Jesi li bio zadovoljan odazivom na prvi “Cener”?
– Što je najbolje, jesam! Znao sam da možemo puno puno više, ali za prvu utrku tih 160 natjecatelja, među kojima 20-30 Karlovčana je bila sasvim solidna i zadovoljavajuća brojka, a uz to je trčala naša tada najbolja dugoprugašica Lisa Nemec i oborila hrvatski rekord, reakcije ljudi su bile odlične i znao sam da ćemo rasti, ali nisam mogao biti siguran da će to biti tako brzo i strelovito.
Prošle godine je ako se ne varam bilo 1.200 trkača u svim utrkama?
– Da, ali mene još više veseli da je bilo gotovo 500 Karlovčana i Karlovčanki, to je ogromna brojka.
No, paralelno je rasla i reputacija same utrke u svijetu, a sve to rezultiralo je time da od sljedeće godine “Karlovački cener” ima oznaku IAAF Bronze Label i u kalendaru je Svjetske atletske federacije. Jesi li to očekivao?
– Pa, to nam je bio i cilj. Ali, to je dug proces i uvijek je moglo nešto poći po krivu. Mi smo jedno tri godine radili kao da se natječemo za brončanu oznaku, tesali smo sve do zadnjeg detalja, onda smo prošle godine imali i čisto neformalno prisutne neke delegate IAAF-a koji su nam ukazali na još poneki detalj i na kraju smo se ove godine kandidirali i sve je prošlo u najboljem redu i stekli smo tu oznaku, koja je zaista jako velika stvar za Karlovac. Dovoljno je reći da je ovo prva utrka u povijesti Hrvatske koja ima IAAF Bronze Label, a u cijeloj regiji postoje još samo dvije.
Štoviše, ako sam dobro izbrojao po kalendaru IAAF-a, samo šest utrka na svijetu ima viši status…
– Točno, dvije imaju Silver Label, a četiri Gold Label. Kada govorimo o utrkama na 10 kilometara naravno. Nedavno je uveden i Platinum Label, no tu oznaku imaju samo najveći svjetski maratoni.
Koji su zapravo uvjeti za dobijanje tog statusa?
– Uvjeta je jako puno, da sad ne zamaramo ljude s brojnim tehničkim detaljima može se reći da se gleda razina sigurnosti na stazi, nagradni fond, obavezna je anti-doping kontrola, prijenos utrke uživo, mora biti odvojena elitna utrka kako bi oni najbolji imali slobodan “prolaz” u svakom trenutku utrke, a, jasno, potrebna je određena razina samih atletičara, koji su također rangirani od strane IAAF-a na sličan način, dakle s brončanim, srebrnim i zlatnim oznakama. Moram se svakako zahvaliti Gradu Karlovcu, Hrvatskom atletskom savezu i PU Karlovačkoj na velikoj pomoći pri ispunjenju uvjeta.
Koja je to razina trkača i trkačica potrebna i hoće li sada kvaliteta utrke i nadalje rasti?
– Svakako hoće, biti u kalendaru IAAF-a je ogromna stvar, no mi smo i dosad imali vrlo dobre startne liste, na ovogodišnjem Ceneru imali smo tri Golden label natjecatelja, dvojicu atletičara i jednu atletičarku, dakle to su ljudi koji su top klasa u svijetu.
Može li se na Bronze Label utrci pojaviti i neko od najzvučnijih imena?
– Ovisi o puno toga, sada su nam vrata otvorena da se i tako nešto dogodi, iako smo, sada to mogu reći, i prošle godine bili na rubu da imamo ogromnu svjetsku zvijezdu Ezekiela Kemboija, dvostrukog olimpijskog pobjednika i četverostrukog svjetskog prvaka na 3000 metara sa zaprekama, koji je u posljednji trenutak ipak morao otkazati nastup.
Bronze Label je nesumnjivo golema stvar, ali imaš li ambicija i za nešto više, može li Karlovački Cener i do Silver ili Gold Labela?
– U teoriji može, ali ja bih tu postavio pitanje je li to potrebno? Ne valja biti megaloman. Što se tiče samih uvjeta tu su zapravo vrlo male razlike, jer i za Bronze Label moraš ispuniti sve one najbitnije stvari pa je glavna razlika u financijama. I sad treba odvagnuti je li to zaista nužno… Ovo je stvarno jako velika stvar za Karlovac i velika korist, a pitanje je da li bi tako bilo i s puno skupljom utrkom. To bi možda imalo smisla jedino da se javi neki privatni sponzor koji je baš jako zainteresiran da dovede sve najbolje iz svijeta atletike, izvan toga osobno mislim da nema potrebe. Bronze Label će Karlovcu donijeti jako puno i opravdati sva ulaganja, nisam siguran da bi isto bilo i sa Silver ili Gold labelom.
Radiš još nekoliko utrka po Hrvatskoj, imaš li možda planove za još neku od njih da krene ovim putem, jer trenutačno je Karlovački Cener kako smo rekli jedini u Hrvatskoj s ovim statusom?
– Naš Adria Running Tour ove je godine obuhvaćao Zagrebački proljetni polumaraton ZAGREB21, Krka polumaraton, Plitvički maraton, Karlovački Cener, Pula Marathon te Šibenskih 10 & Draženovu četvorku. Trenutačni cilj je pokrenuti sličan proces kakav smo prošli u Karlovcu sa Zagrebačkim polumaratonom i kroz dvije-tri godine kandidirati i njega za Bronze Label. Ali, Cener je morao biti prvi, iz emotivnih razloga, što se tiče i same utrke i samog grada.
A u samom Karlovcu, postoje li planovi za neke nove utrke?
– Adventska utrka bi trebala postati tradicija, uz Karlovački Cener pokrenuta je prošle godine i Karlovačka milja, koja je jako zgodna utrka i jako se zgodno poklapa godina osnutka Karlovca s dužinom staze, svakako ćemo sve to i dalje razvijati, a sam Cener će, vjerujem, i dalje rasti, sve do nekakvih 2.000 natjecatelja što mi je, recimo, glavni cilj. U planu je i da kandidiramo Karlovački Cener za prvenstvo Balkana, vjerojatno za 2021. godinu.
Napokon se obnavlja i atletska staza, imaš li kakve ideje za eventualna atletska natjecanja na stazi?
– Jako me to veseli, moram reći da smo od Grada imali podršku s Cenerom od samog početka, ali sve nas vezane uz atletiku jako je žalostilo stanje atletskog stadiona. Teško je sad gledati unatrag i razmišljati o tome zašto se toliko čekalo pa ću radije gledati u ono što sad dolazi, a to je obnovljeno staro atletsko, obnovljen atletski stadion i zimska staza u dvorani, čime će Karlovac nakon godina zaostajanja imati ponajbolje uvjete u državi. I to svakako treba iskoristiti. Natjecanja će sigurno biti, Karlovac je za domaća prvenstva na idealnom položaju, a može se kroz koju godinu početi razmišljati i o nekom većem natjecanju, možda Balkanskom prvenstvu, bude li sve po planu i u redu, eventualno čak i Kupu Europe, ali to je zaista “plafon”, ne samo Karlovac, nego ni Zagreb ili Split više ne mogu ni sanjati o tome da bi dobili organizaciju Svjetskog atletskog prvenstva ili Europskog atletskog prvenstva.
Trčiš li i sam još uvijek, ili samo organiziraš?
– Trčim, jedno tri puta tjedno po 8 do 10 kilometara, ali samo za svoj gušt, bez trčanja za rezultatom. Ali, evo ti ekskluziva, plan je da za 10. Karlovački Cener otrčim utrku, i to ne samo ja, već i većina stare ekipe iz kluba.
No, zato klinci idu tvojim stopama?
– Idu i jako me veseli da vole atletiku. Sven i Bruna su 13-godišnjaci, Lara je 11-godišnjakinja i svi trče i natječu se, Sven je ove godine pobijedio na svim državnim natjecanjima, evo drago mi je da je na Adventskoj utrci bio “tek” treći, da vidi da ima i bržih haha. Bruna je bila treća na 800 metara na državnom, Lara je još u konkurenciji limača, njene rezultate tek čekamo.
Uzevši u obzir tvoj kraj karijere hoćeš li zabraniti Svenu da se zaposli?
– Haha, da, dobro pitanje. Neću mu zabraniti ništa naravno, on će birati svoj put, ali istina je da mi je malo žao kada danas pogledam unatrag što sam se tako rano ostavio atletike. Ali tada zaista nije bilo ni mogućnosti da se od toga barem privremeno živi, danas je situacija ipak malo bolja pa ako će Sven ili neka od cura voljeti atletiku i sa 25-26 godina i imati rezultate s kojima će moći biti barem poluprofesionalni atletičari, sigurno ću im dati svu moguću podršku.
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr