Čak i kad je posredno ili neposredno još imala kontrolu nad
velikim tvrtkama u Karlovcu, politika odnosno njeni nesposobni
ili pokvareni (ili oboje) protagonisti, uspjela je s vremenom
kompromitirati svaku potencijalno veliku sportsku priču.
Nekadašnji grad sporta postao je grad sportskih slučajeva, s
nizom sumnji u nezakonite poslove, opravdanih policijskih
istražnih radnji s “pojeo vuk magare” rezultatima, pokušaja
izvlačenja novca, netransparentnog financijskog vođenja klubova,
odsutnosti dugoročne vizije i ulaganja u bazu kako bi se s
vremenom ustalila kvaliteta na seniorskoj razini.
Danas pak lokalna politika – odnosno njezini slabašni
protagonisti – ne zna, neće i ne može utjecati na krupne
gospodarske subjekte da podignu karlovački sport iznad
prosječnosti, pa lokalni tajkuni pored svih krupnih ekonomskih
zvjerki u Hrvatskoj radije generalno sponzoriraju vječitog
hrvatskog nogometnog prvaka negoli da bacaju novac u bunar u svom
dvorištu. Nije da ih ne razumijemo, kako su poput pijanih
milijunaša lokalni političari olako trošili tuđi novac da bi sve
završilo u ponorima nižih liga i gašenjem klubova, rijetko tko bi
im ponudio na čuvanje nacrtane ovce, a nekmoli ponovno silne,
teško zarađene milijune.
U karlovačkoj boljoj prošlosti, teško se ne prisjetiti i bolje
sportske prošlosti kad je Karlovac bio sila u disciplinama koje
danas gledamo samo na televiziji. Jedna od njih je svakako bio i
motokros. Ne samo da se Karlovac dičio niskom asova poput
nenadmašnog sedmorostrukog prvaka Jugoslavije Lene Šoštarića,
Karlovac je četiri puta bio domaćin utrka za svjetsko prvenstvo u
motokrosu, što nam je, kao i mnogošto drugo, u današnjem malom
Karlovcu nezamislivo. Da bi se organizirale utrke za svjetsko
prvenstvo potrebno je imati atraktivnu stazu opremljenu
odgovarajućom infrastrukturom. Motocross se do 1967. vozio u
karlovačkim šančevima kod Ruskog puta, pa se preselio podno
starog grada Dubovca gdje su se dva puta dogodile utrke za
svjetsko prvenstvo. S obzirom da je ta izuzetno atraktivna staza
po mišljenju tadašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu kulturnih
spomenika predstavljala opasnost za očuvanje starog grada,
tadašnje gradsko vodstvo – prepoznajući sportski i turistički
potencijal ove priče – kupilo je zemljište na Slunjskim brdima i
uredilo sredinom sedamdesetih modernu stazu na kojoj je još dva
puta održano svjetsko prvenstvo u ovom atraktivnom sportu. Iako,
kao što se vidi iz teksta u nastavku, prvotna ideja je bila da se
staza uredi na Jamadolu, na području gdje se danas nalazi
groblje.
Epilog je poznat, staza na Slunjskim brdima je zapuštena u
srpskoj okupaciji od 1991. – do 1995. godine, a poslijeratne
vlasti imale su očito pametnijeg posla od uređenja motocross
staza. Pa danas četverostruko domaćinstvo svjetsko prvenstvo u
motokrosu (ili bilo čemu drugome), zvuči za današnji Karlovac
nestvarno, kao hodanje po Mjesecu.
“Nova moto-kros staza”, Karlovački tjednik, 2. kolovoz
1973.
U Karlovcu se već naveliko govori da će se uskoro napustiti staza
za moto-kros na Dubovcu. Članovi moto društva Karlovac već su
obišli neke terene u okolici Karlovca i utvrdili da bi najviše
odgovarao teren na Jamadolu. Tamo bi utrku moglo pratiti gotovo
100 tisuća gledatelja, a bilo bi vidljivo tri četvrtine staze.
Vozilo bi se u šumi, što odgovara i gledateljima i vozačima.
Kako kaže predsjednik sportske komisije AMD Žarko Dukić, nova
staza na Jamadolu neće biti ništa manje atraktivna od one
dubovačke.
Dogodine će se u Karlovcu održati i utrka za svjetsko prvenstvo u
moto-krosu, pa u Auto-moto društvu priželjkuju da se održi na
novoj stazi. O tome će još biti govora na predstojećim sastancima
sa svim zainteresiranima.
Pripremio Tihomir Ivka
