Kad je krajem prošle godine zadnji vlasnik bivše tvornice velikih
turbina Jugoturbine, odnosno ABB-a, to jest Alstoma, američki
General Electric objavio da namjerava otustiti još 130 radnika,
uglavnom inženjera, poslužio se uobičajenim slatkorječivim
korporativnim floskulama iza koje se krije apsolutna nebriga za
radnika i lokalnu zajednicu općenito, sve u ime njegovog
visočanstva profita. Otpuštati 130 inženjera za GE je samo
optimizacija poslovanja i zadržavanje konkurentnosti na svjetskom
tržištu, iz perspektive Karlovca stremljenje ukidanju odjela
razvoja je zapravo eliminacija tehnološke inteligencije jedne
tvrtke, odnosno svođenje na puki i nevažni proizvodni pogon koji
u perspektivi američki vlasnik lakonskim objašnjenjem nužne
optimizacije i racionalizacije poslovanja može i ugasiti. I
nikome ništa. Našim političarima ne pada na pamet kritizirati
takve poteze vlasnika, a kamoli vršiti neki pritisak ili lobirati
u Zagrebu da netko s više razine pokuša utjecati na to da
Karlovac ne ostane bez 130 inženjera i posredno bez dragocjenog
znanja koje se prenosi i nadograđuje s generacije na generaciju
inženjera.
Uza sve probleme, krizu upravljanja na svim razinama jer su nam
gospodarske, a posebno političke elite sve bjednije i sve
sebičnije, kako se sve intenzivnije uključujemo u političke i
ekonomske tokove i asocijacije EU i naprednog svijeta, tako
ostaje dojam da sve više postajemo kolonija, jeftina radna snaga
u rukama bešćutnih svjetskih korporacija. Kad ovdje ne mogu
pošteno naplatiti svoj rad, oni što vrijede i znaju uglavnom
bježe van i ne treba dvojiti oko toga da će tim stopama i većina
od 130 inženjera kad dobiju nogu u General Electricu . I bojimo
se da više nikad neće vratiti vremena u kojima ćemo čitati
tekstove o tome kako se u “jugoturbinskom” bazenu iz vlastitih
resursa i iz vlastitog znanja stvara i planira nešto što ide
ukorak sa svjetskim trendovima kao u članku koji slijedi ispod.
Godina je 1979., u EAB-u kao dijelu Jugoturbine razmišljaju o
proizvodnji elektronskih vaga u partnerstvu s tvrtkom sa Zapada,
elektroničkih brojača novca i proizvodnji dijelova za kompjutere.
Četrdeset godina kasnije na istom tom mjestu neki stranac potezom
pera briše jedan razvojni odjel i 130 inženjera tjera da u ime
vlastite egzistencije sreću potraže daleko od Karlovca i
Hrvatske. Tužno, ali istinito.
“EAB – nosilac razvoja elektronike”, Karlovački tjednik,
29. ožujka 1979.
Sudeći prema razvojnom programu karlovački EAB, radna
organizacija SOUR-a Jugoturbina, postat će nosilac razvoja
elektronike na regiji. Ove godine, naime, na području
industrijske zone u Mrzlom Polju počinje gradnja proizvodnih hala
EAB-a koji će biti dovršeni krajem 1980. godine. Predviđena je
gradnja triju proizvodnih hala i poslovne zgrade ukupne površine
5500 četvornih metara. Vrijednost ove investicije iznosi
milijardu i 500 milijuna dinara. U prvoj etapi gradit će se dvije
hale i poslovna zgrada, a nakon dvije godine još jedna proizvodna
hala. Ova investicija predstavlja preduvjet za brži razvoj EAB-a
i u nove proizvodne hale preselit će se svi proizvodni kapaciteti
koji su sada smješteni u nekoliko objekata u gradu, što u mnogome
poskupljuje proizvodnju i otežava poslovanje.
Usporedo s priprema gradnje proizvodnih hala, obavljaju se
pripreme za proširenje proizvodnje i uvođenje novih proizvoda u
pogonima automatike, elektronike i plastike. Očekuje se podjela
proizvodnje članica poslovne zajednice INPULS čiji je član EAB i
koja se bavi organizacijom kompjutorske opreme u SR Hrvatskoj.
Istodobno, u SOUR-u Jugoturbina privode kraju pripreme za
potpisivanje ugovora poslovno-tehničkoj suradnji u proizvodnji
elektronskih vaga s jednom zapadno-evropskom tvrtkom. Izuzetan
značaj u proizvodnom programu EAB-a pridaje se proširenju
proizvodnje i uvođenju novih proizvoda iz asortimana elektronike,
tako da se sasvim ozbiljno razmišlja o proizvodnji elektronskih
brojila novca i uključivanju u proizvodne programe za proizvodnju
kompjutora. Proizvodni kapaciteti plastike, koji sada proizvode
plastičnu ambalažu, usmjeravat će se na program tehničke
plastike. Istodobno, proizvodnja automatike neće se oslanjati
samo na program Jugoturbine nego usavršavati i proširivati na
ostala industrijska postrojenja.
Pripremio Tihomir Ivka