Stvari se u današnjem svijetu visoke tehnologije brzo mijenjaju, život nam je danas nezamisliv i bez mobitela i bez interneta, a kamoli bez televizije. Svijet prije televizije nam se iz današnje perspektive čini kao kameno doba. Nema sumnje, za većinu ljudi televizor je prozor u svijet, nezaobilazna i samorazumljiva stvar. Da dočaramo koliko, dovoljno je reći da prema statističkim podacima više kućanstava u Hrvatskoj nema kupaonicu u stanu nego televizor!
Po pitanju televizije i televizijskog programa, bivša je država kaskala čak i za zemljama Istočnog bloka, imali su je istočni Nijemci, Rusi i Česi prije nas.
Prva televizijska slika u Zagreb je stigla 15. svibnja 1956. iz Beča preko Graza i Slovenije. Na početku nije bilo domaćeg programa, pa je reemitiran program talijanskog RAI-a. No, nakon toga stvari su se počele brzo odvijati; već četiri mjeseca kasnije napravljen je prvi prijenos uživo, otvaranje Zagrebačkog velesajma, a godinu kasnije došlo je i do prvog sportskog izravnog prijenosa, nogometne utakmice u Maksimiru između Jugoslavije i Italije koju je komentirao legendarni Mladen Delić.
Karlovac je samo par mjeseci poslije Zagreba dobio televizijsku sliku zahvaljujući stručnjacima iz “Radiocentra” koji su postavili antenu na Korzo i emitirali program u izlogu trgovine. Kao što piše u tekstu od prije 62 godine, prvi televizor u Karlovcu bio je Grundig i prošlo je još dosta vremena dok ga, tu današnju svakodnevnu stvar, nisu mogli kupiti građani Karlovca za privatne potrebe.
Prvi televizijski prijem u Karlovcu, Karlovački tjednik, 19. listopada 1956.
Nedugo je na vrhu bankovne zgrade na Zrinjskom trgu postavljena prva UKV antena za prijem televizijskih emisija. Tako je “Radiocentar” otvorio karlovačku eru televizije i 9. listopada u svojim prostorijama primio prvu emisiju. Imamo sreću, da se nalazimo u oblasti 60 kilometara južno i istočno od Zagreba na točki iz koje je vidljivo Sijeme, pa nam je omogućeno, da i mi u Karlovcu u ovoj prvoj varijanti pratimo televizijske emisije prenošene sljemenskim odašiljačem.
– Slike su vrlo jasne, primamo ih bez smetnji – kazali su nam u “Radiocentru”. I zaista, karlovačka publika je u nedjelju 14. listopada uvečer sa zadovoljstvom pratila prvu javnu emisiju pred izlogom “Radiocentra”. Natiskani, da bi ih što više i što bolje vidjelo, promatrali su na malom ekranu Grundigovog televizijskog prijemnika prijenos nogometnog susreta reprezentacija Madžarske i Austrije iz Beča. Dvostruko zadovoljstvo!
Vidjeli su televizijsku emisiju i tako značajnu nogometnu utakmicu iz prve ruke. Da se “Radiocentar” dosjetio da je postavio prijemnik na povišeno postolje, zadovoljstvo bi bilo veće, jer ne bi bilo guranja. Građani smatraju, da bi u cilju popularizacije i zadovoljenja njihovog interesa “Radiocentar” mogao stalno prenositi u svom izlogu emisije, iako uvažavaju, da bi to činili poslije radnog vremena, ali i to se može riješiti.
Televizija je i u Karlovcu postala stvarnost, doskora će postati i potreba. Ali, prijemnici su skupi. Taj, prvi u Karlovcu Grunding stoji nekih 175.000 dinara ili preko hiljadu njemačkih maraka uz daljnje troškove oko postavljanja antene. Zato će prvo vrijeme nabavka biti omogućena samo za društvenu namjenu. Čujemo da se neka poduzeća, kao Jugoturbina, pa Že-Če koji upravo uređuje društvene prostorije svog kolektiva, interesiraju za nabavku prijemnika. I taj mali ekran će izvrsno poslužiti za drugarske sastanke i razvijanje društvenog života. Međutim, smatramo da bi trebalo razmotriti mogućnosti da se po koji prijemnik nabavi i za ona mjesta gdje se okuplja šira javnost. Nije na odmet da se takvom mišlju bavi Gradska čitaonica, jer to bi upotpunilo kulturne mogućnosti koje ona pruža svojim članovima i bio bi još jedan način razvijanja društvenog života u gradu. Pa i Klub javnih i kulturnih radnika bio bi vrlo podesno mjesto, da se za njegove vrlo brojne članove nabavi televizijski prijemnik i to ne samo iz društvenih potreba i zbog klubske razonode. Kako Klub nema sredstava, jedva podmiruje svoje potrebe, trebalo bi društvenim sredstvima izvršiti tu nabavku. Vjerojatno je da će i neki javni lokali svojom inicijativom nabaviti prijemnike. Možda bi to za razonodu i društveni život grada bilo mnogo interesantnije od često loših glazbi i još lošijih pjevačica, a brzo bi se amortizirali. Napredak tehnike stvara zahtjeve i kod nas da idemo u korak, a u ovom slučaju bi mogli predvidjeti i organizirano nastupiti.
Pripremio Tihomir Ivka
