Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije,
ujedno je i državni blagdan, koji se obilježava 15. kolovoza kad
diljem Hrvatske vjernici hodočaste u marijanska svetišta.
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju
dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom
po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u
društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako
vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac
i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici
koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s
Božjom riječju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj
riječi!”
Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je
dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo
proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom
proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i
samo kršćanstvo.
Hodočašća u marijanska svetišta
Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna
marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju
država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.
Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju
i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na
početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja
prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade.
Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene
koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.
Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi,
otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna,
arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio
slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone.
Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i
ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica
života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u
odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim
nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to,
kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.
Blagoslov trava i cvijeća
U ranijim vremenima postojao je poseban blagoslov za blagdan
Velike Gospe – blagoslov trava i cvijeća. Održao se u nekim
europskim državama sve do danas. Značenje mu je višeslojno. Prema
predaji, apostoli su u Marijinu grobu umjesto tijela pronašli
cvijeće pa se Marija zato i naziva “Ljiljan bijeli”, “Ruža bez
trnja” i sl..
Blagoslov je povezan i s tradicijom hodočašćenja u marijanska
svetišta, kada vjernici danima spavaju u prirodi i na sjenicima.
Također, vezan je i uz vrijeme dozrijevanja plodova i kosidbu pa
se blagoslovom trava zazivala Božja zaštita nad stokom, a
blagoslovom cvijeća nad ljudima, kako bi Gospodin po njima
odagnao svako zlo i bolest te ih zaštitio od uboda zmija i svake
druge pošasti.
Na simboličnoj razini blagoslov podsjeća na ljudsku prolaznost,
kao što će se trava osušiti, tako će i svako stvorenje završiti
ovozemaljski život, ali i nadu u vječni život, koja je ljudima
dana i po Marijinim zaslugama, a njezino je uznesenje prototip i
čovjekove buduće proslave. Zato je i postojao običaj da se tada
blagoslovljena trava nosila na grobove najbližih.
Štovanje Marije u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice
Marije. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio
je sklonjen pod zaštitnički plašt Majke Božje. Tome svjedoče
brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od
najranijih dana hrvatske povijesti. Pouzdavajući se u njezin
nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao “kraljicu
Hrvata”, a zazivali su je i “fidelissima advocata Croatiae”
(najvjernija odvjetnica Hrvata).
Još u 10. stoljeću hrvatska kraljica Jelena u Solinu je sagradila
dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana. Splitski
kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve
sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je
nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska
Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka, koja je izgorjela
1875. Sadašnja je pak sagrađena 1878. godine.
Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu
“Hvaljen Isus i Marija”. Naime, Hrvati su kršćanskom pozdravu
“Hvaljen budi Isus Krist” dodali i njegovu majku Mariju.
Mariji u čast i slavu posvećena su 1162 vjerska objekta i osam
katedrala u Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu,
Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju
Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to,
Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i
bivša katedrala na Rabu. Navještenju Djevice Marije posvećena je
bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša
katedrala na Osoru.
Štovanje Majke Božje zadržali su ne samo Hrvati u domovini, nego
i oni kasnije raseljeni diljem svijeta pa danas, ako na primjer
nekome u Chicagu spomenete riječ “Hrvati”, prvo što će vam
odgovoriti bit će “Velika Gospa”. Ona je Hrvatima ono što je
Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.
Hrvatska marijanska svetišta
U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatija
spadaju: Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici,
Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u
Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra,
Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u
zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu. U
Karlovačkoj županiji to su svetišta u Kamenskom kod Karlovca,
Novigradu na Dobri i Oštarijama kod Ogulina.
Među Hrvatima izvan Hrvatske važna su marijanska svetišta:
Svetište Gospe Olovske, Svetište Gospe od Kondžila u Komušini,
Svetište Kraljice mira u Međugorju i Crkva Uznesenja Blažene
Djevice Marije u Širokom Brijegu, Svetište Crne Gospe u Subotici
i u Bunariću u Bačkoj te Svetište Gospe Tekijske u Petrovaridnu u
Srijemu te Gospa od Škrpjela u Boki kotorskoj i Svetište Gospe
Letničke u Letnici na Kosovu.