Mlada Karlovčanka Anamarija Podrebarac diplomirala je ovih dana u Londonu na prestižnom umjetničkom sveučilištu Central St. Martins, i to kao najbolja u generaciji. Ami su mnogi u Karlovcu upoznali kao fotografkinju i performericu, a u Londonu je studirala suvremenu fotografiju i filozofiju pa je za početak pitamo kako je uopće stigla do Londona.
– Prvi dio procesa bilo je postavljanje mape s radovima online. Nakon toga je sveučilišno povjerenstvo odabralo najbolje za intervjue, koji su bili presudni dio u izboru studenata.
I na kraju – najbolja studentica generacije? Vjerujem da to godi, pogotovo jer si to ostvarila kao stranac?
– Svakako godi, ali to što sam stranac ne čini ovaj uspjeh većim. Naime, većina studenata su stranci, dolaze iz cijelog svijeta, čini mi se zapravo da je na ovom konkretnom studiju najmanje Britanaca. Doduše, nema baš ni ljudi s naših prostora, ja sam bila jedina studentica iz Hrvatske, a nije bilo nikoga niti iz ove regije.
Diplomirala si i u Hrvatskoj, primjenjenu grafiku i nove medije u Rijeci pa vjerojatno možeš usporediti načela fakultetskog obrazovanja u Hrvatskoj i Engleskoj?
– Razlike su ogromne. Kod nas je i dalje dominantna jako tradicionalna metodologija umjetnosti s puno prakse, dok je u Londonu naglasak na samostalnom istraživanju i propitivanju svega. Moram reći da britanski način smatram boljim i zahvalnijim, kod nas ne trebaš previše razmišljati, u Londonu je jedan od glavnih ciljeva razvijanje kritičkog mišljenja. Također, odnos samih studenata je drugačiji, studiranje se doživljava kao privilegija, što i jest, i ljudi to cijene. Mislim da kod nas to često nije tako.
Planiraš li ostati u Londonu ili razmišljaš o povratku?
– Svijet je danas manji nego ikad pa ću reći ovako: jako mi fale neke stvari i neki ljudi u Karlovcu, ali i London mi je prirastao srcu. Kada je u pitanju posao i život, London nudi puno više prilika, ljudi se cijene prema svom radu a ne prema vezama, ako se trudiš sigurno ćeš uspjeti, zatim umjetnička scena je izuzetno živa i bogata, vjerojatno jedna od najboljih u svijetu i zato planiram ostati u Londonu. Ali, kao i dosad, planiram i često dolaziti u Karlovac. Nedostaju mi naša druženja, naše opuštene kave, to je jedna loša strana Londona, ne poznaju taj đir “idemo na kavu”, jedino ako misle da će imati neke koristi od toga. Ljudi su puno topliji u Hrvatskoj i prijateljskije raspoloženiji i voljela bih da Hrvatska može ponuditi više u nekim drugim područjima, koja bi nas privlačila da ostanemo ili se vratimo. Ali zasad, živjet ću i raditi u Londonu, a u Karlovac rado dolaziti kad god mogu.
Na završnoj izložbi predstavila si se nečim podosta neuobičajenim i privukla dosta pozornosti. O čemu je riječ?
– Predstavila sam se s dvije knjige poezije koje je napisala umjetna inteligencija. Sama sam napisala program i osmislila cijelu ideju, ali priznajem da sam i ja vrlo ugodno iznenađena onim što je iz toga proizašlo. Poezija je na engleskom, ali polako prevodim neke pjesme, možda ćete ih i u Karlovcu imati prilike pročitati. Sama izložba je zaista velika stvar, dolaze velika imena iz svijeta umjetnosti i to je rezultiralo i nekim lijepim ponudama. Kustosica Nacionalne galerije u Pekingu pozvala me da se javim na jedan njihov natječaj, a dobila sam i ponudu za studio prostor u Londonu, što je zaista izuzetna prilika. Dobila bih prostor potpuno besplatno, a zauzvrat radila kao fotograf.
Prihvatit ćeš to pretpostavljam? Misliš li i inače da bi mogla živjeti samo od umjetnosti?
– Naravno, takvu ponudu bi bilo glupo odbiti. A, što se tiče drugog dijela pitanja, voljela bih živjeti od svoje umjetnosti. I svakako ću se nastaviti baviti umjetničkim radom, a nadam se da će to biti dovoljno i za život. Ako neće, radit ću i nešto drugo, London po tom pitanju zaista nudi puno mogućnosti.
Kada smo već kod toga, planiraš li možda neki novi fotografski ciklus? Na čemu sad radiš?
– Moram priznati da sam fotografiju malo zapustila. Naime, studiranje u Londonu mi je potpuno preokrenulo način razmišljanja, kod nas je fotografija još uvijek dokument vremena, dok u svijetu sve češće na nju gledaju kao dokument dokaza da si negdje bio, što ima i svoju banalnu i nevinu stranu, ali može biti i opasno na drugim razinama. Zato se umjetnici sve više okreću novim izričajima, eksperimentiranju s novim medijima, fotografija u svijetu već ulazi u 4D prostor… želim polako i ja krenuti tim stazama.
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr