Prije skoro godinu dana pisali smo o sramotnom ili bezrazložno
bojažljivom tekstu o povijesti Zore, odnosno dijela o njenom
slavnom dirigentu Davidu Meiselu, koji je stradao od ruke
ustaških zlikovaca, a interpretacija na stranicama kazališta
(valja napomenuti, puno starija od trenutnog vodstva Zorin doma)
glasila je “Zora 1941. prestaje s radom, a njen je dirigent
netragom nestao”. Podsjetili smo tada koliko je Karlovac jednom
bio velik grad, što zbog uspjeha Zore diljem Europe i toga jer je
bio dom velikim ljudima poput Davida Meisela, ali i zato jer su
tadašnji građani Karlovca u više navrata pokušavali svog
dirigenta spasiti iz ustaških logora bez obzira na sve opasnosti
koje su time prijetile i njima.
Rekli smo i da će Karlovac i kazalište opet biti malo veći, kada
nećemo osjećati strah pred povijesnom istinom i sudbinama velikih
ljudi koji su činili ovaj grad. Sa zadovoljstvom možemo reći –
Karlovac i Zorin dom postali su veći. U ponedjeljak, 26.
studenog, ujedno uz 160. obljetnicu Prvog hrvatskog pjevačkog
društva Zora, bit će otkrivena spomen ploča slavnom Davidu
Meiselu, a i višegodišnja ljaga na internet stranicama kazališta
ispravljena je.
David Meisel temeljito je reorganizirao Zoru, vrhunskim umijećem
u isto vrijeme od članova tražio strogu disciplinu i poticao
stvaralačku kreativnost, uveo sustavno pomlađivanje zbora i od
Zore, koja je i ranije bila pristojan i dobar zbor, stvorio zbor
kojem se klanjala Europa. Ovacijama su je ispraćali u Beogradu,
Zagrebu, sam se kralj Aleksandar naklonio Meiselu, punili su
koncertne dvorane u Njemačkoj, u Belgiji nastupili i na
kraljevskom dvoru. Iz malog Karlovca, daleke 1928. godine,
izravnim su radio-prijenosom slušali ljudi kako Zora pjeva Misu u
Es-duru Franza Schuberta.
Više o Davidu Meiselu i nepravdi, koje srećom više nema možete
pročitati ovdje.
KAportal.hr