Riječ “zabrana” ovih je dana prilično popularna u Karlovcu s
obzirom na priču koja “reklamira” Karlovac ovih dana u državnim
medijima. Dakako, riječ je o političkoj odluci da se s popisa
izvođača zbriše ime Momčila Bajagića Bajage, srbijanskog rokera
koji eto ne paše dijelu braniteljske populacije na narodnoj
zabavi zvanoj i znanoj kao Dani piva. Iako postoji taj popularni
mit kako zabrane nisu eminentne demokratskom društvu, to zapravo
baš i ne odgovara istini. Recimo, da ne idemo dalje iz našeg
dvorišta nastupe popularnog hrvatskog pjevača Thompsona kojeg se
optužuje za koketiranje s propalim zločinačkim ideologijama
zabranili su i u nekim starim europskim demokracijama gdje je
sloboda govora svetinja. Ali, ima svoje granice. Možda je i
Bajagin nastup stvarno trebalo zabraniti u Karlovcu, ali za to je
potreban valjan razlog. Samo, koji je to razlog u njegovom
slučaju?
No dobro, pustimo teške teme na stranu i vratimo se prošlosti.
Ukucali smo riječ zabrana u arhivu lokalnog tjednika između dva
rata i dobili svakojakih rezultata. U jednoumlju se zabranjivalo
sve i svašta, od uvoza koječega do zabrane upotrebe struje za
svjetleće reklame, uglavnom zbog vječite štednje i
racionalizacija. Onih ideoloških, kao što je ova iz slučaja
Bajaga nismo našli. Ne da ih nije bilo, ali s obzirom na narav
sistema, vjerojatno se malo tko i odlučivao raditi nešto
ideološki nepoćudno u bilo kojem smislu. Izabrali smo jednu
zanimljivu zabranu iz davnih dana vezanu uz javno zdravlje.
Naime, u Karlovcu je bila zabranjena prodaja toplog kruha zbog
navodnog lošeg utjecaja na zdravlje. Izvori o štetnosti toplog
kruha na internetu o točnosti ovih navoda kontradiktorni su, no
činjenica je da ima država u kojoj se topli kruh ne smije
prodavati, na primjer u Mađarskoj.
“Baš danas…”, Karlovački tjednik, 3. rujna 1959.
Baš je danas kruh morao biti topao mada je inače uvijek hladan,
rekla je prodavačica u jednoj pekari u gradu kad smo je posjetili
sa sanitarnom inspekcijom. Iako je propisima zabranjeno prodavati
topao kruh on se ipak prodaje pored toga što na policama ima i
hladnog kruha. Zabrana prodaje toplog kruha svakako nije nečiji
ćef, već je razlog taj što je topao kruh opasan po zdravlje
čovjeka. Takav kruh uništava sluznicu želuca i stvara dispoziciju
za razna želučana oboljenja. Zato bi bilo poželjno da naše pekare
vode računa o tome da ne prodaju vrući kruh i time narušavaju
zdravlje naših građana. Osim toga to je korisno i za njih same,
jer će tako moći uštedjeti 500 dinara, koliko iznosi kazna za
takve prestupe.
Osim toga osoblje u pekari trebalo bi više pažnje posvetiti svom
izgledu. Posluživati kruh, burek i tako dalje, nimalo nije zgodno
s neobrezanim noktima, mada organi sanitarne inspekcije stalno
upozoravaju na to. Svi oni koji su ovim člankom tangirani,
trebali bi da nastoje, da se takvi nemili događaji više ne
pojavljuju.
Pripremio Tihomir Ivka
