U jeku sveopće imformatizacije javne uprave kao jedne od famoznih
državnih reformi, Hrvatska je zakonom uvela i Osobni
identifikacijski broj iliti OIB. Razlozi uvođenja su naizgled
bili logični i očiti; to je trebalo povećati učinkovitost državne
uprave, općenito smanjiti administrativna opterećenja građana,
usput smo se uskladili sa zakonodavstvom EU, a iz vrha državne
vlasti su stizale i poruke da će taj broj zbog lakšeg uvida u
imovinu građana i pravnih osoba biti oružje u borbi protiv
korupcije. Kako točno, nije nam baš pojašnjeno, pa smo bili
prisiljeni povjerovati na riječ vlasti koju je u vrijeme pripreme
zakona o OIB-u predvodio, da budemo malo sarkastični, poznati
borac protiv korupcije na čelu HDZ-a i Vlade, kleptoman Ivo
Sanader. Prešutno smo zaključili kao i mnogo puta do sad da je
stari identifikacijski broj Jedinstveni matični broj građana
(JMBG) trulo socijalističko naslijeđe, potrošili na promjenu
broja sitnicu od 110 milijuna novca poreznih obveznika i najavili
kako će u ime administrativnih pojednostavljenja JMBG iščeznuti
dvije godine nakon donošenja zakona.
Ali avaj, šest godina od isteka tog prijelaznog roka, svako malo,
od banke do instituacija u kojima tražimo neki dokument,
službenik s druge strane šaltera traži i upokojeni JMBG. Kako
tipično hrvatski, zašto bi bilo jednostavno kad može biti
komplicirano, zašto bi se koristili jednim identifikacijskim
brojem koji bi ujedno bio matični i “porezni”, kad možemo imati
dva i umjesto najavljenih smanjivanja administrativnih
opterećenja građanima zapravo dodati nova. Kako smo prije živjeli
bez toga? Kao što vidimo iz starog zapisa u lokalnim novinama,
nekad se moglo živjeti i bez JMBG-a jer je i on uveden relativno
kasno. Uveden je pod parolom učinkovitosti i lakšeg ostvarivanja
prava građanima, frapantno sličnoj onoj iz vremena kad se uvodio
OIB. Ne treba se zavaravati, uklanjanje administrativnih prepreka
i lakše ostvarivanje prava su samo zgodno opravdanje, država će,
naime – bila ona socijalistička diktatura ili demokracija –
učiniti sve da što čvršće kontrolira vlastite građane.
“Građani s matičnim brojem”, Karlovački tjednik, 16.
kolovoza 1979.
Ako zastupnici Sabora prihvate na jesenskim zasjedanjima najprije
prijedlog da se donese zakon a onda i tekst Zakona o jedinstvenom
matičnom broju građana, onda bi na osnovu tog republičkog
propisa, najkasnije od 1. siječnja 1982. godine, počelo
određivanje i dodjeljivanje matičnog broja svim građanima u SR
Hrvatskoj i ono bi se, ocjenjuje se, trebalo završiti do kraja
1985. godine. O kakvom je to broju riječ? Potkraj 1976. godine
Skupština SFRJ donijela je Zakon o uvođenju jedinstvenog matičnog
broja građana i odredila da do početka 1982. godine sve republike
i pokrajine moraju donijeti pobliže propise kojima će se
razraditi način i postupak određivanja matičnog broja građana,
nadležne organe za vođenje evidencije i rokove za provođenje
zakona. Matični broj je identifikaciona oznaka građana, koja ga
prati od rođenja do smrti, a sastoji se od skupine od 13 brojaka
koje označavaju dan, mjesec i godinu rođenja, broj registra, spol
i kontrolni broj. Matični se broj upisuje u evidencije koje se o
građanima vode na osnovu saveznih i republičkih propisa i u javne
isprave koje se izdaju na temelju tih evidencija. Matični broj
upisan u izvod iz matične knjige rođenih i osobnu kartu služit će
kao osnova za upis u sve druge evidencije i javne isprave.
Uvođenjem matičnog broja, kažu predlagači Zakona, treba da se
omogući građanima lakše i brže ostvarivanje određenihprava, veća
točnost i ažurnost podataka, brža razmjena informacija između
različitih organa i organizacija koje imaju određene evidencije o
građanima.
Poznato je, naime, da u svim vrstama evidencija najveći broj
podataka ima identifikacioni značaj (osobno ime, mjesto i datum
rođenja, prebivalište…), pa se jedna osoba pojavljuje u svakoj
evidenciji s istim podacima. Sadašnji je sistem evidentiranja
nedovoljno točan i neažuran a obrada podataka o građanima iz
različitih evidencija moguća je jedino uvođenjem jedinstvene
identifikacione oznake, u ovom slučaju matičnog broja. Matični
broj, prema predloženom republičkom zakonu, dao bi se građanima
rođenim prije 1. siječnja 1982. po mjestu prebivališta, a
rođenima poslije tog datuma prema mjestu rođenja. Njegovo
uvođenje trebalo bi omogućiti izgradnju suvremenog sistema
informiranja i bržeg ostvarivanja prava radnih ljudi i građana.
Pripremio Tihomir Ivka
