjati. Što se mora, mora se napraviti. Znam da će mnogi rezovi biti zaposlenicima, i već jesu, bolni, ali obvezao me politički konsenzus da se to mora završiti. Kada tih bolnih rezova ne bi bilo, morali bismo zasigurno jedan ili oba medija ugasiti, a to se neće dogoditi. Koliko ste zadovoljni radom Gradskog vijeća? – To je možda bolje pitanje za bivšeg predsjednika Mihovila Stanišića ili novog Damira Mandića. Za Vas, kao gradonačelnika, koji surađuje s Gradskim vijećem. – Oni bi mogli bolje govoriti o tome. Kad sam počeo se baviti političkom djelatnošću, pred 10-ak godina, meni je to bio izgubljen radni dan. Bio sam prikovan tamo 10-ak sati sjediti i slušati ljude kako pričaju, a s druge strane, kao dogradonačelnik za društvene djelatnosti, sam hrpu poslova imao i to mi je bio izgubljen radni dan. Danas to prepoznajem kao mladenačko nestrpljenje. Logika sjednica Gradskog vijeća ima svoje i zašto i zato i u ovom obliku zapadne demokracije, koji ima štošta dobro i štošta što nije, to je modus vivendi, pozicija, opozicija, njihove međusobne komunikacije, i u tom pogledu ja smatram da je komunikacija među nama osjetno na višoj razini nego pred 15-ak godina i na tome se svima zahvaljujem. U konačnici, ima trenutaka u Gradskom vijeću kad, zapravo, ne možete otkriti tko je pozicija, a tko opozicija. Sjećam se zadnje sjednice, negdje oko 10, možda 11 navečer, stajao sam odozada, namjerno, i promatrao te ljude s leđa i njihove ruke u zraku. Vjerujte, u tom trenutku nije bilo ni pozicije ni opozicije, nego je izišlo ono pozitivno iz ljudi, nekakve stege su pale i tu kao da se osjetilo, u možda napetoj, ali ipak razdraganoj situaciji, bilo jedinstva grada Karlovca. To je ono na čemu moramo i dalje raditi. U tom pogledu, afirmativno gledam na Gradsko vijeće i mislim da je civilizirana razina suradnje između vijećnika i dužnosnika, s pročelnicima, direktorima i ravnateljima.
Možda su te duge sjednice recept za jedinstvo? – Možda čak ne treba toliko ni dužiti, nego, primjerice, da počnu u 15.30. Kažete da ste razinom komunikacije zadovoljni, ali čini mi se, možda pogrešno, da Vas jedna vijećnica oporbe može izbaciti iz takta. Uostalom, rekli ste prošli put Marini Novaković Matanić da pribjegavate meditaciji kako ne biste komunicirali kao ona. – Zar sam to rekao? Jeste. – To je onda s emotivne razne izašlo, ako sam to rekao. Već je svima očito da između gđe Novaković Matanić i mene postoji jedna empatička razina jer postoji javna i nejavna komunikacija i ja čitam realno, i osjećam to, jednu empatičku razinu. Možda ona ima određeno opterećenje jer je ipak djelatnica, profesionalka SDP-a, ali nije to uopće problematično. Razumijem da vaša pozicija novinarke mora pratiti javnu djelatnost, ali kada biste ukupno sumirali cijelu komunikaciju, a to su i naši privatniji susreti, uvjeravam vas da je to ozbiljna empatička razina.
Koliko imate privatnih kontakata s ljudima koji nisu iz Vaše stranke, koliko prijatelja? – To je žrtva poslovna koju mnogi ne razumiju i ovom prilikom se mogu ispričati svim mojim prijateljima i ljudima koji su mi bliski jer mi posao uzima toliko vremena od obitelji da, kada uskladim – a tome težim svakodnevno – obitelj i posao, vrlo, vrlo malo vremena mi ostaje. Nedavno sam igrao rukomet za generaciju kraj 60-ih/početak 70-ih Dubovca protiv generacije kraj 50-ih/početak 60-ih, u spomen na Miroslava Mišića Minga i bila je to utakmica koju nismo igrali iz gušta, nego u spomen na Minga. Tako da i bavljenje sportom, koje me veseli, uglavnom je humanitarnog karaktera, vrlo malo vremena se tu pronalazi. Tako da se ispričavam svima kojima falim i svima koji vide u meni osobu koja će napraviti neke pomake, a to mi puno puta ne uspjeva. U tom dijelu, stvarno ne dijelim ljude na taj način, svi imamo svoj pogled na svijet i razlika političkih pogleda na svijet meni je samo različita puta, a cilj je uvijek isti: boljitak lijepe naše domovine Hrvatske.
Očekujete li boljitak za Hrvatsku na predsjedničkim izborima? – Apsolutno, pa već logika što sam potpredsjednik HDZ-a govori tako. A i objektivno, kada vam stane naša buduća predsjednica pored predsjednika, pa tko ne bi nju odabrao? U svakom pogledu!
Pa, ja ne bih! Da sam muško… – Dobro, sad… Ali, je evidentno, uz sve kvalitete i mane svih, da je Ivo Josipović ipak više čovjek prošlosti, a da je Kolinda Grabar Kitarović osoba budućnosti. Osim toga, htio bih napomenuti građanima nekoliko stvari o kojima valja razmišljati. Ako želite čistu pragmatiku gdje može biti bolje, onda nam je puno bitnija Kolinda zbog otvorenog pozitivnog odnosa s Amerikancima kao najvećim strateškim partnerom. U tom pogledu, nemojmo zaboraviti da naša tvrtka HS Produkt izvozi 95 posto na američko tržište, to je naša najveća tvrtka, a možda najjača, Alstom, je u vlasništvu američkog kapitala. Sigurno ona tu može puno više napraviti konkretno za radna mjesta u Karlovačkoj županiji nego aktualni predsjednik Josipović. S druge strane, kod nje čitam poštene namjere jer zašto bi netko s, približno, 150.000 kuna mjesečno, išao na plaću od 20.000 kuna? To je mnogima, koji razmišljaju samo kroz materiju, nezamislivo. To su neki argumenti, uz mnoge druge koje ne bih elaborirao, zašto smatram da će biti bolje ako hrvatski narod odluči da dođe gđa Kitarović za predsjednicu. Živi bili, pa vidjeli!
Kakvi su Vaši planovi za budućnost, politički? – Stara maksima političkih planova u budućnosti je: “Ne planiraj! Jer, sve što možeš planirati će ti otići po krivu.” Postoji stara šala, a vrijedi za sve stranke: “Stranka se brine za tebe i računa na tebe.” Kad ti to netko kaže, onda znaj da ti je blizu kraj!
Je li Vam to netko rekao? – Ne jednom! (smijeh) KAportal.hr