Stara latinska poslovica kaže da prilika čini čovjeka lopovom.
Gotovo isto bi se moglo reći za kocku. Mnogi među nama imaju taj
unutarnji poriv za kockanjem i ako im se prilika nudi, okušat će
sreću. U Jugoslaviji, kao i mnoge druge stvari, kockanje je bilo
izvan zakona, monopol igara na sreću imala je država i ponudu
svela na popularni loto i sportsku prognozu kao neku vrstu
razbibrige jednom tjedno za široke narodne mase.
S dolaskom kapitalizma i tržišnih odnosa i taj je duh iz boce
pušten, kladionice su svojevremeno nicale kao gljive poslije
kiše, klasične kockarnice malo rijeđe, ali trenutno samo u
Karlovcu ima dva mjesta na kojima se u bilo koje doba dana ili
noći može legalno zaigrati na crno ili crveno na ruletu i sličnim
igrama. Nekima je tako prilika dala mogućnost da im kockanje bude
način života, pa i osvisnost koja iznimno rijetko završava
bogaćenjem, a u većini slučajeva dugovima i očajom.
Zabranjeno voće je najslađe, pa je ilegalno kockanje u bivšem
sistemu privlačilo razne prevarante da na domišljat način u igri
u kojoj protivnik nema šansi, uzmu novac naivnim građanima koje
je, eto, prilika učinila kockarima. Kako se vidi iz članka u
nastavku, lakše je bilo uzeti novac naivcima nego s novcem
pobjeći. Ne samo zbog policije u uniformi i u civilu koje je bilo
posvuda, nego iz zbog kulture doušništva koja je bila
samorazumljiva u svakoj diktaturi, pa tako i u ovoj našoj.
“Sve je više kockara”, Karlovački tjednik, 24. listopad
1968.
Karlovac je postao meta kockara. Naročito je privlačan petkom,
kada je u gradu sajmeni dan. U posljednjih tjedan dana uhvaćena
su četiri kockara, koji su na “staroj krami” varali ljude
kartaškom igrom, poznatom pod imenom “trica”. To su Imbrahim
Pacoli, star 27 godina, Ismet Bulić, koji ima 24 godine, te
Ferand Buraku i Camil Ajzeri, stari kao i Ismet. Svi oni su bez
stalnog zaposlenja, a u Karlovac su došli automobilima. Prva
dvojica uhvaćena su 11. listopada, a Camil i Ferand osam dana
kasnije. Prilikom hapšenja kod Pacolija i Bulića pronađeno je po
tisuću novih dinara i “alat” s kojim su varali naivne ljude. Tri
karte, od kojih je jedna obilježena su njihovo oružje. Pri tome
se služe raznim sredstvima da privole prolaznike na igru. U
početku namjerno nevješto bacaju karte tako da je lako pogoditi
pravu. U takvim slučajevima kartu diže netko iz klape, jer ih u
ovakvim operacijama učestvuje po nekoliko. Kada netko, iz pohlepe
za novcem želi pogađati, onda ruke vještij rade, pa takav ostane
praznih džepova. Mnogi se tada ustežu prijaviti nadležnim
organima, bojeći se da i sami ne odgovaraju zbog kocke. Tako je
organima prijavu podnijela supruga jedne žrtve kockara. Njemu su
uzeli 700 novih dinara. Pacolić i Bulić izjavili su da rade u
zagrebačkom poduzeću “Udarnik” ali je provjerom ustanovljeno da
oni nisu zaposleni u tom poduzeću. Rekli su da su došli zbog boks
meča, ali nisu znali kada se meč održava.
Drugu dvojicu, koji su kao Pacoli i Bulić osuđeni na 30 dana
zatvora, prijavio je jedan građanin anonimno, jer se boji da mu
se kockari po izlasku iz zatvora ne osvete. Oni su inače veoma
drski i skloni fizičkom nasilju. Tako se jedan poakušao
obračunati s milicionerom kada je ovaj tražio isprave. Kod
Ajzerija je pronađen nož – kama. Milicioneri su i njega i Buraku
našli u jednoj gostioni. Kod pretresa pronađena su tri para
“trice” i oko 600 novih dinara. Pretpostavlja se da su odnijeli
veću sumu novca, jer su dobiveni novac dodavali kompanjonima,
koji su se izgubili kada je došla milicija.
Nije slučajno da su kockari odabrali “staru kramu” za mjesto
svojih operacija. Tamo se petkom okuplja velik broj ljudi, a
nekako se nalazi po strani organa sigurnosti. Što više, njima se
tamo naplaćuje prostor koji koriste za kocku. Kod Pacolija su
pronađeni kuponi kojima se vidi da je platio placovinu za mjesto
koje je zauzeo na “staroj krami”. Kako nam je rekao sudac za
prekršaje Đuro Gaćeša o tome će biti obaviješteno Stambeno
poduzeće, pri kome radi tržna služba.
Pripremio Tihomir Ivka
