Iako su poslije sastanka CK SKJ u Karađorđevu 29. studenog 1971.
i sloma Hrvatskog proljeća svi znali da je Josip Boljkovac
napravio više za Karlovac od bilo kojeg gradonačelnika prije
njega (a kasnije će se pokazati, i poslije njega), nije bilo te
objektivne zasluge koja bi pomogla da ga se u potpunosti ne
pomete iz političkog i općenito javnog života. Prokazan kao
zloćudni hrvatski nacionalist, Boljkovac je isključen iz Saveza
komunista, smijenjen s mjesta predsjednika Socijalističkog
saveza. Kako je u to vrijeme bio zastupnik u Saboru, prvo mu je
skinuta novčana naknada za tu dužnost, pa je “prijateljski”
uvjeravan da sam podnese ostavku na mjesto sabornika kako se ne
bi morali ponovno održavati izbori…
Nije se mnogo od tog vremena promijenilo, u demokratskom društvu
zadržan je taj autokratski princip da u politici samo kimaš
glavom i ližeš onima iznad sebe cipele dok ne namirišeš krv i
onda sa istom strašću gaziš svoje dojučerašnje mentore. Gotovo je
nezamislivo danas u HDZ-u nešto rogoboriti protiv Jelića, kao što
je jučer bilo nezamislivo rogoboriti protiv već zaboravljenog
Vukelića. Pa ipak, listanje starih novina otkriva da je spomenuti
Boljkovac – i u vrijeme kad nitko nije sumnjao u njegovo držanje
“prave linije” u savezu komunista, kad je bio neprikosnoveni
vladar Karlovca – bio pod povećalom i sumnje u njegovu ispravnost
kao političara su javno objavljivane.
Konkretan primjer prenosimo u narednim redcima prepisanim iz
vremena kad je Karlovac po ravnanjem Boljkovca bilježio jedan od
najvećih uzleta u svojoj povijesti. Danas smo već ko mazge na
batine otupili od političke korupcije, pa više ni ne pitamo otkud
odjednom političarima novi auti i kuće iako nam je sve jasno, a
Boljkovca u naponu snage su javno propitivali za tričarije kao
što je plaćanje stanarine u društvenom stanu.
“Stanarina”, Karlovački tjednik, 11. srpnja 1968.
Plaća li predsjednik Općinske skupštine, Josip Boljkovac
stanarinu? To pitanje postavili su neki članovi mjesne
Konferencije Saveza komunista Centra grada direktoru Stambenog
poduzeća V. Sokaču, u ponedjeljak.
»Stambeno poduzeće nema nikakvih potraživanja od Boljkovca” –
odgovorio je Sokač. Članovi Konferencije ponovno su zahtijevali
da Sokač otvoreno kaže jesu li točne priče da Boljkovac ne plaća
stanarinu za svoj novi stan u Udbinji? Tek tada je Sokač
odgovorio da se stanarina za novi Boljkovčev stan ne naplaćuje,
jer nije izdana uporabna dozvola zbog nekih propusta kod gradnje.
Već sutradan, u razgovoru s Boljkovcem uvjerili smo se da Sokačev
odgovor nije točan. Boljkovac sam je kategorički rekao da je
platio svu stanarinu(oko tri tisuće novih dinara), prema rješenju
Stambenog poduzeća. Za detalje nas je uputio u Odjel za financije
Općinske skupštine. U rješenju Stambenog poduzeća od 2. VII 1968.
kojeg nam je predočio načelnik odjela I. Rukavina, pored ostalog
stoji: “Određuje se stanarina za stan u Karlovcu, Udbinja kbr 40
I kat u površini od 149 m2, kojeg kao nosilac stanarskog prava
koristi Boljkovac Josip i to: za 1968. godinu, u mjesečnom iznosu
od 533,455 ND, za 1969. godinu, u mjesečnom iznosu od 622, 35 Nd,
za 1970. godinu, u mjesečnom iznosu od 711,26 ND. Stanarina prema
ovom rješenju plaća se od 1. siječnja 1968. godine.
Iz čekovne uplatnice od 6. ovog mjeseca vidljivo je da je
Boljkovac uplatio točno tri tisuće dvjesta novih dinara i
sedamdeset para stanarine na stavku vanrednih prihoda općinskog
budžeta. Rukavina nam je rekao da se stanarina uplaćuje na ovu
stavku zato jer je stan građen iz budžetskih sredstava, a zbog
propusta u gradnji nije još predan na gospodarenje Stambenom
poduzeću. Na pitanje, zašto je rješenje Stambenog poduzeća izdano
tek 2. ovog mjeseca i stanarina uplaćena tek 6. ovog mjeseca
Rukavina je odgovorio: “Boljkovac je, preko mene i sekretara
Skupštine, inzistirao još u ožujku da mu Stambeno poduzeće izda
rješenje. U svibnju mi je dao u polog tri tisuće novih dinara kao
akontaciju za stanarinu. Ja nisam mogao prije izvršiti uplatu
ovog novca jer nisam imao rješenje Stambenog poduzeća. Ovo
rješenje je izdano tek 2. ovog mjeseca i ja sam odmah, nakon
četiri dana od njegova izdavanja, izvršio uplatu.”
Evo, tako govore dokumenti o jednom pitanju, koje se ovih dana
interpretira svakako, a najčešće bez argumenata.
Pripremio: Tihomir Ivka