Na prozivke Karlovačke županije reagirao je predsjednik Udruge
“Pan”, Denis Frančišković. Evo što on kaže:
Da nije tragično bilo bi smiješno. I dalje ih žulja Eko Pan,
ali to nije ništa novo. Kako kaže narodna, svatko se češe tamo di
ga svrbi. Al ajmo malo o činjenicama i informacijama pa neka
građani onda sami prosude šta je istina.
Kao prvo moram se osvrnuti na dio “Stoga je navođenje kako
Karlovačka županija ˝pere ruke kao Poncije Pilat˝ izrazito
zlonamjerno i netočno”.. Iako se osobno slažem s
navedenom konstrukcijom što je i relativno lako dokazati kroz rad
županije zadnjih 10-tak godina po pitanju hidroelektrana, ona je
nastala novinarskom i uredničkom slobodom medija koji ju je
prenio, a ne udruge Eko Pan. Vjerujem da je ona nastala također
temeljem svih mogućih informacijama o temi hidroelektrana koju
lokalni mediji prate posljednjih 10-tak godina, preciznije od
puštanja u pogon genijalnog projekta HE Lešće. Predlažem županiji
da uputi zahtjev medijima kako i na koji način bi trebali
izvještavati i pisati o ovoj temi. To će zasigurno biti veliki
iskorak u demokratizaciji našeg društva.
Sad malo o konkretnim činjenicama oko presude Visokog
upravnog suda u slučaju mHE Primišlje i njezinom značaju.
Pogrešna je tvrdnja i intepretacija tog postupka kao pravno
bezvrijednim, pravdajući to novim zakonodavnim okvirom koji se
promijenio. Činjenica je da upravo na taj neusklađeni pravni
okvir s EU pravnom stečevinom upozoravao Eko Pan, a on je
omogućavao izgradnju hidroelektrana bez ikakve procjene utjecaja
na okoliš. Kada tome još dodamo činjenicu da je u tom periodu
Korana bila izbačena iz ekološke mreže, dolazimo do toga da je u
tom periodu praktički bilo moguće graditi mHE bez ikakve procjene
i na prirodu. Naravno na činjenicu izbacivanja Korane iz Natura
2000 je prošlo bez apsolutno ikakve reakcije lokalnih vlasti.
Korana je vraćena 2014. u ekološku mrežu isključivo zaslugom
udruga i stručnjaka (BIOM, WWF, dr.sc. Dušan Jelić i dr.). Da se
vratimo na presudu i njezino značenje. Da je kojim slučajem
presuda bila drugačija i time rješenje pravomoćno ništa ne bi
moglo spriječiti investitora da konzumira pravomoćno rješenje i
on bi mogao pokrenuti daljnje postupke. S druge strane presuda
Visokog upravnog suda osobito je važna zbog usklađivanja prakse
prvostupanjskih sudova pogotovo u okolišnim postupcima koja je
još uvijek vrlo različita. Presuda između ostalog potvrđuje vrlo
bitnu činjenicu, a to je da direktive EU imaju i mogu imati
izravan učinak na nacionalnoj razini. Konkretno u ovom slučaju to
znači da su i Županija i Ministarstvo i Upravni sud u Rijeci
pogrešno tvrdili da moraju primjeniti tada neusklađeni nacionalni
propisi umjesto EU direktive o procjeni utjecaja zahvata na
okoliš što bi u praksi značilo da niti jedan postupak za
hidroelektrane ne može proći bez barem ocjene o potrebi procjene
utjecaja na okoliš. Druga stvar vrlo bitna koja se potvrđuje u
presudi je pitanje sagledavanja kumulativnih utjecaja što je bilo
potpuno zanemareno obzirom na 7 planiranih hidroelektrana na
Korani. Toliko ukratko o značaju presude oko mHE Primišlje.
Druga stvar se odnosi na činjenice oko izgrađene mHE Dabrova
dolina na Mrežnici. Dovoljno je samo iznijeti činjenice koje su
se dogodile u posljednih par mjeseci. Naime, nakon gotovo dvije
godine upozoravanja svih mogućih nadležnih da mHE Dabrova dolina
ne radi u skladu s propisanim mjerama ublažavanja propisanim u
rješenju županije, ministarstvo je potvrdilo praktički sve ono na
šta smo upozoravali još od izgradnje. Nažalost, trebalo je proći
dvije godine i nakon prijave Europskoj komisiji Ministarstvo je
odlučilo ipak reagirati. Kao što je poznato u zadnjem
inspekcijskom nazdoru pred kraj 2018. naloženo je investitoru da
ispoštuje propisane mjere (nap. u prvom redu postavljanje senzora
na slapu za mjerenje protoka, zatvaranje paralelno izgrađenog
kanala koji je oduzimao dio vode slapu pri niskim vodostajima).
Inače primarni red nadzora nad radom mHE Dabrova dolina spada na
lokalnu razinu, a kako su oni zajedno s Ministarstvom odradili
posao procijenite sami.
I da teza Županije iz teksta da bi građani i zainteresirana
javnost trebali imati samo pravo sudjelovati tijekom javnih
rasprava pokazuje zapravo duboko nepoznavanje teme sudjelovanja
javnosti u okolišnim postupcima. Ukratko rečeno i temeljem
nacionalnih propisa i Arhuške konvencije javnost ima pravo i
pristup pravosuđu u okolišnim postupcima.
I za kraj oko spremnosti na komunikaciju i dobronamjernosti.
Možda najbolje oko toga govori sljedeća činjenica, a to je da Eko
Pan u posljednjih 10. godina nije niti jednom bio pozvan od
strane tadašnjeg gradonačelnika, sada župana ili grada i županije
na bilo kakav otvoreni razgovor ili sl. u vezi problema oko
hidrolektrana. Nasuprot tome neki investitori su u isto to
vrijeme bili više puta primani u grad pa čak i sudjelovali na
sjednicama gradskog vijeća.
Eto to bi bilo malo o činjenicama i informacijama.
KAportal.hr