Nije potrebno duboko kopati da bi se došlo do zaključka kako je
Karlovac prije 40, 50 ili 60 godina bio važnija i ambicioznija
sredina negoli je to danas. Dovoljno je listati stare novine. To
listanje ne izaziva žal za starim vremenima, ona su bila teža za
običnog čovjeka nego danas, bila su to i vremena kad nije bilo
slobode govora i političkog organiziranja, ali duh optimizma,
želje da se partikularni interesi podrede općim bio je neosporno
na višoj razini. I svakako, nekadašnji političari koje narod nije
mogao smijeniti na izborima kao danas, bili su odgovorniji,
ambiciozniji i skromniji negoli današnji. Čini se da su bolje
shvaćali što znači služiti svojim ljudima iako su bili
nesmjenjivi, nego ovi današnji koje je teoretski moguće zbaciti s
vlasti svake četiri godine. Kažemo teoretski, jer smo u
međuvremenu naučili da je demokracija daleko od savršenog
političkog sustava, i da je u njemu važniji dobar PR negoli
stvarni rezultati i da je političkom korupcijom koja se kapilarno
provodi od vrha do dna, moguće jednostavno posredno kupiti vlast
zapošljavanjem mase podobnika i stvaranjem političke ortačke
mreže kojoj je dobrobit grada samo deklarativna dimna zavjesa za
održavanje moći i bogaćenje na račun poreznih obveznika. Stvari
su kod nas nažalost od prvih demokratskih izbora nakaradno
postavljene pa je skoro 30 godina kasnije teško ispravljati krive
Drine. Čak i političari sa srcem na pravom mjestu, kad dođu u
priliku odlučivanja uvide u kakvu aždaju smo pretvorili politički
sustav. OK, teško je danas iz proračuna namiriti sve potrebe, da
svi budu zadovoljni, pa se moramo zadovoljavati sitnim koracima i
prihvatiti činjenicu da je Karlovac postao tamo neki mali,
nevažni grad na važnoj geografskoj poziciji u Hrvatskoj. Ali
zašto se današnji vlastodršci barem ne ugledaju na svoje
socijalističke prethodnike po pitanju otvorenosti. To bar ništa
ne košta.
Ne pišemo to po prvi put, ali svaki put listanje starih novina
iznenadi nas činjenicom koliko su karlovački političari prije
pola stoljeća pridavali pažnje kontaktima s inozemstvom. Na
stranu posjet tadašnje svjetske političke veličine, predsjednika
Egipta Nasera, Karlovac su posjećivale važne delegacije raznih
profila i sa svih strana svijeta; kineski ministri, njemačke
poslovne delegacije, predstavnici velikih američkih gradova,
švedski profesori, organizirano češki studenti, na kraju krajeva
čoporativno i talijanski lovci i ribolovci… Pokušavalo se
raznim manifestacijama (kao primjerice svjetskim vatrogasnim
prvenstvom) Karlovac povezati sa svijetom. Karlovački političari
postajali su počasni građani gradova prijatelja kao Josip
Boljkovac i danas nam prijateljske, ali nekako zaboravljene
Alessandrije. Paradoksalno, komunistički moćnici tražili su
načina da grad što više povežu sa svijetom i to ne nužno samo s
onim iza “željezne zavjese”, današnji kao da se osjećaju
nelagodno dalje od Rečice i Šišljavića.
Još jedan mali doprinos gore iznesenim tvrdnjama krije se u
crtici od prije pola stoljeća kad su Karlovac nakon sastanka s
Titom posjetili vođe Hrvatske bratske zajednice, dijela hrvatske
dijaspore koja je za razliku od one destruktivne što nije
prežalila propast nacističkog satelita NDH, djelovala
konstruktivno, održavala veze sa starim krajem. I kao što piše,
koja je pomagala starom kraju, u ovom slučaju dolarima za gradnju
karlovačke bolnice.
“Džon Badovinac posjetio Karlovac”, Karlovački tjednik,
3, listopada 1968.
Predsjednik Hrvatske bratske zajednice za Sjevernu Ameriku Džon
Badovinac sa suprugom i blagajnik ove organizacije Bernard
Luketić posjetili su prošli tjedan Karlovac na povratku s Briona
gdje ih je primio predsjednik Tito. Gosti su u društvu
predsjednika Općinske skupštine Josipa Boljkovca i predsjednika
sjednika Matice iseljenika Marka Polovića razgledali gradilište
Medicinskog centra na Švarči, koji se djelomično financira
sredstvima naših iseljenika iz SAD, i posjetili stari grad
Dubovac i razgledali panoramu grada.
Džon Badovinac, koji je rođen u Žumberku, izrazio je zadovoljstvo
s brzim razvitkom Karlovca koji je kako se izrazio uvijek igrao
značajnu ulogu u njegovu životu. Upućujući čestitke svim
građanima Karlovca on je naglasio da sad može shvatiti odakle
onaj duh i ponos na radne uspjehe kod ljudi, koje je mogao
osjetiti na svakom koraku.
Pripremio Tihomir Ivka
