Nigdje shopping centara, posvuda male trgovinice u koje ti je gušt ulaziti i razgledavati. Jučer sam se učlanila u videoteku! Daaaa, unatoč svim novim čudesima i “blagodatima” napretka tehnologije, sačuvali su draž i ljepotu posuđivanja filmova, pričanja o njima i druženja.
Ljudi su izrazito ljubazni, što me u početku čudilo i mislila sam kako su na nekim drogama. Svi izlaze van, stari i mladi. Zabavljaju se, plešu, pjevaju i loču. Kad su najpijaniji, nisu frustrirano agresivni, uglavnom padaju i pišaju po sebi?!
Svi se pozdravljaju na cesti i pitaju te kako si. Ok, malo pretjeruju kad ti se konstantno obraćaju sa “luv”. Nisu opterećeni čistoćom i modom, bitna je funkcionalnost. Hrana je super jeftina, naravno ne govorim o restoranima. Cigarete i alkohol su urnebesno skupi, što je ok.
Birokracija je svedena na minimum. Nema fiskalizacije. Ne postoji R1. Posao (ovisi što želis raditi) možeš naći na svakom uglu i to s minimalnim znanjem engleskog jezika. Ne izruguju se strancima ako im engleski nije savršen, nego ih ohrabruju i kažu kako je uspjeh imalo znati njihov jezik, jer oni ne govore našim jezikom. Govore specifičnim narječjem, uglavnom ih ne razumijem. S vremenom skuziš po gestama i mimici sto su htjeli reći.
Vrlo su gostoljubivi i cijene turiste, jer žive od njih. Možda im j..u mater u sebi, ali to nikad ne pokazuju. Vrijeme je ludo. U jednom danu se izmijeni nekoliko godišnjih doba. Kiša je nekako drugačija, kako moji prijatelji kažu “manje mokra” nego kod nas. Na stopalima japanke, na glavi vunena kapa i ogrnuta u kabanicu.
Priroda je neopisiva riječima, jer takvo zelenilo nigdje nisam vidjela. Bez brige i ovdje ima “Markićki”, no oni za razliku od nas idu naprijed, te su prošle godine napokon izglasali slobodu izbora i ukinuli zabranu pobačaja. Slični su nam po licemjernoj religioznosti, “svetoj obitelji”, te istovremenom j..anju “svega što hoda”.
Svaka zemlja je lijepa na svoj način i svugdje je zajebano na svoj način. Zato od svega treba uzeti ono najbolje i kombinirati. Luv ja!
KAportal.hr