– Zanimalo me sve što se može napraviti od lima i htio u školu za limara iako je bilo i drugih opcija. Želio sam zanimanje gdje mogu ići na praksu i nakon škole tamo raditi. Sviđa mi se u školi, na praksi još i više, imam odličnog gazdu. Ne razmišljam o tome da, kad završim, odem van, ispričao nam je Luka Laić, učenik 1. razreda za zanimanje limar i jedan od onih koji stipendiju dobiva i od poslodavaca.
Prvi put je uveden takav model za deficitarna zanimanja u Karlovačkoj županiji pa učenici, uz stipendiju Ministarstva gospodarstva i obrta ili Karlovačke županije – prva je 1.500 kuna, druga 700 kuna mjesečno – i od obrta ili tvrki u kojima su na praksi mjesečno dobivaju dodatni iznos. U Limarskom obrtu Brodarić, koji stipendira dva buduća limara i dva tesara, pojasnio je vlasnik Miroslav Brodarić, u 1. razredu dobivaju 500 kuna, u 2. po 750, a u trećem 1.000 kuna mjesečno.
– Po zakonu, učenici dobivaju i određeni iznos po satu pa je to mjesečno više od 2.000 kuna, što je veliki doprinos. Ove godine uspjeli smo upisati 7 tesara i 3 limara. Nakon 15 godina što nemamo limara, tesara, krovopokrivača, sad već 4 godine nemamo zidara… Nadamo se da će nagodinu biti bolje, kazao je Brodarić.
U Izgradnji Popovački, po riječima Mije Popovačkog, dvojica su učenika na praksi i vrlo su odgovorni, točni, zainteresirani za posao pa “ako tako nastave, posao im je zagarantiran, mogu ostati u firmi koliko hoće”. Problem poslodavcima je što radnici, poput stolara, nakon što nauče posao, odlaze pa je u tvrtki samo jedan dugo, 18 godina. A, kad se zbroje troškovi smještaja, hrane itd., ocijenila je direktorica AB gradnje Marija Janžetić, građevinski radnici ne bi trebali odlaziti u inozemstvo jer ovdje imaju plaće od 5.500 do 10.000 kuna.
Siguran posao nakon školovanja, a onda i plaća, kao i ostanak u Hrvatskoj, glavni su razlozi stipendiranja učenika u deficitarnim zanimanjima. Ove godine stipendije je dobilo 12 učenika, budućih tesara, limara i tapetara – u koje duže od tri godne nije upisivan niti jedan učenik – a nagodinu bi to mogli biti zidari, modni dizajneri ili neka druga zanimanja. Njima je Županija, podsjetila je dožupanica Vesna Hajsan Dolinar, doista omogućila besplatno školovanje osiguravši im besplatno udžbenike, potreban didaktički materijal, prijevoz ili smještaj u učeničkim domovima.
Suradnja škola, gospodarstvenika i roditelja – jer malo je učenika poput Luke koji sa 14 godina znaju što žele raditi, najčešće znaju što ne žele – pokazala se receptom za veći interes za upise u obrtnička zanimanja.
– Učenik strukovne škole je tek učenik kad ima ugovor o naukovanju i zato je podrška poslodavaca jako bitna, a iznimno je važno da smo, nakon puno, puno godina ova deficitarna zanimanja dobili ponovno u škole, da smo dobili podršku roditelja i da pronašli poslodavce koji imaju licence da takav posao mogu raditi, napomenula je Snježana Erdeljac, ravnateljica MIOŠ-a, u kojem su ugovori o stipendiranju danas i potpisani.
KAportal.hr