Nevoljama s karlovačkim rijekama ovog ljeta izgleda nema kraja.
Prvo je pogled na prozirno zeleno bisere Mrežnicu i Koranu koji
su se pretvorili u mutnu vodurinu što se nije bistrila danima
izazivao je zebnju. Kako i ne bi, ni najstariji stanovnici ovih
krajeva ne pamte ovako dugo zamućenje karlovačkih rijeka bez
pravog objašnjenja. Sva sreća za naše političare i nadležne
službe da postoji pojam globalnog zatopljenja pa je onda najlakše
se tako lakonski eskulpirati i zakamuflirati vlastite grijehe,
pogrešna činjenja u vrijeme poplava i prilikom reakcije prirode
kao što je slučaj sa zamućivanjem rijeka. Tek što se Korana
razbistrila, evo novog problema za koju je valjda opet krivo
globalno zatopljenje. Mislili smo da će sa središnjim kolektorom
koji skuplja sve otpadne i oborinske vode naše rijeke biti trajno
zaštićene od zagađenja i pogodne za rekreaciju, odnosno kupanje,
ali avaj, Zavod za javno zdravstvo u tjednu iza nas objavio je da
voda ne odgovara standardima te se u ovom trenutku ne preporučuje
kupanje na rijeci Korani u Karlovcu. Razlog je bakterija
Escherichia coli što ukazuje da središnji kolektor ima pozitivnu
ulogu u samom gradu, ali što vrijedi kad uzvodno kuće, vikendice,
štale… nisu spojene na gradsku kanalizaciju nego očito direktno
na Koranu, a gradska vlast i njene komunalne službe se valjda
boje zamjerati svojoj vjernoj biračkoj bazi.
Na Foginovom se, dakle i 2019. ne preporučuje kupanje, ali su
zato ostale karlovačke rijeke čiste što Karlovčanima očito ne
vrijedi puno jer se na obali kao suze bistre Kupe sunčaju samo
kornjače, divlje patke i sive čaplje. Osim što su se promijenile
navike, činjenica je i da se u Karlovcu na zapuštenim obalama
Kupe gotovo i nema gdje ući u vodu.
Osjetljivi smo na svoje rijeke i to je dobro. Dobro je i to što
su te rijeke, unatoč povremenim ekscesima, zahvaljujući kolektoru
pošteđene industrijskog i kanalizacijskog zagađenja. Valjda ćemo
te činjenice kroz desetljeća koja dolaze te činjenice početi
kapitalizirati i iskorištavati.
U industrijsko karlovačko doba rijeke su bile iskorištavane na
najgori mogući način, kao svojevrsni odvodni kanali. Riječ
ekologija nije bilo visoko rangirana u rječniku socijalističke
ekonomije i rijeke su stenjale pod pritiskom otrovnih otpadnih
voda na potezu od Plaškog do kožare na Baniji. I ljudi su se i u
takvim rijekama kupali i turizam na njima je bio, usudili bi se
reći, razvijeniji nego danas.
Da može biti puno gore od zabrinjavajućeg zamućenja rijeke,
dovoljno je listati stare novine koje su vrlo često izvještavale
o opasnim zagađenjima rijeka, čudnim masnim flekama, neobičnim
bojama, misterioznim pomorima riba i fatalnim ljudskim greškama
kao u slučaju koji danas “prenosimo” iz davne 1976. godine.
“Mazut u Mrežnici i Korani”, Karlovački tjednik, 3.
lipnja 1968.
U ponedjeljak je u ranim satima iz Pamučne industrije u Dugoj
Resi u Mrežnicu izlivena veća količina mazuta uslijed čega je
došlo do potpunog zagađenja ove rijeke. Prema podacima koje do
zaključenja lista nisu službeno potvrđeni do izlijevanja mazuta u
Mrežnicu došlo je pogrešnog rukovanja tvorničkim postrojenjima za
zagrijavanje. Umjesto da se odvrne ventil na cijevima kojima
mazut ide u peći odvrnut je ventil kojim se gorivo odvodi u depo
kanalom spojenim s Mrežnicom. Nije točno utvrđeno kolika se
količina mazuta izlila u korito rijeke, ali se pretpostavlja da
se radi nekoliko tona masne tečnosti. Mazut na površini
primijetili su građani u ponedjeljak oko 10 sati i javili
karlovačkom Odjeljku Direkcije za Savu. Nakon toga, odmah se
sastala posebna komisija Općinskog zavoda za komunalne poslove i
urbanizam i razradila program mjera sanacije. U Karlovac je zatim
stigao i republički sekretar za zaštitu voda koji je zbog
preventivnih mjera odlučio da se obustavi rad 17 od ukupno 19
crpilišta iz kojih se napaja gradska vodovodna mreža. Grad je
između 12 i 21 sat bio bez vode, a neke radne organizacije morale
su obustaviti proizvodnju. U najtežoj situaciji našli su se
odjeli Medicinskog centra.
Desetak radnika karlovačke OOUR Direkcije za Savu u ponedjeljak
oko 12 sati počelo je s uklanjanjem mazuta. Pomogli su im i
radnici Pamučne industrije u Dugoj Resi. U međuvremenu se,
međutim, gorivo razlilo po površini rijeke u dužini od 8
kilometara, od mjesta gdje se izlilo do mosta u Mostanju. Unatoč
intervenciji radnika, mazut je dospio u Koranu i Kupu.
Prema saopćenju Štaba civilne zaštite posljedice zagađivanja do
vremena njegovog zasjedanja nisu sasvim sagledane, “ali je
sigurno da je učinjena velika šteta zbog obustavljanja
proizvodnje u nekim OUR-ima”. Znatna šteta pričinjena je biljnom
i životinjskom svijetu rijeka…
Prema saopćenju koje smo primili iz Pamučne industrije Duga Resa
pokrenut je disciplinski postupak protiv radnika odgovornih za
zagađivanje Mrežnice.
Pripremio Tihomir Ivka
