Prema recentnim istraživanjima Eurobarometra mjereno prema
percepciji građana o neovisnosti sudova i sudaca, Hrvatska ima
uvjerljivo najgore pravosuđe u Europi. Naime, preko dvije trećine
građana smatra da je stanje po tom pitanju loše. Koliko je to
poražavajući podatak govori činjenica da je prosjek stupnja
nepovjerenja u neovisnost sudstva u EU tek 33 posto. Hrvati
sumnjaju da sudovi u Hrvatskoj sude pod presudnim utjecajem
političara, a onda pod utjecajem ekonomskog pritiska.
Zanimljivo, jedini javni sektor u kojem je Hrvatska izvršila
svojevrsnu lustraciju 1990. godine i kasnije bilo je upravo
pravosuđe. Nije pomoglo, trideset godina kasnije gomilaju se
predmeti i odlaze u zastaru, a suci donose čudne odluke. Nije ni
čudo da se teško se oteti dojmu da su pravo i pravda vrlo
udaljeni pojmovi u demokratskoj Hrvatskoj.
Kad se listaju stare novine, čini se da u pravosuđu stanje nikad
nije bilo sjajno. U tekstu od prije točno pola stoljeća možemo
vidjeti da je općinski sud u Karlovcu primao i puno više predmeta
nego što ih prima danas (prema podacima Ministarstva pravosuđa u
2018. godini 6616 predmeta) i da je muku mučio s njihovim
rješavanjem. Baš kao i danas, ali s jednom bitnom razlikom. Prije
50 godina 13 tisuća predmeta godišnje trebalo je rješavati 10
sudaca, spomenutih 6160 predmeta danas rješava dvostruko veći
broj sudaca i sudskih savjetnika.
“Suci prebacuju normu” Karlovački tjednik, 13. ožujka
1969.
Godišnje Općinskom sudu stigne oko 13 tisuća predmeta. Norma za
jednog suca iznosi 426 predmeta. Na osnovu samo dva ova podatka
nije teško zaključiti koliko bi sudaca trebalo tom sudu. U tijeku
prošle godine pravdu je dijelilo 10 sudaca, što je skoro
dvostruko manje od potrebnog broja. Pa i pored tolikog hendikepa
suci su uspjeli riješiti 12.341 predmet, od čega 5735 složenijeg
karaktera. Suci su dakle premašili svoje norme. Da li, međutim u
takvoj žurbi pravda može biti valjano izrečena. Ne treba sumnjati
u suce, ali ni u samom sudu nisu sigurni, i pored najbolje volje
da je svaka presuda pravična. Koliko je čovjek osjetljiv na
pravdu, toliko je poznato, da bi bilo suvišno bilo kakvo
uvjeravanje.
Prevelika obimnost posla s kojom se suočavaju suci Općinskog suda
nije skorašnjeg datuma. Kadrovski problemi protežu se već
nekoliko godina. Nije isključeno da se to protegne i na naredne
godine, jer su u sadašnjem trenutku ne vidi namjera, a ni način
kako bi se broj sudaca povećao.
Na kraju svake godine sucima ostane po nekoliko tisuća predmeta
za slijedeću godinu. Po tome nije izuzetak ni ova godina, kada se
u novogodišnjem poklonu našlo 5412 predmeta koji će doći na red u
toku ove godine…
Posao sudaca Općinskog suda, međutim, ne sastoji se samo u
donošenju presuda. Petak je rezerviran za pružanje pravne pomoći.
Tako je u toku prošle godine pružena za 8857 građana, što znači
da je svakog dana dato 34 različitih pravnih usluga. Pružanje
pravne pomoći ne računa se sucima kao rad.
Ljudima u kući pravde je potpuno jasno da takav rad ne može
dostići određenu kvalitetu. Oni upozoravaju da ni društvu ne bi
trebalo biti svejedno hoće li prekršitelj biti kažnjen odmah
nakon izvršenog djela ili za dvije godine.