Imate imperativ gradske uprave da po onoj starorimskoj “kruha i
igara” zabavi narod i pruži im lažni osjećaj da se u gradu nešto
događa, pa onda i imate političku volju da se iz gradske kase –
dakle na naš račun – izdvoji novac za takvo što. Preko spretnih
poduzetnika koji se nađu kao izvršioci za dobru pinku s malo
inventivnosti slažu se razne manifestacije gdje se dobro jede i
pije i gdje se atmosfera podiže lakim notama zvučnih imena domaće
estrade. Dani piva godinama su bili sinonim takve banalnosti
zabavljanja masa dok se formula nije potrošila pa su i oni s
najnižim kriterijima shvatili da im netko uvaljuje preskupu pivu
u plastičnim čašama i prodaje muda pod bubrege ispod plastičnih
šatora. Stvari se ove godine na Danima piva napokon mijenjaju,
rekli bismo prije glazbeno žanrovski i po pitanju eksterijera
negoli koncepcijski, no usuđujemo se i prije njihovog početka
proreći da će biti bolji od onog što smo imali dosad.
Kad nije bilo novaca, a vlasti se nisu bavile tričarijama kako
predizborno zavarati birače, već rješavanjem bitnih problema kao
što je stambeno zbrinjavanje radnika i zapošljavanjem u privredi
koja je stvarala novu vrijednost, bilo je nužno posegnuti za
kreativnošću bez imperativa da se podilazi niskom masovnom ukusu.
Da se vratimo na početak, jedan od primjera su opet Dani piva,
oni originalni čiji cilj nije bio samo okrenuti novac i jeftino
zabaviti Karlovčane, već spojiti ugodno s korisnim i ucrtati ga
na kartu sajamskih gradova. Jer, originalni Dani piva su između
ostalog bili SAJAM piva, a danas su monopol jedne pivovare u
stranom vlasništvu od koje Karlovac ima sve manje i manje
koristi.
Jedan od primjera kreativnosti i postavljanja Karlovca na kartu
gradova originalnih ideja bila je i manifestacija Koranski park
skulptura, tradicionalna 70-ih godina prošlog stoljeća. Ideja je
prije svega bila jeftina jer su neafirmirani umjetnici rado
promovirali svoj rad i tako preko ljeta parkove oko dvaju hotela
na Korani činili atraktivnom i unikatnom galerijom na otvorenom.
Izlagali su tamo i velikani hrvatske skulpture. Kožarićevo
“Prizemljeno sunce” čija replika danas krasi centar Zagreba, bilo
je do 1980. izloženo na Korani gdje je i uništeno, baš kao i
umjetnine iz priče iz prošlosti koju danas prenosimo, što će reći
da je primitivaca i vandala bilo i bit će. Sjajna ideja se
ugasila potkraj 70-ih i nažalost nikome do danas nije palo
napamet reanimirati je. Pardon, neke skulpture postoje i danas na
Korani, plastična kobra propinje se iz fontane na mjestu gdje je
nekad stajala “Koranska nimfa” Branka Vlahovića, ali to više
sliči ironiji iz neke od fiktivnih crnohumornih priča iz “Alana
Forda” negoli umjetnosti. Nažalost, u našem slučaju nije riječ ni
o fikciji ni o ironiji. O stvarnosti je riječ.
“Neozbiljna iživljavanja”, Karlovački tjednik, 29.
kolovoza 1974.
Na ovogodišnjem Koranskom parku skulptura izlaže likovna grupa
“Bijafra” iz Zagreba. Već dva mjeseca Vrbanićev perivoj ispunjen
je skulpturama pomalo neobičnih oblika. A i sami autori,
zagrebački umjetnici, članovi grupe “Bijafra” očekivali su, da će
njihova djela kod promatrača izazvati osjećaj neugode, iritirati
ga i vrijeđati, što nije konačan cilj stvaralaca. Njihova želja
je da svojim djelima govore ljudima o dobru i zlu, na neobičan
način, koji nažalost, mnogi nisu razumjeli. Odmah nakon postave
izložbe u Koranskom parku, pojedinci, (nazvali bi ih neozbiljnim
ili čak drskim), premještali su skulpture i “igrali” se s njima
kao lutkama. Tako je u tom “prenašanju” teško oštećena skulptura
“Kolporter” autora Stanka Jančića.
Gotovo sve skulpture rađene su iz poliestera i vrlo osjetljive,
što je mnogima i poznato, ali naši ljudi, kao da su navikli da
diraju i da se “igraju” kipićima. Gotovo svakog dana radnici
Kulturnog centra Radničkog sveučilišta iz Karlovca, moraju da
premještaju skulpturu “Tragač” autora Mire Vuce, jer skulptura
psa nađe se i po nekoliko desetaka metara daleko od mjesta stalne
postave. Ovakav način iživljavanja pojedinaca nije u redu,
pogotovo kada smo s ponosom mogli reći da je Karlovac postao
gradom tradicionalnih ljetnih izložbi skulptura, a mnogi građani
pažljivi i vjerni promatrači.
Pripremio Tihomir Ivka
