Smješten u mekom trbuhu Hrvatske, odvajkada je Karlovac bio važno
prometno čvorište, no čini se da zadnjih desetljeća ima sve manje
koristi od tog epiteta. Izgradnjom nastavka auto-puta
Zagreb-Karlovac prema moru dogodio se određeni paradoks. S jedne
strane, sam grad više u vrijeme turističke sezone ne pati od
nesnosnih prometnih gužvi, no to olakšanje je istovremeno
rezultiralo negativnim aspektom jer je Karlovac auto cestom
zaobiđen što se najbolje vidi po smanjenom broju autobusa koji
staju u Karlovcu.
Planovi za izgradnju nizinske pruge također ne ostavljaju puno
mjesta za optimizam. Mnogi ne bez vraga kažu da je željeznica
ogledalo jedne države i po tom pitanju možemo samo zaključiti da
smo prilično slaba država. Činjenica jest da su naše pruge i
infrastruktura desetljećima zapuštane i da se u njih ulagalo samo
nužno, da smo po voznom parku sličniji Indiji negoli Zapadnoj
Europi kojoj preko EU i službeno pripadamo. Nenormalna kašnjenja,
čudni vozni redovi prema metropoli, hladni ili usijani vagoni bez
klimatizacije, ovisno o godišnjem dobu, odbijaju putnike, pa se
čini da našom željeznicom putuju samo oni koji imaju viška
vremena, neku HŽ-ovu beneficiju, mazohisti i oni koji ne mogu
drugačije.
Karlovac je i dalje relativno važna točka na frekventnoj pruzi
između Zagreba i Rijeke, što se ne bi moglo reći za krak koji od
Karlovca ide prema Metlici, koji se valjda održava radi reda i
ostvaruje gubitke u rijetkom prometovanju vlaka kojeg su nekad
putnici od milja ili iz ironije nazivali “konzerva”. Imao je do
Domovinskog rata Karlovac još jedan nerentabilan željeznički
pravac prema Sisku. Kad je rat izbio, do okupiranog područja
pruga je brže-bolje raskopana i tako je eliminirana prilika da se
ova linija poslije rata ponovno dovede u uporabu prije svega kao
teretna poveznica dva industrijska grada. Nema sumnje, demontaža
jednog željezničkog pravca je uvijek poraz za državu, ali obzirom
na okolnosti i činjenicu da su i Karlovac i Sisak temeljito
deindustrijalizirani kroz lošu državnu politiku i privatizacijski
kaos, možda njeno raskapanje i nije imalo pravu alternativu.
“Zapostavljena pruga”, Karlovački tjednik, 14. lipnja
1979.
Kada je 27. kolovoza 1907. konačno završena pruga Karlovac-Sisak,
bio je to kraj velikog pothvata. Namjera graditelja je bila da
povezu sisačko-banijsku i karlovačko-kordunsku regiju. No u
održavanje ove pruge kasnije se tako reći nije ništa ulagalo i
ona je dospjela u loše stanje. To najbolje znaju putnici koji
putuju više od pet sati od Karlovca do Siska. Dnevno ovom prugom
saobraća putnički vlak, vučen “ćirom” četiri puta u oba smjera.
Uz to njome prođe i jedan teretni vlak. Zašto je tako?
U željeznici kažu da je osnovni razlog ovakve situacije to što
pruga može izdržati osovinski pritisak od samo 12 tona. Inače, na
drugim relacijama taj je pritisak više od 20 tona. Zbog toga na
pruzi Karlovac-Sisak ne može saobraćati teži vlak od ukupno 250
tona. Četiri takve kompozicije sačinjavale bi “normalan” vlak!
Vagone na kordunskoj pruzi, kako je nazivaju željezničari, vuku
sedam lokomotiva, od kojih je najstarija u upotrebi od 1915.
godine. Najveća brzina kretanja vlaka je svega 30 kilometara.
Pruga Karlovac-Sisak bila je česta tema razgovora i zaključak je
uvijek bio isti gotovo na svim nivoima; prugu treba
rekonstruirati, ali … Tako je izvođenje radova bilo predviđeno
u ovom srednjoročnom razdoblju, do 1980. godine, međutim od toga
se odustalo zbog nedostatka sredstava. Sadašnje procjene govore
da bi na ovom pravcu trebalo investirati oko 110 milijuna dinara.
Tih sredstava ŽTP Zagreb nema i očito će se ona morati iznaći iz
drugih izvora. O zapostavljenosti kordunske pruge nedavno je
raspravljala i Samoupravna interesna zajednica za željeznički
promet SR Hrvatske, koja je podržala inicijativu da se konačno
priđe rekonstrukciji ovog pravca. Posljednja predviđanja govore
da bi se to moglo ostvariti u narednom srednjoročnom razdoblju do
1985. godine.
Planira se da bi se osovinski pritisak povećao na 16 tona, a time
bi se omogućila i brzina od 50 do 60 kilometara na sat. Uz to,
znatno bi se popravila sigurnost vožnje. Godišnje se na pruzi
Karlovac-Sisak preveze oko 400.000 tona raznog tereta. No potreba
privrede tog područja za korištenje željeznice je barem dvostruko
veća. Upravo ovaj podatak upućuje na razmišljanje da je
rekonstrukcija neminovna i hitna. Da li će se to i ostvariti,
veoma teško je prognozirati.
Pripremio Tihomir Ivka
