Zanimljiva je povijest karlovačke Galerije slika “Vjekoslav
Karas”. Osnovana nedugo nakon oslobođenja od njemačkih okupatora
i domaćih izdajnika, bila je prva nova galerija slika u tadašnjoj
FNR Jugoslaviji. No, nakon otvorenja u neuvjetnim prostorijama u
Kurelčevoj ulici selila u Glazbenu školu i nazad, da bi početkom
60-ih godina doslovno postala beskućnik zajedno s fundusom od
tristotinjak djela među kojima su najvrjednija bila, dakako, ona
Karasova, točnije njih pet. U šezdesetima je, dakle, bilo
urgentno kulturno karlovačko pitanje kuda s galerijom i slikama.
Za razliku od knjižnice, koja je u to doba također kuburila s
prostorom, rješenje za galeriju pronađeno je relativno brzo. I
mora se priznati, bilo je prilično originalno.
Kad je odlučeno da će se preko pruge Zagreb-Rijeka graditi novi
Karlovac, prva zgrada koja je tamo niknula bila je moderna i
prostrana katnica Auto Hrvatske po zamisli karlovačkog arhitekta
Želimira Žagara. U prizemlju su se prodavali Zastavini “fićeki”,
a na katu betonsko-staklene zgrade svoje mjesto pod suncem
pronašla je galerija slika. Iako su na otvorenju poznati hrvatski
kulturni radnici laskali su domaćinima “kako su po mnogočemu
pretekli Zagreb”, i to na početku izgledalo kao potencijalno
trajna simbioza, idila nije potrajala. Pod betonskom “dekom”, bez
odgovarajuće klimatizacije prostor iznad auto-salona pokazao se
kao prevelik izazov i za slike i za potencijalne posjetitelje.
Auto-Hrvatska ne samo da nije imala trajnu sreću s galerijom
slika, prva zgrada u Novom centru prva je i stradala u
Domovinskom ratu, izgorjela je 1991. pod udarom granata srpskih
pobunjenika i odnarođene JNA i jedna je od rijetkih u ratu
stradalih zgrada koja nije obnavljana već jednostavno srušena da
bi napravila mjesta za novu poslovnu zgradu uz gradsku tržnicu.
Novo i – rekli bismo – vječno rješenje za galeriju slika
pronađeno je u gradnji nove specijalizirane zgrade u Novom centru
sazidane u manje od godinu dana. S obzirom da je zgrada građena
za čuvanje i izlaganje, izazova za slike više nema, ali za s
obzirom na skromni broj karata koji se u zadnje vrijeme na ulazu
u galeriju prodaje i programsku tišinu, čini se da se
potencijalni posjetitelji i dalje suočavaju s velikim izazovima.
“Slike propadaju”, Karlovački tjednik, 31. srpnja
1969.
Karlovačka galerija slika “Vjekoslav Karas« u zgradi
Auto-Hrvatske zjapila je dosada prazna. Tek ovog tjedna radnici
Gradskog muzeja počeli su postavljati slike iz stalne fundacije
Galerije na panoe. I taj posao radi se s negodovanjem. Zbog čega
je galerija ljeti prazna i zašto se ne vole stavljati slike u taj
prostor koji je u Karlovcu prije nekoliko godina s oduševljenjem
dočekan?
Razlog leži u velikoj toplini koja ovih dana vlada prostorom
Galerije slika. Zgrada u kojoj je smještena galerija i
prodavaonica Auto-Hrvatske nema nikakve klimatizacije i toplina
je nesnosna. Takva temperatura nimalo ne odgovara slikama i već
dosada je zapaženo propadanje vrijednih slika koje su smještene u
jednoj maloj sobici Galerije slika. Kada se slike postave na
panoe uništavanje je još veće. Galerija slika je ove godine
dobila 2 milijuna starih dinara za uređenje ventilacije, ali to
nije dovoljno ni za dobre ventilatore. Za kompletnu klimatizaciju
sadašnjeg prostora trebalo bi prema riječima stručnjaka 20
milijuna starih dinara.
Eto to je razlog zašto radnici Gradskog muzeja s nećkanjem
otvaraju stalnu postavu slika. Da se vodilo više računa o ovom
propustu prije, sadašnja situacija sigurno ne bi bila ovakva. U
najgorem slučaju do danas bi oko zgrade naraslo i drveće koje se
moglo zasaditi da pravi barem hladovinu. Naša posla!
Pripremio Tihomir Ivka
