Prema statistikama Državnog zavoda za zaštitu prirode, prije više
od stotinu godina vukovi su nastanjivali cijelo područje današnje
Hrvatske jer je zabilježeno da je 1894. u svakoj tadašnjoj
županiji ubijen barem po jedan vuk. Sto godina kasnije, početkom
Domovinskog rata pretpostavljalo se da je vuk preživio još jedino
na području Gorskog kotara i Like.
Zbog opasnosti potpunog istrebljenja vuk i ris zaštićene su vrste
od 1995. godine u Republici Hrvatskoj. Od tog vremena, vučja
populacija polako se širi na dalmatinsko zaleđe na jugu i na
sjeveru do Banovine te naše županije, točnije do područja
Bosiljeva. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj trenutno ima nešto
preko dvjesto jedinki. I tako malobrojan, vuk nanosi velike štete
poljoprivrednicima, posebno ovčarima. Službeni podaci govore da
je tih dvjestotinjak vukova u 2017. godini ubilo 2350 domaćih
životinja na području RH. Kad ga je bilo puno više nego danas i
kad je na područjima južno i zapadno od Karlovca bio normalna
pojava štete su bili mnogo veće.
U starim lokalnim novinama pronašli smo zanimljivu statistiku o
razmjerima tih šteta na području Hrvatske. Bila su to vremena kad
se za svakog ubijenog vuka davala nagrada. Tipično za ljudsku
prirodu, kad nešto dovedemo do ruba nestajanja, onda trošimo
resurse, vrijeme i sredstva kako se to ipak ne bi dogodilo. I
nije to slučaj samo s vukovima koji su krivi utoliko što su
gladni.
Osnovana kotarska komisija nabavila je otrov i uredila
strviništa, Karlovački tjednik, 25. prosinca 1953.
Akcija tamanjenja vukova, koja se već nekoliko godina provodi u
Narodnoj Republici Hrvatskoj, ublažila je štete koje nanose
vukovi narodnoj privredi. Za ilustraciju navest ćemo, koliko
štete nanesu vukovi godišnje na području Narodne Republike
Hrvatske: vukovi zakolju oko 250 goveda, stotinu konja, 20
magaraca, 11.000 ovaca i jagnjadi, 2000 koza, 5000 svinja, 1000
pasa, nadalje sigurno 500 srna, 1000 zečeva, nekoliko hiljada
domaće i divlje peradi, a njihova vrijednost pređe i preko
pedeset milijuna dinara.
I na području našeg kotara učine vukovi dosta velike štete. Zato
je 18.12. formirana kotarska komisija za tamanjenje vukova u koju
su ušli: Mirko Špiranec, upravitelj Šumarije, Leopold Tandarić,
šumarski referent NOK-a, Vlado Bajek, poljoprivredni referent
NOK-a, Mijo Mikšić, upravitelj kotarsko-gradske veterinarske
stanice, Grga Hećimović, načelnik Odjela unutrašnjih poslova
kotara, Vlado Šojat Vlado, kotarski lovni nadzornik i Jura Škrtić
Juraj, službenik DOZ-a.
Kako je ova akcija u ne malom zakašnjenju, radu se je prišlo
odmah. Od dotacije, u visini od 100.000 dinara, nabavljeno je
otrova za 40.000 dinara, dok će se ostatak utrošiti za nabavu
meka, koje će se zatrovati i stavljati u uređena strviništa. Za
svakog uništenog vuka isplaćuje se određena nagrada. Jedan dio
nagrade isplaćuje nadležna Šumarija, a dvije hiljade dinara
isplaćuje poslovnica DOZ-a.
Pripremio Tihomir Ivka